Obiteljskim zakonom (NN 103/2015) u člancima 401. i 402. propisuje se postupak radi osporavanja očinstva, u slučaju kada očinstvo osporava majčin muž (osporavanje bračnog očinstva) i kada očinstvo osporava muškarac koji je priznao očinstvo (osporavanje izvanbračnog očinstva). Kod osporavanja bračnog očinstva iz članka 401., propisano je da tužbu radi osporavanja očinstva djeteta rođenoga za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka može, između ostalog, podnijeti i majčin muž ako smatra da on nije biološki otac, i to u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanoga očinstva, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta. Člankom 402. propisuje se mogućnost osporavanja izvanbračnog očinstva, pa se njima propisuje da muškarac koji je u maticu rođenih upisan kao otac djeteta na temelju priznanja očinstva, a poslije je saznao za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od dana saznanja za tu činjenicu, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta. Osim toga, stavkom 2. istog članka propisuje se i slučaj za priznanje očinstva pod prisilom, pa odredba govori da muškarac koji je pod prisilom priznao očinstvo djeteta za koje tvrdi da ne potječe od njega može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od priznanja, a najkasnije do sedme godine života djeteta. U sva tri slučaja propisana su dva roka – subjektivni koji iznosi 6 mjeseci od saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju ili isključuje očinstvo, odnosno od priznanja očinstva pod prisilom, te objektivni rok – do sedme godine života djeteta. Iako se objektivnim rokom nastoji zaštititi dijete, smatram da u ovim slučajevima ograničenje za osporavanje očinstva do sedme godine života djeteta ugrožava sam institut očinstva s pravne, društvene i moralne strane, naročito kada se nekome tko je očinstvo priznao pod prisilom zabranjuje tako priznato očinstvo osporavati poslije sedme godine života djeteta. Takvo priznanje i takvo očinstvo nisu na dobro djeteta koje zaslužuje da zna i živi u istinitoj obiteljskoj zajednici. Iz toga razloga predlažem da se mogućnost za osporavanje očinstva uskladi s propisanom granicom za osporavanje očinstva od strane djeteta, a to je dvadeset i pet godina života djeteta. Ovim prijedlogom, bračno i izvanbračno očinstvo, kao i ono koje je priznato pod prisilom, moglo bi se osporavati do dvadeset i pete godine života djeteta, umjesto do sada propisane sedme godine.