Sada prelazimo na sljedeće dvije točke objedinjenu u jednu. To su: - Prijedlog zakona o prestanku važenja Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa, prvo čitanje, P.Z. br. 266 - Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu, drugo čitanje, P.Z. br. 245 i podliježe svim pravilima drugog čitanja, uključujući i amandmane koji se mogu podnijeti do kraja rasprave. Predlagatelj je Vlada RH na temelju čl. 85. Ustava RH i čl. 172. Poslovnika Hrvatskog sabora. Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za pravosuđe. Ispred Ministarstva pravosuđa i uprave je s nama državni tajnik g. Josip Slapić. Hoćete uzeti riječ? Da. Izvolite.

Hvala lijepo. Poštovani potpredsjedniče HS-a, poštovane zastupnice i zastupnici. Dakle, raspravljamo o dva zakona, što se tiče Zakona o prestanku važenja Zakona o ovjeravanju potpisa i prijepisa zakon prestaje važiti. Dakle, radi se o propisu koji je bio star gotovo 50 godina, a od donošenja Zakona o javnom bilježništvu 1993.g. o čijim ćemo izmjenama i dopunama o konačnom tekstu zakona govoriti nakon ovog dijela, dakle ovaj zakon prestaje važiti. Zašto je sve to do sada bilo do 2001.g.? Dakle, bila je jedna promjena 1. ožujka '95.g. uputama tadašnjeg ministra pravosuđa dakle u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i u ispostavi toga ureda u Lastovu još je vrijedio ovaj zakon. Što se tiče odredbe čl. 16. zakona koji prestaje važiti, dok se nije donijela Uredba o uredskom poslovanju 2021.g. vrijedio je čl. 16. toga zakona. Ono što je sukus ovoga svega dakle sve ova materija koja se tiče zakona o prestanku važenja ovjeravanja potpisa i prijepisa, dakle vremenom je od '93.g. do danas sve to prešlo u Zakon o javnom bilježništvu tako da su javni bilježnici ti koji rade ove poslove koji su bili predviđeni zakonom kojega ovim prijedlogom ukidamo. Što se tiče razlika kod Zakona o javnom bilježništvu između prvog i drugog čitanja, dakle došlo je do određenih većih nomotehničkih zahvata u zakon pa se nešto razlikuje po promjeni članaka prvo i drugo čitanje, a ono kažem nije mijenjalo sukus izmjene konačnog teksta Zakona o javnim bilježnicima nego samo ovaj nomotehnički i tehnički dio. Pa odmah na početku u ime Ministarstva pravosuđa i uprave amandmane Odbora za zakonodavstvo koje smo danas dobili ujutro na raspravi odbora prihvaćamo. Što se tiče temeljnih i važnih izmjena kod Zakona o javnom bilježništvu ono što prati potpunu reformu hrvatskoga pravosuđa, a to je daljnja digitalizacija sustava pa tako i sustava javnih bilježnika, dakle ovdje se uređuju pravila o izdavanju isprava u elektroničkome obliku, a sukladno izmjenama Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o sudskom registru. Dakle, bilo je potrebno intervenirati u Zakon o javnom bilježništvu kada su u pitanju usklađivanju s ova dva zakona koje je HS već raspravio i donio. Što se tiče drugih novina to su dakle on line sudjelovanje stranaka u zakonom propisanim postupcima, dakle sve ono što prati i ostale sustave pravosuđa kada je u pitanju modernizacija i informatizacija sustava pravosuđa, a to sve u smislu toga da našim građanima budu sve usluge na bolji način i jednako dostupne. Kada govorimo o jednakoj dostupnosti usluga, što se tiče onih mjesta u RH koji nemaju javnobilježničke urede ovdje sada uspostavljamo sustav uredovnih dana tako da ljudi ne moraju putovati nego bi javni bilježnici ovisni o sjedištima sudova putovali u uredovne dane u ona mjesta u kojima nema javnih bilježnika. Što se tiče drugih novina ovdje se posebno reguliraju nova pravila oko načina izbora javnih bilježnika kada je u pitanju popunjavanje ili nova javnobilježnička mjesta sukladno propisima, a mi sada predlažemo da to bude povjerenstvo u Ministarstvu pravosuđa i uprave, na čelu tog povjerenstva bio bi ministar pravosuđa i uprave. Isto tako ono što nije bilo do sada sa kandidatima za javne bilježnike obavljali bi se sa svakim pojedinačno razgovor. Do sada ministar pravosuđa kada je potpisao odluku o izboru javnog bilježnika nije osobno sudjelovao u tim razgovorima po novim uvjetima to bi sada bilo tako. Isto tako, obvezni podatak koje javnobilježničke isprave moraju imati, a to je OIB, do sada nije bilo tako. Isto tako reguliramo institut zamjenika javnog bilježnika, te institut zamjenika javnobilježničkog prisjednika. To do sada, dakle nije bilo regulirano, institut zamjenika javnobilježničkog prisjednika. A što se tiče zamjenika javnog bilježnika ako dođe do zakonom predviđenih okolnosti do sada je zamjenik javnog bilježnika mogao biti samo za područja gdje se nalazi sjedište suda. Sada bi taj zamjenik javnog bilježnika mogao biti bilo koji javni bilježnik ili prisjednik sa drugim područja Republike Hrvatske. Isto tako reguliramo troškovnik i tarifu javnih bilježnika. To će biti poseban pravilnik, a to po ovome prijedlogu zakona će donositi ministar pravosuđa i uprave, dakle naravno u suradnji sa Javnobilježničkom komorom. Naš je cilj, dakle da ti troškovi građanima, s obzirom da ovim zakonom predviđamo i nove ovlasti javnih bilježnika kao povjerenika sudova. Dakle, u onim postupcima u kojima javni bilježnici mogu zamijeniti sud, da te tarife prema našim građanima budu pod kontrolom i dakle uz suglasnost sa Ministarstvom pravosuđa i uprave. A isto tako donosimo nova pravila kada su u pitanju stegovni postupci, odgovornost javnih bilježnika na koji će se način voditi stegovni postupci protiv onih bilježnika koji dakle ne rade dobro svoj posao. Isto tako u skladu sa time je i Kodeks javnobilježničke etike. Dakle, u dogovoru sa Javnobilježničkom komorom jako je to važna stvar da taj Kodeks etike prati i ostale sustave, ali i sustav javnih bilježnika. Dakle, to je ono što je u odnosu između prvog i drugog čitanja neke male promjene. Kažem sukus nismo mijenjali i ono što se odnosi i na sudove i na suce svih razina sudova u Hrvatskoj, na državne odvjetnike, zamjenike državnih odvjetnika i sustav Državnog odvjetništva tako isto i za javne bilježnike. Dakle, planiramo to cjeloživotno, stručno usavršavanje koje će se, dakle uskladiti sa posebnim propisima koje će donositi Ministarstvo pravosuđa i uprave. Ono što mi želimo kako za sve sustave pravosudne vlasti, tako i za javne bilježnike, one koji su u izravnom kontaktu sa građanima da to cjeloživotno obrazovanje kako to prati cijeli sustav u Republici Hrvatskoj bude i za ovaj sustav javnih bilježnika. Jer vrlo je važno da se promjene koje su stalne, kontinuirane i svakodnevno, da prate to javni bilježnici s obzirom da do sad to nije bilo takvo pravilo. Evo poštovane zastupnice i zastupnici predlažem da se prihvate ova dva zakona. Hvala lijepo.

Hvala. Prva replika gospodin Mažar.

Hvala lijepa predsjedavajući, poštovani državni tajniče. Evo nakon izmjena i dopuna Zakona o trgovačkim društvima i o sudskom registru i današnjim prijedlozima zakona nastavljamo prije svega sa reformom i digitalizacijom i pravosuđa i javne uprave i na tome vam čestitam. Međutim, postavio bih jedno pitanje koje se možda nije u prvom planu u ovim izmjenama, ali mislim da je svakako zanimljivo i interesantno prije svega vezano za pravnu struku, a to je konkretno vezano za određene rokove koji će se ovim izmjenama mijenjati. Konkretno vezano za poslove pravne struke nakon položenog pravosudnog ispita kako bi se postalo javni bilježnik ili pristupilo ispitu za javnog bilježnika, gdje se ide in favorem, dakle osobama a s druge strane se mijenjaju rokovi vezano i za određene stegovne mjere gdje se na neki način pooštravaju one osobe koje su prekršile zakon, pa ako možete malo o tome. Hvala.

Izvolite odgovor.

Hvala lijepo poštovani zastupniče na pitanju. Dakle, do sada je trebalo biti kada je u pitanju javni bilježnik nakon položenog pravosudnog ispita tražilo se pet godina, minimalno pet godina radnog iskustva. Mi smo sada prihvatili određene sugestije da to budu četiri godine radnog iskustva i općenito ove dosta stroge, dakle odredbe koje su bile kako netko može postati javni bilježnik mi smo njih malo snizili ne previše jer smo htjeli dati veću dostupnost, da se više kandidata može javljati za mjesta javnih bilježnika. Isto tako, neke promjene ovdje koje su u sukusu bitne trebat će određenim pravilnicima intervenirati u dalje razrade tih postupaka, pa tako se ta pravila odnose u roku od šest mjeseci od donošenja ovoga zakona ili godinu dana od donošenja zakona. Isto tako što smo imali u prvom čitanju, dakle jako je važno da mi ovdje sada omogućavamo onim javnobilježničkim uredima da mogu zapošljavati veći broj osoba u odnosu na nešto što su mogli sada ukoliko postoji potreba, jer to mijenjamo sa novim ovlastima koje će dobiti javni bilježnici. …/Upadica Radin: Hvala. Vrijeme./… Hvala lijepa.

Gospodin Bulj, stanka.

U ime kluba MOST-a tražim stanku od 10 minuta da ovdje razjasnimo neke stvari koje su sad spomenute. Mi donosimo ovdje izmjene zakona. Javni bilježnici i tarife koje navodite vi ćete to kao Pravilnikom donijeti koliki će biti iznosi tih skupih tarifa. Onda šta smo mi ovdje u Saboru? Zašto to nije u prijedlogu tarife, nego pravilnikom će donositi ministar, tako da će biti sigurno na štetu građana Republike Hrvatske. A mi ćemo vam dati kao Sabor ovlast da vi to napravite tim pravilnikom iznose koji su ionako skupi. Mi poslije smrti članova obitelji što se događa, koje su to cijene, koje su to tarife. I inače koje su to tarife. Meni nije jasno, postavljam pitanje evo i kroz repliku zbog čega to nije definirano zakonom, da saborski zastupnici koji glasaju o tome ne dovedu se u zabludu oni, a i građani RH. Jer ti pravilnici i uredbe ili sve što ministri donose to je ono šta, oni donose svojom voljom. Stoga još jednom bih predložio da bi bilo dobro da tarife budu u zakonu, ovome prijedlogu, u izmjenama, a vi da, još ste spomenuli da će biti ministar na razgovoru sa javnim, novim kod prijema. Mislim ministar da bude sa bilježnicima? Ne znam koliki će to učinak biti odabira kvalitete osim što će biti potrebna možda stranačka iskaznica iz koje je ministar. Bolje bi bilo da je nekakvo neovisno tijelo, pravosudno tijelo. Sad koliko je Hrvatska, spomenuli ste pravosuđe, koliko je hrvatsko pravosuđe u narodu ima povjerenje. Znamo da je prve pet stvari koje reču naši građani u šta imaju najveće povjerenje, a to je pravosuđe, pravosuđe, pravosuđe i peto opet pravosuđe.

Naveli ste ih četiri, ali i još jedan pravosuđe, peti pravosuđe dobro.

Evo dao sam vam priliku da vi rečete…/Govornik se ne razumije/….

Ovaj odobrena je stanka s time da idemo, da nastavljamo s radom odmah. Gđa. Nada Dreven Budinski također replika.

Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče. Poštovani državni tajniče, znači izradi ovog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu pristupilo se prvenstveno radi potrebe uvođenje javno bilježničkih isprava u elektroničnom obliku. Osim modernizacije poslovanje javnih bilježnika uvođenjem elektroničkih javno bilježničkih isprava ovim se zakonom nastoji osigurati veća dostupnost javno bilježničkih usluga u mjestima u kojima nije osnovano, utvrditi sjedište javnog bilježnika kroz određivanje i obavljanje uredovnih dana po službenoj dužnosti, pa mene interesira po kojim kriterijima će se određivati ta sjedišta po drugim mjestima? Hvala lijepa.

Hvala. Odgovor.

Hvala lijepo. Uvažena zastupnice već postoji kriterij po novome gdje smo dakle snimili cijeli teritorij RH i vidjeli dakle kako i u kojim gradovima koliki je broj stanovnika, da li je bilo smanjenja, povećanja broja stanovnika, kakvo je poslovno okruženje, koliko bi javnih bilježnika po tom pravilniku teritorijalnom prije svega trebalo biti na tom području. Kada smo to snimili donijeli smo dakle taj Pravilnik o sjedištima i ustroju javnobilježničkih ureda. Sad je u tijeku jedan natječaj za nova mjesta i jedan će bit do kraja ove godine. Ono što je važno i što smo htjeli osigurati to je jednaka dostupnost svim građanima javnobilježničkih ureda jer potreba za time postoji. Naravno isto tako tamo gdje nema mi ćemo sad nakon što donesemo ovaj zakon donijeti posebne obvezne uredovne dane kada će javni bilježnik po službenoj dužnosti sukladno zakonu i pravilniku morat ić u ona mjesta koja su teritorijalno recimo otoci odvojena od ovih većih sjedišta javnih bilježnika. Tada će to biti za građane dobro.

Hvala. Gospodin Pavić.

Hvala lijepa poštovani predsjedavajući. Poštovani tajniče imam dva pitanja za vas. Prvo je pitanje zašto se javni bilježnik mora javiti komori da bi dobio kvalificirani certifikat kad već ionako svi bilježnici imaju kvalificirane certifikate da bi pristupili sustavu e-porezne? To je prvo pitanje. Drugo pitanje, u zakonu piše da će se u slučaju kada stranka pristupi preko video konferencije postupku kod javnog bilježnika da će javni bilježnik utvrditi njegov identitet preko elektroničkih isprava, kako, na koji način? Imamo velikih problema sa time, sa utvrđivanjem identiteta i danas kad dođemo u ured kod bilježnika i kad bilježnici ne prepoznaju krivotvorene dokumente, pa vas molim da to malo objasnite jer to je veliki problem.

Hvala. Odgovor.

Hvala lijepo. Ako ste pratili ono što sam izlagao na početku i šta je bilo u prvom čitanju obvezni sadržaj isprave je OIB, dosada OIB građana nije bio obvezni sadržaj javnobilježničke isprave, sad kada se regulira ovaj sustav elektroničkih isprava, sustav online pristupa javnobilježničkom uredu, dakle jedan od uvjeta da se utvrđivanje identiteta stranaka je i OIB. Po OIB-u će javni bilježnik provjeravati dakle o kojim se strankama radi. Isto tako ono što je važno reći za sve moguće probleme koji nisu mogli biti navedeni u zakonskom prijedlogu, normalno zakon je jedan opći akt, da ćemo mi pravilnicima koji će se dakle opet uz stručnjake i radne skupine gdje će biti javni bilježnici i predstavnici drugih institucija države urediti taj postupak, dakle nećemo mi prepustiti slučaju da se ide na modernizaciju sustava, a da bude problema u praksi u provedbi toga. A što se tiče zašto se javljaju komori, pa i odvjetnici se javljaju odvjetničkoj komori, dakle to je sustav da nema smisla da se javljaju Ministarstvu pravosuđa, dakle taj ceh ima svoju komoru. Tako je to u svim zemljama EU, to je već 100.g. stari ceh.

Hvala lijepa. Gđa. Peović.

Hvala. Spomenuli ste troškovnik i da će troškovnik donositi ministar pravosuđa. Ono što mi imamo kao prigovor za javne bilježnike i zanima me u kojoj će to mjeri riješiti taj problem i naravno da pozdravljamo veću dostupnost i informatizaciju cijele procedure, ali problem nije dostupnost i informatizacija već su problem visoki troškovi i troškovnik je uistinu previsok i ljudi nam se javljaju i znate i sami iz osobnog iskustva da je to ključni problem, a nekad znači prije 30.g. je postojala služba državnih činovnika koji su ovjeravali potpise i preslike i ta je usluga bila u potpunosti besplatna. Da bi nešto bilo javni servis i da bi bilo dostupno on, ono mora biti zapravo jeftino ili mora biti besplatno, a nije samo problem u informatizaciji i dostupnosti ureda. Hvala.

Hvala. Odgovor.

Hvala lijepo. Uvažena zastupnice, dosta je nameta građanima kroz različite odluke vlade i različite institucije kao nameti ukinuti do sada što se tiče dosta nameta koji su građani imali. Što se tiče javnobilježničke tarife ja ću reć samo jedan primjer zašto sad mi ovdje kažemo da ćemo mi donositi tarifu odlukom ministra pravosuđa. Kada smo mijenjali Ovršni zakon mi smo dakle u potpunosti na minimalne troškove smanjili za najveći broj ovrha troškove javnih bilježnika, prije svega tražili smo prethodnu obavijest da se dužnik pokuša dogovoriti sa vjerovnikom o, da uopće nema troška, a onda smo u toj cijeloj priči, na kraju svega toga jedno 30-tak kuna ostane javnom bilježniku kao profit od onih minimalnih ovrha. To kažem za onaj najveći broj ovrha, dakle mi smo išli intervenirati tamo gdje smo smatramo da moramo. Ovim tarifama sada ja mislim da će to biti potpuno sukladno onome što smatramo da je dovoljno za obavljeni posao javnoga bilježnika.

Hvala. Gospodin Katičić.

Poštovani predsjedavajući i državni tajniče, pa evo prije svega budući da se radi o objedinjenoj raspravi dviju točaka koje su na neki način teško povezive, ali ipak par rečenica. Prije svega mislim da je pohvalno da se konačno ukidaju neki propisi koji su još na snazi iz bivše države, te se tako nadam da će biti daljnjih koraka u tom smjeru jer ima nekih koji su još uvijek davnih snaga na ovaj na snazi. Što se tiče same ovog o javnom bilježništvu mislim da također treba i da su rezultati koje uvođenje javnih bilježnika kao instituta javnih ovlasti prenesenih sa suda pokazali dobre rezultate, s ovim izmjenama to zasigurno ide u tom smjeru kako bi se i to dodatno pojačalo. Stoga vas molim za kratak komentar da li se planira još i u kojoj mjeri da s obzirom na rezultate koji su ostvarili javni bilježnici kroz institute javnih ovlasti to pojačati u smislu i ograničenja broja, smanjenja broja javnih bilježnika koji te poslove mogu i osposobljeni …/Upadica: Oprostite, vrijeme, hvala./… raditi.

Izvolite odgovor.

Hvala lijepa. Kad smo kod novih propisa mi ćemo do kraja ove godine donijeti i novi Zakon o izvanparničnom postupku to je neke, iz '40. i nekih godina još na snazi određeni propisi. Dakle, radimo na toj modernizaciji sustava. Što se tiče ove uloge javnih bilježnika kao povjerenika sudova, prije svega naš je cilj da sud rasteretimo od onih stvari koje bi zakonskim mogućnostima i ovlastima mogli raditi javni bilježnik. Sad već imamo neke postupke, o troškovima i tarifama možemo razgovarati, dakle to je u trenutku zavisi o čemu se radi. Dakle, nije to baš tako crveno i tako bijelo. Isto tako nije da i mi branimo sada javne bilježnike i komoru. Dakle, mi smo s time da građani budu zadovoljni, a svi ostali koji rade svoj posao da rade svoj posao sukladno ovlastima i mogućnostima što građanin može platiti. A ono što, što se tiče, razmišljamo o tome da u nekim zemljišno knjižnim postupcima isto sudjeluju javni bilježnici skupa sa odvjetnicima i da taj trošak bude manji, a i kraće postupak nego što bi bio postupak na sudu.

Hvala. Gospođa Marija Jelkovac.

Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče. Poštovani državni tajniče, evo pohvaljujem ovo, ovu informatizaciju daljnju i u stvari prelazak i javnobilježničkih ureda na on-line suradnju sa sudovima. Mislim da će to svakako ubrzati, a i strankama olakšati postupak. Što se tiče ovog što ste i maloprije govorili, javni bilježnici su u mnogim postupcima povjerenici sudova i kako ste i sami rekli tamo gdje u stvari sudovi to mogu prenijeti na javne bilježnike to je i dobro jer se rasterećuju sudovi, pa me zanima da li ste razmišljali i kod sporazumnog razvoda braka da se ti postupci recimo prenesu na javnobilježničke urede. Smatram da bi to rasteretilo sudove, a s druge strane da bi strankama olakšalo i ubrzalo postupak tamo gdje nema ništa sporno da se to omogući. I isto tako ono …/Upadica: Vrijeme, hvala./… kako sam razumjela što se tiče tarife koja će sada biti praktički regulirana …/Upadica: Hvala gospođo Jelkovac./… uz ovlast ministarstva, smatram da ona ime u smjeru toga da se smanji za građane.

Hvala, hvala. Izvolite odgovor.

Hvala lijepo uvažena zastupnice, evo zajedno smo provodili zakonske promjene kada je u pitanju i ovršni postupci i razni zakoni iz domene pravosuđa. Cilj je upravo to, dakle veća dostupnost i da troškovi koji se odnose na različite postupke od onih najjednostavnijih do kompliciranih budu prije svega jeftiniji za građane. Zašto ovo on-line informatizacija? Vi ste vidjeli kad smo imali sudske pristojbe kad je bilo u pitanju korištenje modernih tehnologija digitalnim putem odmah su tarife bile 50% manje za one koji nisu išli starim putem. Dakle, mi smo to postupno jer želimo da cijeli sustav prijeđe na moderan, da bude što manje troškova. Negdje smo potpuno ukinuli plaćanje određenih naknada gdje je tu bilo i manje prihoda u državni proračun, ali da rasteretimo građane. Dakle, cijela ova priča i oko ovih sporazumnih postupaka, razmišljamo i o tome tako je da te postupke mogu vodi i oni. Sve je cilj ubrzati postupak, smanjiti troškove, povećati dostupnost građanima u tim manjim sredinama da ne moraju putovati, imati troškove i slično da bi taj sustav funkcionirao na jeftiniji i brži način.

Gospodin Bulj.

Hvala lijepo. Ja bi ovdje postavio pitanje koje sam tražio u stanici, da mi se točno kaže zbog čega mi kao saborski zastupnici ne bi dobili vaš prijedlog o tarifama, a ne da ministar odlučuje svojim pravilnikom ili kojim drugim ovaj dokumentom. Zbog čega? Zbog toga što bi imali mi mogućnost da glasamo na, o tim tarifama koje su vrlo bitne. Naravno da je bitno i pokrivenost područja i sjedišta koja je nepravedno napravljena u slučaju sudova. To znam Sinj, Cetinski kraj i to ogromno područje koje je veće od Međimurske županije, a po broju stanovnika veće od Ličko, više ima stanovnika nego Ličko-senjska županija gdje nema općinski sud, nema općinski sud. Tako da me zanima uglavnom zbog čega ne bi bio prijedlog tarifa u ovome dijelu. I druga stvar, vrlo je bitno da kažete ovaj prije je ministar donosio odluku, a sad će ministar biti na saslušanju ovih, ne znam koja je to razlika.

Hvala lijepa. Izvolite odgovor.

Hvala lijepa uvaženi zastupniče Bulj, što se tiče diskrecione odluke odnosno ministrove odluke kada bira javnog bilježnika da izabere koji će to biti. Dakle, ministar je to po zakonu ovlašten nakon što prođe cijeli postupak izbora javnog bilježnika. Ne vodi ga ministar osobno nego posebno povjerenstvo uz suglasnost javnobilježničke komore. Nekad se javi više kandidata. Ministar potpiše za onoga koji je dobio najbolje ocjene, suglasnosti i na temelju razgovora na kojima ministar nema utjecaja. Dakle, ministar je potpisivao odluku o izboru javnog bilježnika bez da, da nije ni vidio o kome se radi. Dakle, imali smo određenih problema kod toga i sad želimo da bude sve transparentno. Prije svega cijeli postupak vodi neovisno povjerenstvo. Na kraju toga kad povjerenstvo kaže koji su kandidati koji su u užem krugu, tek onda na kraju prije nego što potpiše će ministar obaviti razgovor sa tim kandidatima koje zapravo nezavisno povjerenstvo. Što se tiče tarife u zakonu, pa to nije dosada bilo ni u jednom zakonu osim onim prekršajnima kada su u pitanju visine kazne koje su bile u zakonu …/Upadica: Hvala vrijeme./… tako da je to živa stvar koja će se …/Upadica: Hvala./… u skladu sa komorom bilježničkom dogovarati u hodu.

Gospodin Dretar.

Hvala lijepa predsjedavajući. Poštovani gospodine Salapić evo jedno čisto precizno pitanje. Članak 42. ovih zakonskih izmjena stavak 6., da vas pitam imate li možda podatak koliki se broj javnih bilježnika usprotivio imenovanju javnobilježničkog prisjednika? Znate li možda precizan broj? Ako se nitko nije usprotivio znači da im odgovaraju, znači da su ih i oni sami mogli odabrati. Ako ih se usprotivio koji je to broj i koji su znate li možda najčešći razlozi? Hvala vam na odgovoru.

Odgovor.

Hvala lijepo uvaženi zastupniče, ne znam napamet brojeve. Bilo je da određenih prigovora, a ne tako puno. To je jedna branša koja je prije svega …/Govornik se ne razumije./… je i u zemljama EU, a i kod nas dakle postoje tu određene prakse koje su pozitivne unutar njihovih djelovanja. Bilo je određenih prigovora, bilo je određenih i propusta, bilo je određenih i promašaja, kao i sve u životu. Mi smo htjeli ovim zakonom nakon '93. godine urediti sustav u suradnji sa javnobilježničkom komorom, a isto tako željeli smo da najbolji ljudi, najbolji kandidati koji se javljaju obavljaju ovako jednu odgovornu dužnost. Dakle, smatramo da je posao javnog bilježnika da to nije samo ovjeravanje isprava ili prijepisa i sl. nego uz ove nove ovlasti to ipak moraju biti osobe koje su prije svega stručne, staložene, a isto tako da tim koji javni bilježnik zapošljava i bira mora biti prije svega uslužna služba svim našim građanima. Tako da volio bih da znam točno, ali mogu se dok sjedim raspitat.

Hvala lijepa, nemate više replika. Žele li predstavnici odbora uzet riječ? Ne. Otvaram raspravu, prvi je g. Darko Klasić koji će govoriti ispred Kluba zastupnika HSLS-a i Reformista. Izvolite.

Poštovani potpredsjedniče HS-a, uvaženi državni tajniče, poštovane kolegice i kolege. Zakon o prestanku važenja Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa o kojem danas raspravljamo donesen je još prije gotovo 50 godina, a donio ga je još Sabor Socijalističke Republike Hrvatske. Demokratska RH je još davne '94. odlučila da će poslove ovjeravanja potpisa, rukopisa i prijepisa prestati se obavljati u uredima i ispostavnim jedinicama lokalne samouprave, ali je tako usvojen i poseban i zaseban prijelaz u pogledu svake pojedine županije. Zadnja takva odluka donijela je Dubrovačko-neretvanska županija 2016.g. time je predmetni zakon postao relikt prošlosti i mislim da smo trebali i prije reagirati te donijeti zakonsku odluku u skladu sa stanjem koje se primjenjuje u praksi. Nažalost u Hrvatskoj postoji još niz zakona koji su ostavština prošlosti, a koji su preuzeti iz vremena bivše države te koje pod hitno trebamo zamijeniti novim, suvremenijim zakonima u skladu s vremenom u kojem živimo. Kao primjer mogu navesti Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira te Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece koji su isto stari skoro četiri desetljeća. Odredbe Zakona o prekršajima javnog reda i mira na temelju kojih postupa policija usvojene su još za vrijeme totalitarnog sustava i svjesni smo da su one nespojive s postojećim demokratskim poretkom. Taj zakon također treba pod hitno promijeniti ili zamijeniti novim te uz to urediti i niz nedorečenih ili nedovoljno jasno definiranih pitanja u tom zakonu, od uređivanja prostitucije pa do zabrane simbola totalitarnih režima. Drugi zakon koji je ostatak prošlosti i koji također je potrebno revidirati jeste Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece kojim je potrebno utvrditi jasan zakonski okvir za prekid trudnoće. Jasno je da promjene navedenih zakona mogu potaknuti dodatne ideološke i političke rasprave kojih u našem društvu nažalost ne nedostaje, to je vjerojatno jedan od razloga zbog kojih u 30 godina naše samostalnosti i državnosti nismo imali hrabrosti izmijeniti zakone koji mogu prouzročiti dodatne podjele u našem društvu, ali isto tako i pokrenuti i ubrzati promjene. Za promjene spomenuta dva zakona nespornog relikta prošlosti trebat će u svakom slučaju postići određeni nacionalnih konsenzus te pronaći odgovarajuću političku volju među svim sudionicima hrvatske političke scene. Nema sumnje da su ta dva zakona o kojima sam govorio u okviru ove rasprave o zakonu o prestanku važenja Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa ostaci prošlosti i da definitivno nisu u skladu sa novonastalim društvenim okolnostima kao i provedbenom promjenom društvenog i političkog poretka u uređenju u Hrvatskoj. U tom smislu HSLS podržava promjene takvih zastarjelih zakona jer nam je cilj unapređenje učinkovitosti države u čije institucije građani vjeruju i stvaranje društva u kojem svatko biti siguran da će ostvariti svoja prava. Smanjivanje i pojednostavljenje zakonskog okvira vrlo je rijedak, a istodobno potreban i poželjan smjer zakonodavne aktivnosti u Hrvatskoj, kao liberali ocjenjujemo poželjnim političkim preferiranjem slobode i odgovornosti građana u pogledu planiranja njihovog života. U Zakonu o javnom bilježništvu u odnosu na prvo čitanje ovog prijedloga zakona vidljivo je njegovo unapređenje, a osobito mi je drago da ste uvažili nekoliko sugestija koje smo predložili tijekom prvog predstavljanja ovog prijedloga zakona Međutim, mislim da nije dobro rješenje i gdje je ostala izmjena i čl. 122., čl. 42. izmjene u tom pogledu bi se osvrnu ona dva detalja. Ured javnog bilježnika može imati tri prisjednika, a očigledno je riječ o ustupku velikim javnobilježničkim uredima koji imaju puno pa mogu reći skoro i previše posla na uštrb ostalih kolega. Smatram da je u bilo kojem javnobilježničkom uredu bez obzira na količinu posla i namjeravano proširenje ovlasti javnih bilježnika sasvim dovoljno da rade dva prisjednika i dva savjetnika, nema nikakve potrebe za mijenjanjem prethodne odredbe. Iskreno postoje uredi u kojima javni bilježnici osobno rade jako malo ili gotovo ništa, a većinu poslova obavljaju prisjednici i ostali zaposlenici ureda. Ako navedene izmjene ostane smatram da je kontraproduktivno i nepošteno prema većini javnih bilježnika i prisjednika, a sve u korist nekoliko velikih ureda u velikim gradovima. Ako se doista poveća opseg poslova iz djelokruga javnih bilježnika uvijek se mogao otvoriti natječaj za nove javnobilježničke urede što smatram da je puno korektnije od rješenja kojima se pojedinim uredima dopušta gomilanje poslova i prisjednika. Također žao mi je što nije prihvaćen prijedlog da se prilikom imenovanja novih javnih bilježnika prednost daje prisjednicima s najvećim stažom. Mislim da bi se stajalište struke bilo korektno da se takve odredbe uvrste u zakon jer bi na taj način se onemogućili ili barem smanjili razni pritisci prilikom imenovanja novih javnih bilježnika. Na posljetku mislim da je svaki prisjednik u RH najstručniji kandidat da bude imenovan javnim bilježnikom, naravno poštujući i uvažavajući kriterije i u pogledu svih ostalih kandidata koji rade u pravosuđu i državnoj upravi. Pozdravljamo što se ovim prijedlogom zakona izmjena zakona nastoji osigurati i dostupnosti javnobilježničkih usluga u mjestima u kojima nije osnovano sjedište javnog bilježnika zbog malog broja stanovnika i manje razvijenog gospodarskog i pravnog prometa kroz određivanje i obavljanje uredovnih dana po službenoj dužnosti koje određuje ministarstvo nakon pribavljenog mišljenja komore. Javni bilježnici bi ovim izmjenama trebali rasteretiti gruntovnice jer će se prijedlozi za upis u zemljišne knjige izdavanje izvadaka rješavati elektroničkim putem, a od ljeta bi se na daljinu trebale moći osnivati i tvrtke. Naime, odnos te regulacije i zakonskih povjerenih ovlasti prilično je delikatan, ali nije neuskladiv samo treba voditi računa o tome da se u raznim zakonima bilježnicima povjerene brojne javne ovlasti od provođenja ovrha do ostavinskih postupaka i da je potrebno stabilno financiranje njihove službe radi osiguravanja obavljanja tih javnih ovlasti. Deregulacija u pravcu neograničavanja njihovog broja čini mi se svakako smislena i poželjna. Hvala lijepo.

I vama. Gospodin Mišel Jakšić ispred kluba, ne Željko Pavić pardon ispred Kluba zastupnika Socijaldemokrati. Izvolite.

Hvala lijepa potpredsjedniče, poštovani tajniče, poštovani kolegice i kolege. Promjene u sredinama u kojima djeluju javni bilježnici, stalna digitalizacija svih područja ljudskog djelovanja, osuvremenjivanje opreme, prelazak mnogih poslovnih subjekata na e-poslovanje, odnosno na elektroničko poslovanje, te prelazak na m-poslovanje, odnosno mobilno poslovanje i ine promjene koje se događaju u okruženju u kojem rade javni bilježnici su sigurno jedan od valjanih razloga da se i poslovanje javnih bilježnika digitalizira i prema korisnicima, a ne samo unutar javnobilježničkih kancelarija, odnosno Javnobilježničke komore. Uvođenje novih tehnologija u rad javnobilježničkih kancelarija omogućavanje nazočnosti stranaka putem video konferencija, izrada javnobilježničkih isprava u elektroničkom obliku, korištenje digitalnog potpisa i vremenskog žiga od strane bilježnika su izmjene koje klub Socijaldemokrata svesrdno podržava i nada se i vjeruje da će se nastaviti upotreba novih i službenih tehnologija u javnom bilježništvu. Isto tako, izmjene vezane za javnobilježničke isprave u elektroničkom obliku a samim time i uvođenje digitalnog potpisa na žalost nisu bile primarni cilj ovoga zakona već su se desile kao posljedica drugog cilja, a to je je da se omogući osnivanje i doregistracija trgovačkih društava na daljinu. Naime, budući da su Zakonom o trgovačkim društvima i Zakonom o sudskom registru javni bilježnici utvrđeni kao ovlašteni sastavljači isprava za osnivanje, odnosno doregistraciju društava, a da se izmjenama ovih zakona omogućuju osnivanje i doregistracija društva na daljinu bilo je potrebno u Zakon o javnom bilježništvu uvesti i javnobilježničke isprave u elektroničkom obliku. No, budimo realni i korektni bez obzira na to što je bio cilj, a što posljedica čini se da će se desiti pozitivne promjene u radu javnih bilježnika, odnosno da će se desiti u još jednom dijelu digitalizacija što svesrdno podržavamo i pozdravljamo. Spomenut ću još jedan problem za koji smatramo da je ostao za rješavanje. Zakonodavac po meni i po nama nije predvidio rješenje tog problema u prijedlogu zakona, iako smo malo prije čuli drugačije tumačenje. Radi se o problemu …/Govornik se ne razumije./… odnosno identifikacije stranke koja će biti na linku, odnosno na videokonferenciji. Sjećamo se problema koji su postojali i prilikom kontrole osobnih dokumenata u javnobilježničkim kancelarijama kada se nisu prepoznavali krivotvoreni dokumenti prilikom prijava i registracije zadužnica. Na žalost to je omogućilo veći broj kaznenih djela u sljedećem koraku kada su po tim zadužnicama tražena novčana sredstva u poslovnicama FINA-e. Stoga očekujemo da će se nekim podzakonskim aktom riješiti taj problem na adekvatan način. Načini identifikacije koje je spomenuo malo prije tajnik putem OIB-a je u najmanju ruku nerazumljiv, jer se postavlja pitanje što se dešava kad stranka u postupku koristi tuđi OIB. Kako ćete utvrditi čiji OIB koristi. Poštovani tajniče, znači to je problem. Nejasno je objašnjenje vezano za repliku u vezi pribavljanja certifikata. Pitao se zašto se javni bilježnik mora javiti Komori za pribavljanje certifikata budući da javni bilježnici već imaju kvalificirane certifikate, a osim toga u Hrvatskoj imamo dva certifikacijska prioriteta. Imamo FINA-u i AKD koji izdaju kvalificirane certifikate i oba su u državnom vlasništvu i nije mi jasno zašto mora biti Komora posrednik za izdavanje certifikata kad javni bilježnik se može direktno javiti ili FINA-i ili AKD-u i dobiti kvalificirani certifikat kojim će mu biti omogućeno digitalno potpisivanje dokumenata i na temelju kojeg će dobiti i time stamp, odnosno vremenski žig. To isto nisam dobio objašnjenje, pa ako vam nije problem kasnije u završnoj raspravi da to malo objasnite zbog čega je potrebno da Komora bude posrednik u tom dijelu. Naime, moram napomenuti i skrenuti pozornost da većina bilježnika, čak mogu garantirati da svi bilježnici već imaju kvalificirane certifikate s obzirom da svi pristupaju e-Poreznoj. Znači, pristupaju sustavu, digitalnom sustavu e-Porezne i da bi se tamo prijavili moraju imati certifikate, jer za predaju dokumenata moraju tamo isto imati digitalni potpis. I ne vidim razloga zašto bi sad trebali ponovo se javljati Komori, da Komora posreduje u dobivanju novih certifikata. Uz to ostaje nam dilema jesu li predložene izmjene i dopune dostatne da se ispravi sve ono što nije dobro u Zakonu o javnom bilježništvu koji je donesen davne 1993. godine. Isto tako, ono što nas ponovo uznemirava i dovodi u dilemu u svezi ocjene primjenjivosti i mogućnosti jednostavne jedinstvene provedbe zakona je činjenica da se od 20 primjedaba koje su se pojavile u savjetovanju o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnom bilježništvu tek su se dvije djelomično prihvatile, sve ostale su glatko odbijene. Ako krenemo od prve primjedbe koja nije prihvaćena od strane predlagača a vezana je za natječaj i izbor prisjednika u kojoj javni bilježnik želi slobodu u izboru prisjednika, jasna nam je namjera i zakonodavca da tu slobodu izbora ograniči iz jednostavnog razloga da se ne bi dešavalo u praksi da javno bilježništvo postane obiteljski biznis. Međutim, treba se i ministra pravosuđa prisiliti da poštuje zakonsku regulativu i imenuje na mjesto prisjednika i mjesta javnih bilježnika stvarno najbolje kandidate što sa sigurnošću mogu reći do sada nije bio slučaj, a o tome ću govoriti kasnije u svom slobodnom govoru, odnosno u pojedinačnoj raspravi. Što se tiče primjedaba koje su došle u javnoj raspravi, a odnose se na deponiranje potpisa za zastupanje pravne osobe, evidentno je da neki još nisu senzibilizirali i shvatili mogućnosti rada na daljinu je koje sve benefite i prednosti ima u odnosu na dosadašnji rad javnih bilježnika. Smatramo da je veliki problem i taj što se ne rješavaju problemi javnih bilježnika koji rade u ruralnim sredinama i postavlja se veliko pitanje da li je njihov rad ekonomski isplativ, mogu li platiti tajnicu, mogu li stvarno na kraju mjeseca reći da su zaradili novac za svoju plaću i za svoju tajnicu. Naime, u gradovima i općinama u kojima nema velikih poslovnih subjekata, u kojima nema banaka koje bi davale kredite pa bi se bilježnicima omogućilo da imaju prihode od solemnizacije, koji bi im eventualno omogućili da im poslovanje bude ekonomski isplativo, ti javni bilježnici nažalost rade sa gubicima i pitanje je koliko će dugo moći izdržati. A s druge strane, pozdravljamo inicijativu i želju Vlade i zakonodavca da omogući svim našim građanima da imaju dostupnog bilježnika. Znači da se tu našli u jednom raskoraku kojeg su trebali na neki način riješiti. Što ćemo napraviti sa ovim malim bilježnicima koji stvarno rade u tim ruralnim sredinama? Kako im pomoći i na koji način im omogućiti da nastave svoj rad? O detaljima vezanim za izbor bilježnika i izbor prisjednika ću govoriti u svojoj pojedinačnoj raspravi. Hvala.

I vama. I sada g. Mišel Jakšić, Kluba zastupnika SDP-a. Izvolite.

Hvala uvaženi potpredsjedniče, uvaženi državni tajniče, kolegice i kolege zastupnici. Dakle danas imamo dva zakona i dvije izmjene zakona pred sobom. Ja ću prvo o onom lakšem i kraćem, dakle zakon o prestanku, prestanak važenja zakona o ovjeri prijepisa, potpisa i da sad sve na nabrajam je nešto što pozdravljamo i pohvaljujemo jer ako smo već 8 godina, sad će biti i 9, dio EU, ako nam je mantra da idemo izdigitalizirati i ubrzati i napraviti efikasnijim sve ono što je moguće, onda je definitivno i dobro da ukinemo zakon koji takav nekakav važi od 1973. ili '74. godine i sigurno kad se upari sa svim onim izmjenama koje su se događale u hrvatskoj neovisnosti, danas dolazimo do toga da se opravdano konstatira da on više nema svoju svrhu i da je puno bolje i puno jednostavnije da se kao takav jednostavno ukine i da prestane važiti. Zakon o javnom bilježništvu je danas ovdje pred nama u drugom čitanju i ono što moram i mogu pohvaliti je da smo danas dobili informaciju da između prvog i drugog čitanja je prije svega obuhvaćeno i prihvaćeno puno toga što je predlagala Javnobilježnička komora i sigurno da je to i dobar put gdje se prati i sluša ono što kaže struka da bi se određena zakonska rješenja napravila još boljima, još kvalitetnijima i još adekvatnijima. Ono što je danas spomenuto i na odboru, spomenuto je i u nekim raspravama, sigurno je i da je dobar put što se nalazi model kako da se svi ti postupci digitaliziraju, da se naprave efikasnijima, da se tu nađe model da se smanji pritisak troškova i na naše građanstvo jer jednostavno u cijelom sad paketu zakona koji se mijenja imamo tu jednu tendenciju i to je nešto što definitivno treba pohvaliti i treba na taj način podržati. Naravno, da li ćemo ikada imati savršen zakon? Nećemo. Uvijek će se naći netko tko će biti nezadovoljan i nesretan i nikad nećemo moći reći da smo našli savršeni model za koji možemo biti siguran da neće nikome naštetiti i nikoga napraviti nesretnim. No, ova tendencija da javnobilježničke usluge budu dostupne, da budu lakše, da brže odrađuju ono što se od njih traži je nešto što svakako pohvaljujemo i na čemu treba inzistirati u daljnjoj razradi, no ono što bi samo skrenuli pažnju za, ne za razmišljanje nego za oprez, s obzirom koliki je sad proces te digitalizacije, koliko tih otpravaka i dokumenata će se raditi na drugačiji način, da se tu doista pripazi na onaj sigurnosni model da nam se ne dogode manipulacije sa određenim dokumentima i određenim predmetima jer znamo kako je to znalo funkcionirati u nekim prijašnjim vremenima kad je sve prošlo kroz ruke javnih bilježnika koji si ni na kraju nisu mogli pomoći, a često puta se dogodio fail i nepravda. Svakako da je potrebno za naglasiti, iako to nije u ovom paketu izmjena i ne tiče se ovoga zakona, da nam je i dalje ostalo kako i na koji način oporezujemo pristojbu i kako nakon toga plaćamo PDV jer tu možemo konstatirati da dolazi do dvostrukog plaćanja od strane našega građanstva jer s jedne strane platiš pristojbu u kojoj imaš PDV i onda još nakon toga platiš PDV. Mislim da bi to bio u budućim izmjenama jedan dobar iskorak za naše građanstvo gdje bi im smanjili te troškove, a i vjerujem da bi to i javni bilježnici pohvalili i podržali, s obzirom da bi onda malo se smanjila ona priča i presija kako oni deru ljude, kako naplaćuju sve što mogu naplatiti, a realno, nekad i neke stvari nemaju sa njima. Tu mislim da nije potreban preveliki zaokret jer imamo situaciju kad javni bilježnici nešto rade u ime sudova, dakle kad ih za to ovlasti država i tu onda nemamo trošak PDV-a. Dakle samo izravnati dva postupka, ono što radi država, sud, što rade bilježnici za državu, sud, i ono što rade za građanstvo probati svesti na jedan isti okvir, na jedan isti oblik i sigurno da ćemo tu smanjiti tu troškovnu komponentu za građanstvo. Kad pričamo o javnim bilježnicima, naravno da smo svi najsretniji u svoje privatno vrijeme kad nemamo posla ni sa odvjetnicima ni sa javnim bilježnicima jer je to obično onda nešto što odrađuješ pravno, ali svakako je da trebamo napomenuti i u ovoj raspravi da u i javni bilježnici, kod ulaska Hrvatske u EU podnijeli i veliki teret i odradili veliki posao kad su dobar dio ovršnih predmeta pristali preuzeti na sebe jer tu se naravno, smanjila i presija na naš pravosudni sustav i imali smo puno bolje brojke koje smo mogli pokazati, naravno, onima koji su nas ocjenjivali kod ulaska u EU. Hvala još jedanput lijepa na vremenu za raspravu.

Hvala i vama. Gospodin Dražen Bošnjaković Klub zastupnika HDZ-a, izvolite.

Hvala lijepo g. potpredsjedniče, državni tajniče, kolega Salapić, kolegice i kolege. Dakle, pred nama su dva zakona, u ovom prvom zakonu zaista možemo samo rečenicu reć, on više bez obzira što ga mi danas ukidamo on i tako više nije živ jer zapravo ovjere potpisa nisu više u uredima državne uprave kao što je to nekad bilo, ovjere potpisa su i danas zapravo u nadležnosti javnih bilježnika. Tako da s te strane ovo je ja bih rekao jedan deklaratorni zakon kojim mi deklariramo činjenicu koja i tako i tako već postoji. Dakle, javni bilježnici to su samostalne i neovisne osobe koje nastupaju i imaju zapravo javno povjerenje i na njih je država prenijela određene ovlasti da u ime države u nekim stvarima postupa, negdje su te osobe povjerenici suda kao primjerice u ostavinskim postupcima i sad od zadnjih izmjena Ovršnog zakona također i u ovrsi nastupaju kao povjerenici suda i to je dobar, dobar ovaj iskorak vezano za uopće način takvog postupanja jer znamo da bi bilo dvojbe u ovršnim postupcima da li bilježnici jesu pravosudno tijelo ili nisu, tako da su neka rješenja o ovrsi zapravo na europskom sudu pala zato što nije bilo tako definirano. Zadnjim izmjenama Ovršnog zakona ja mislim da je to otklonjeno i da bilježnici u ovrsi mogu postupat baš kao pravo pravosudno tijelo. Sjećam se kada je taj institut uopće uvođen tih '90.-tih godina kao jedan dobar iskorak i mislim da smo smatrali i da se to do danas i pokazalo da osnivanjem bilježnika zapravo jačamo povjerenje u pravnom, u pravnom prometu između subjekata jer i ovjere i svjedočenja bilježnika u nekim postupcima u svakom slučaju su davala snagu zapravo tim radnjama koje su stranke poduzimale. Također ono što je bilo jako važno sporost postupka je bila i sada je problem zapravo sporo postupanje sudova, a prije je bila da ne kažemo još i bitno veća i kada su bilježnici uvedeni u naš sustav i kada im je data ovlast da oni određenim pravnim poslovima i pravnim aktima daju snagu ovršne isprave tada je to značilo barem 5-6.g. uštede vremena znači da ne morate ić na prvostupanjski postupak stranke, pa čekat presudu, pa nakon žalbenog postupka to je znalo po 6-7.g. trajat, e ta mogućnost da bilježnik da nekom ugovoru, nekakvoj pravnoj radnji da da snagu ovršnosti, to je znači preskakalo sve to vrijeme koje je bilo pred, pred njima. Jasno to ima svoju cijenu, to su najviše koristili i danas najviše koriste banke i druge ovaj institucije, ali u svakom slučaju određeno rasterećenje našeg pravosudnog sustava je na ovaj način sasvim sigurno ovaj došlo, a bilježnici su na taj način i rasteretili taj naš pravosudni sustav i podigli su određeno povjerenje. Ovaj, ove izmjene zakona, gledam u odnosu na prvo čitanje, doživjele su dosta nomotehničkih promjena i to je u redu, tu je predlagatelj bila uglavnom komora, ali nekakvu suštinsku razliku u odnosu na prvo čitanje i nije. Ono što vidimo zapravo da se ovim izmjenama temeljno želi, temeljna su dva cilja, a to je modernizacija zapravo postupanja javnih bilježnika i bolja dostupnost bilježničke usluge našim građanima. To jesu dvije važne stvari i ta modernizacija da kažemo digitalizacija ona obuhvaća danas gotovo sve segmente funkcioniranja države i jasno je da se ona reflektira i na rad javnih bilježnika. Mi već danas imamo mogućnost znači osnivanja trgovačkih društava, firmi, poduzeća digitalnim putem, dakle ne mora se nigdje ovaj ić, ne mora se ić u nikakve državne institucije, niti da se pišu osnivački akti košto je to bilo, niti da se poslije ide u Zavod za statistiku, za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, to se danas sve može obaviti iz svog ureda, iz svoje dnevne sobe, treba imat računalo, treba bit spojen, uć u sustav, popunit obrasce i to je to, to je veliki iskorak. Mi sada ovdje na neki način stvaramo i normativni okvir znači za izradu elektroničkih isprava što je dobar, dobar, sasvim sigurno je dobar ovaj iskorak i zapravo je samo kontinuitet onoga što država radi i u drugim segmentima funkcioniranja. Vidjeli smo sad, imali smo prošli tjedan čini mi se Zakon o izmjenama ZPP-a da to na sudovima itekako živi i sad to sve treba na neki način povezat. Također jedna od važnih stvari jeste dostupnost tih ureda jer cilj je da građani opet ne putuju nego da to bude dostupno kao što je već ovdje prije rečeno i u onim mjestima gdje nema banaka, gdje nema institucija, gdje nije pravni promet tako dinamičan i živ i tu je moguće otvarat znači nekakve ovaj urede, urede ili da tako kažem poslovnice onih koji već posluju i na neki način je moguće te ljude distribuirat tako da oni ljudi koji žive na takvim područjima da nemaju nikakvih ovaj problema nego da im je takav ured izvan nekakvog sjedišta dostupan i tamo. Također mislim da treba još jednom pozdravit odredbe o načinu izbora bilježnika. Tu se sada po ovom zakonu osniva povjerenstvo gdje je ministar na čelu koje će obavit razgovor, dosad to nije bilo tako, to je radila komora i tada je komora davala mišljenje ko bi po mišljenju komore bio naj, najbolji kandidat ili davala je često i mišljenje o nekoliko kandidata za koje je smatrala da svaki od njih može biti javni bilježnik. Nekad je bila čak i odredba da prednost u tom postupku imaju prisjednici što ovako gledajući praktično vrlo često i završava tako da bude prisjednik imenovan jer prisjednik je ipak osoba koja tamo dijeli, niz godina ovaj radi i ima iskustvo i na neki način ako ovaj prestaje s radom, a on bude imenovani i taj prisjednik onda donosi određeni kontinuitet u radu je li i svemu tome. Međutim, to i ne mora biti tako, to i ne mora biti tako. Tako da tu je ovaj jako dobro da će povjerenstvo i ministar obaviti razgovor sa svim tim kandidatima i vidjet zapravo koji je napogodniji uz sav onaj CV koji sasvim sigurno treba uvažiti, ali nekad je bilo baš eksplicitna odredba da se biraju prisjednici što je Ustavni sud svojom odlukom ukinuo i rekao da to tako ne može jel, mora biti dostupnost takvim mjesta zapravo omogućena svima pod jednakim uvjetima. Također je jako dobra odredba koja mijenja stvar, a to je da tarifu o radu znači javnih bilježnika da donosi ministar jer ovdje se ipak radi o poslovima koje država delegira na javne bilježnike i s te strane mislim da je vrlo opravdano da to onda i ministar odredi po kojoj je to tarifi jer to nije tržišna utakmica to je na neki način ekskluzivitet koji država daje, daje samostalnim neovisnim osobama dakle bilježnicima koji imaju javno povjerenje. Mislim da sam čak na prvom čitanju ili sad u Zakonu o izmjenama parničnog postupka rekao da ovaj institut mi trebamo koristiti što je moguće više kako bismo rasteretili pravosuđe i kako bismo zapravo građanima olakšali. I mislim da bi bilo dobro kod nekih slijedećih izmjena i Zakona o bilježništvu, pa i Zakona o parničnom postupku vidjet iskustva drugih, a to je nešto vezano za ovaj naš institut prethodnog osiguranja dokaza. To znači prije pokretanja samog sudskog procesa prije nego neko nekog tuži da bi bilo dobro zapravo dat bilježnicima ovlast da oni osiguraju neke dokaze, recimo il neko smetanje međe, da oni izađu prije na teren, da fiksiraju točno šta se tu ovaj događa i da ono što se u tom postupku pored bilježnikom dogodi da to ima snagu dokaza, da se takav dokaz više ne provodi u sudskom postupku. Treba zapravo ovaj vidjeti jer ovo čini mi se da što je država prenijela, a vezano je za, vezano je znači ovrhu i ostavinske postupke da tu ide relativno brzo i da se to pokazalo kao jedan dobar instrument rasterećenja sudova. Također u ovim izmjenama dobro je posložene zapravo su sve te funkcije i ta kadrovska struktura, od vježbenika, savjetnika, prisjednika, zamjenika javnog bilježnika tako da vrlo su precizno tu uvjeti navedeni i to, to je dosada bila jedna materija koja nije bila u potpunosti regulirana. Sada je to bitno bolje. U svakom slučaju pozdravljamo ove izmjene, one znače određeni sigurni korak naprijed i Klub HDZ-a će podržat izmjene Zakona o javnom bilježništvu.

Hvala. Gospođa Katarina Peović, Klub zastupnika HSS-a i Radničke fronte. Izvolite.

Dobar dan. Podsjetit ću da je javno bilježništvo uspostavljeno zakonom 1993. godine kao javna služba, a izmjenama Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa 1994. određeno je da će postupno poslove ovjeravanja prestati obavljati uredi, ispostave i gradski uredi dok su ministri uprave donijeli rješenja o prestanku obavljanja poslova ovjeravanja potpisa, rukopisa i prijepisa za urede i njihove ispostave na području pojedinih županija odnosno Grada Zagreba. Ovdje se dosta govorilo o reliktima prošlosti i o zakonima koje je potrebno promijeniti. Također se govorilo o mraku jel socijalizma u kojemu je potrebno znači te neke odredbe učiniti modernijima, ali nitko ovdje nije točno rekao zapravo o čemu se radi, pa bih ja samo upozorila da je u tom znači mraku postojala služba državnih činovnika koji su bez naknade ovjeravali potpise i preslike. Naravno ne možemo javne bilježnike svesti na ovjeravanje potpisa ili preslika ali to je veliki dio njihovog zanimanja i onoga što oni zapravo rade. Ključni naglasak je na besplatno. Ovdje se govorilo dosta o potrebi modernizacije javnobilježničke usluge, elektronskim putem znači dostavljanja prijepisa, digitalizacijom itd., ali dostupnost usluga znači prije svega besplatno. Besplatno je dostupno. Ono što je elektronički dostupno nije dostupno ako netko nema novaca da plati tu naknadu, a da nije riječ o malim naknadama podsjetit ću vam znači imali ste i članak u Slobodnoj Dalmaciji iz 2020. godine o jednom slučaju dakle gdje je javni bilježnik u ostavinskom postupku naplatio 3.400 kuna što je uobičajena tarifa da se razumijemo, gdje se zapravo u toj situaciji čovjek doveo do toga da nema za platiti jel. U toj situaciji nekakvog nasljeđa jednostavno ljudi dolaze do toga da nemaju tih 3.000 kuna i ostavinski postupak se ne može dovršiti. U tom slučaju obavijestila nas je pravna savjetnica javni bilježnik predmet uputiti na sud koji vodi ostavinski postupak bez plaćanja naknada osim troškova presude. Pa ako smo ovdje govorili o tome da mnogi su u raspravi i spominjali da je dobra praksa tzv. rasterećivanje sudova, nemamo ništa protiv toga, ali je problem opet u plaćanju. Znači ako se na sudu ta usluga može dobiti gotovo pa besplatno, a kod javnog bilježnika za 3.400 kuna onda nikako ne možemo govoriti o tome da ovom modernizacijom zapravo ide u smjeru veće dostupnosti usluge. Veća dostupnost usluge ponavljam je besplatna usluga. Usluga koja nije besplatna nije dostupna bez obzira u kojem je ona formatu, elektroničkom ili na papiru. Tako da u tom smislu čini mi se da i ovdje imamo opet nekakvu modernizaciju koja je sama sebi svrha. Mi smo inače postavili pitanje ministru Malenici i nismo još dobili odgovor, a vezano baš uz ovaj slučaj znači koji je bio opisan u Slobodnoj Dalmaciji. Naime, malo smo istražili i zašto su tako visoke naknade i uistinu su tarife takve i zato sam ja i postavila pitanje ovdje, da li se te tarife misle sniziti jel to je ključni problem, da li tarife mogu biti manje. A pogledajte sad koji je to apsurd zašto je ta tarifa tako velike recimo za nasljeđivanje. Za nasljeđivanje je ta tarifa tako velika zato što se ona određuje Pravilnikom o visini naknade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku. Tarifa je doslovno 3.000 i preko 3.000 kuna za većinu tih postupaka, znači vrijednost se čiste ostavine utvrđuje prema vrijednosti koju ostavina ima u vrijeme procjene, a većinom premašuju te vrijednosti 35.000 kuna što je određeno čl. 7. Ako vrijednost ostavine prelazi 60.000 kuna pored iznosa naknada od 200 kuna plaća se još 100 kuna za svakih započetih 10.000 vrijednosti ostavine, al ne više od 2.500 kuna, dakle praktički većinom stranke plaćaju upravo taj maksimalni iznos. I ono što je naš prijedlog bio da se progresivno odrede tarife iznad tih 35.000 kuna koje će biti mislim realno gledajući za svaku tu nekretninu ili za svako zemljište i da se proširi i iznad znači iznos od 60.000 kuna kako bi se onima koji nasljeđuju vrijednije nekretnine naplaćivala skuplja tarifa, a onima koji nasljeđuju manje vrijedne nekretnine po mogućnosti snizi tarifa jel ovdje imamo znači ono flat rate isto ko kod poreza svi plaćaju isto bez obzira dal ste naslijedili vilu ili ste naslijedili komad zemljišta jel. U tom smislu opet i kod poreza i ovdje nije dovoljno učiniti nešto dostupnim dovoljno i reći da je to neka javna usluga. A javnobilježnička zapravo nije javna i dostupna usluga već je to uistinu privatizacija dijela državne službe. Dobro to je tako sada, ali ono što je ključno i što ljudima može pomoći je da se barem te cifre i te tarife snize. Javno bilježništvo koje je u svojoj osnovi privatiziranje dijela pravosudnog sustava i državnog aparata ne možemo opisivati riječima koje su se ovdje opisale, a to je znači rasterećujemo sudove, povećavamo dostupnost te usluge itd. Svi znamo kako se naš narod provodi kada dođe bilo kada u situaciju da mora sa nekim odvjetničkim uredom ili javnim bilježnikom bilo što napraviti. Pri tome kao i u drugim slučajevima i u slučajevima nasljedstva je riječ o poslu koji se doslovno provodi u par minuta. Znači svi koji su bili kod javnog bilježnika znaju da su proveli par minuta u njegovom uredu, a za tu njegovu uslugu su platili od 50 ako su bili sretnici pa evo do 3.400 kuna. Znači apeliramo da se zakonski prijedlozi ne zadržavaju na elektroničkim rješenjima na digitalizaciji koja sama sebi ne može bit svrhom nego da se uistinu ta usluga učini onim s čim se državna komora odnosno Komora javnih bilježnika hvali, a to je javno dostupna svima dostupna usluga. To sad nije slučaj pa evo imamo situacije u kojima doslovno ljudi ne mogu svoju zemlju naslijediti jer nemaju 3.400 kuna da bi platili javnom bilježniku. To je reket, a ne javna usluga.

Gospodin Davor Dretar zastupat će Domovinski pokret. Izvolite.

Hvala lijepa dragi naš predsjedavajući, poštovani tajniče, poštovani državni tajniče, kolegice i kolege. Što se tiče ovog prvog zakona odnosno Zakona o prestanku važenja Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa što i sami možemo vidjeti u ovom tekstu te se odredbe više ne primjenjuju, ne postoje nikakve pretpostavke za njihovu daljnju primjenu, tu apsolutno nemamo što za prigovoriti. No svoje ću izlaganje više nekako usmjeriti na zakon odnosno izmjene Zakona o javnom bilježništvu. Svakako je za pohvaliti modernizaciju uvođenje svih mogućih informatičkih blagodati koje nam današnje vrijeme nudi i u rad javnobilježničkih ureda. Ono što je i poštovani kolega Pavić ovdje pitao zahtjev za pribavljanje certifikata javni bilježnik odnosno javnobilježnički ured podnosi komori ne bi li se dakle pribavio kvalificirani certifikat za elektronički potpis i elektronički pečat izdan od kvalificiranog pružatelja usluga povjerenja. Ne vidimo eto kažemo i naglasit ćemo još jednom tu veliku potrebu da se komora na bilo koji način u to miješa. No ono što možda je upitno i vidimo da se nije mijenjalo još od prvog čitanja, naglasit ću kroz nekoliko članaka ovih zakonskih izmjena. Čl. 27. mijenja čl. 42. st. 3. tako da glasi javnobilježnički prisjednik, savjetnik i vježbenik odgovaraju kao i javni bilježnik za štetu koju prouzroče povredom službene dužnosti pri samostalnom obavljanju kakve radnje u skladu s ovim zakonom. Javni bilježnik odgovara solidarno s javnobilježničkim prisjednikom, savjetnikom i vježbenikom ako ih je ovlastio da samostalno obave određenu radnju. Javni bilježnik ima pravo regresa, prema javnobilježničkom prisjedniku, savjetniku i vježbeniku po općim pravilima o regresnoj odgovornosti službenih osoba. Ono što je svakako važno je zadnja rečenica, a ona glasi, za štetu koju prouzroče javnobilježnički prisjednik, savjetnik i vježbenik država ne odgovara. Dakle, država je ovdje jasno rekla, ako nešto uprskate sory sami ste si krivi. No država ne popušta baš tako lagano u čl. 42. koji mijenja čl. 122. ovog zakona gdje se kaže kada govorimo o odabiru javnobilježničkog prisjednika ta se mjesta popunjavaju kako piše u zakonskom tekstu na temelju natječaja kojega raspisuje i provodi komora. Prigodom izbora osobito će se voditi računa o uspjehu postignutom na pravnom studiju i dotadašnjem radu. St. 6. vrlo je bitan, a on glasi o izboru i postavljenju javnobilježničkog prisjednika odlučuje ministarstvo na temelju prethodno pribavljenog mišljenja komore i javnog bilježnika. Ako se usprotivi postavljenju određenog javnobilježničkog prisjednika javni bilježnik u narednih godinu dana ne može tražiti otvaranje mjesta javnobilježničkog prisjednika u svome uredu, osim što bi naravno još jednom zamolili sve predlagatelje u Hrvatskoj da pripaze i na gramatiku, pa da rečenice ne počinju kondicionalom ali očigledno za to ćemo morati zaposliti neke jezikoslovce. Ovdje je upitno, dakle podsjećam vas malo prije sam vam pročitao za štetu koju prouzroče javnobilježnički prisjednik, savjetnik i vježbenik država n e odgovara. No, ovdje vidimo da se država putem komore i ministarstva ipak direktno upliće u proces odabira javnobilježničkog prisjednika. Kao i u prvom čitanju, tako ću i sada još jednom pročitati dopis koji mi je došao iz jednog javnobilježničkog ureda, a on glasi: „Zakon o javnom bilježništvu u potpunosti je protivan Pravilniku o vrednovanju kandidata u postupku imenovanja sudaca, a kojim pravilnikom je određen postupak imenovanja sudaca kao što je Zakonom o javnom bilježništvu propisan postupak imenovanja javnobilježničkih prisjednika i to iako javnobilježnički prisjednici trebaju imati istu stručnu spremu te obavljaju poslove iz nadležnosti sudova kao i sudski povjerenici. Navedenim pravilnikom propisano je da sudac osim što mora ispunjavati formalne uvjete mora proći provjeru znanja i strukturni razgovor na kojem se postavljaju pitanja i provode razgovori u primjerenom trajanju i tako se naravno ocjenjuje raspolaže li kandidat potrebnim znanjima i sposobnostima. Dakle, tek po obavljenom strukovnom razgovoru sukladno članku 7. i 9. Pravilnika o vrednovanju kandidata, te po izvršenoj provjeri znanja sukladno člancima 10. i 12. istog Pravilnika donosi se konačna odluka o imenovanju neke osobe za suca. Naravno ako osoba ne zadovolji neće biti imenovan. Takva mogućnost javnom bilježniku je ipak ovdje oduzeta. On mora zaposliti osobu za koju provjerom znanja i strukturiranim razgovorom jest utvrdio da možda ne odgovara zahtjevima za mjesto za koje se ista ta osoba javlja. Je li upravo tako u praksi? Načelno ne. Naravno nemoguće je i zamisliti da bi javni bilježnik u svojem uredu na tako odgovorno mjesto kao što je prisjednik zaposlio osobu koju nikada u životu nije vidio. No eto, sada opet imamo jednu čudnu igru realnosti i zakonskog teksta u kojoj opet ništa nemamo riješeno. Obratit ćemo se zastupničkim pitanjem poštovanom ministru Malenici, pa ćemo zatražiti odgovor na pitanje stvarno kao što sam i poštovanom gospodinu Salapiću u replici uputio pitanje koliki je broj javnih bilježnika u određenom vremenskom roku, recimo tijekom 2021. godine izrazio protivljenje imenovanju prisjednika u vlastitom uredu. Ili se u stvari radi ovako kako nam je eto i jedna gospođa koja ima javnobilježnički ured i sama rekla. Imenovanje javnobilježničkog prisjednika u praksi izgleda ovako. Javni bilježnik privatnim putem pronađe osobu koja će mu obavljati dužnost prisjednika, pa ga onda zaposli u svom uredu kao pravnika. Nakon toga prijavljuje se potreba za javnobilježničkim prisjednikom komori temeljem čega se raspiše oglas u Narodnim novinama. Već zaposlena osoba, ovaj spomenuti pravnik podnosi prijavu na taj natječaj, a onda se nekoliko dana nakon toga u javnobilježničkom uredu javljaju na telefone i odgovaraju na pitanje je li ovaj natječaj pravi ili je u stvari samo pro forme, odnosno zapošljavate li vi već zaposlenu osobu, samo što se više neće zvati pravnik, nego će se zvati javnobilježnički prisjednik. Dakle, vidimo i sami da tu zakon nije precizan, zakon odnosno država se u jednom momentu ograđuje od bilo kakve odgovornosti ali i dalje želi imati utjecaj na odabir javnobilježničkog prisjednika. Još tijekom prvog čitanja poštovani tajnik Salapić je odgovorio na moje pitanje da nije baš istina da su javni bilježnici na tržištu, nego da su oni, odnosno njihovi uredi osobe, odnosno uredi koji rade ozbiljne poslove i nema se tu što njima prepuštati da biraju sami radnike koji će kod njih raditi. Dosta zanimljiva i čudna struktura i logički i na mnogim drugim nivoima, moram priznati ne drži vodu. No u svakom slučaju ove zakonske izmjene će i Klub zastupnika Domovinskog pokreta najvjerojatnije podržati, još ćemo se morati malo oko toga konzultirati. Nemamo ništa reći protiv modernizacije, protiv ubrzavanja procesa ali sasvim sigurno trebat će nam još malo razmisliti pa ćemo do glasovanja donijeti odluku. Do tada hvala lijepa.

Hvala. Gospođa Marija Selak Raspudić, Klub zastupnika MOST-a. Izvolite.

Prije nekoliko dana ministar pravosuđa Ivan Malenica u Saboru odgovarajući na replike zastupnika iznio je podatak koji bi nas sve trebao zabrinuti. Ministar se pohvalio kako su hrvatski sudovi u 2021. godinu ušli sa 158000 predmeta više nego u 2020. godini. Nije ponudio nikakva objašnjenja rastućih brojki. Je li riječ o nekom novom trendu koji se pojavljuje zbog sve većih poteškoća u tokovima u gospodarstvu. Očekujem odgovore na ova pitanja. Je li možda riječ o nekim promjenama u sustavu vođenja evidencija o sudskim predmetima i postupcima ili se radi o nečem trećem što za sad ne možemo identificirati. Kako bilo u Hrvatskoj se stanje sudskih predmeta sustavno prati već neko duže vrijeme i to metodologijom koja je razmjerno stabilna i daje nam dobru osnovu za usporedno praćenje općih trendova u radu sudbenih vlasti. Sukladno tome, naša se pravosudna politika kao uostalom i većina drugih sektorskih politika bavi tek liječenjem simptoma, tj. poremećaja i anomalija dok je osnovna varijabla pravosudnih statistika godišnji priljev predmeta manje-više iz godine u godinu vrlo slična i čini gotovo nepogrešivu matematičku konstantu. Premda se na prvi pogled čini da pravosuđe nije tema današnje rasprave činjenice govore upravo suprotno. Činjenica je naime potpuno neoboriva i zakonom propisana. Da javnobilježnička djelatnost u Hrvatskoj obuhvaća jednu veliku krišku pravosudnog kolača. Ovrhe u prvom redu, te ostavine velik su dio posla koji se danas obavlja u javnobilježničkim uredima. Štoviše mogli bismo reći da bez tih funkcija ovaj zakon o kojem danas raspravljamo u bitnome bi izgledao drugačije, no stvarnost našeg pravosuđa u nekom je trenutku bila takva da se nije moglo računati na učinkovito obavljanje određenih pravosudnih funkcija, pa čak ni onda kada je bila riječ o nespornim ili rutinskim predmetima, kao što su recimo ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Stoga je država kao što je poznato lutala u traženju rješenja na …/Govornik se ne razumije/… između javnih bilježnika, te odbačenih i već zaboravljenih javnih ovršitelja. U procjepu između potrebe za učinkovitim sustavom prisilne naplate građanskih obveza i činjenice da javni bilježnici bez obzira na recentne zakonodavne provizorije nisu i ne mogu biti sud, niti mogu strankama ovršnog postupka jamčiti objektivnost i nepristranost što su ključna obilježja suda. U svakom slučaju ova vlada, kao uostalom i sve prethodne očigledno uzima javne bilježnike kao svojevrsnu zadanost, ponajprije izgrađenu na strahu da se stotine tisuća ovršnih predmeta ne preliju na sudove i to je nešto na što mi kao parlamentarna manjina trenutno ne možemo utjecati, preostaje nam stoga raspravljati o ovom konkretnom konačnom prijedlogu zakona. Premda ovaj zakon nema širok krug primarnih adresata ipak mu treba pokloniti dužnu pažnju jer su materijalni i drugi interesi koji stoje iza njega prilično veliki, o tome je bilo riječ i u ranijim raspravama i dovršenje ovog zakona zasigurno nije prošlo i sad dolazimo do onog bitnog što se ogleda i u konačnom prijedlogu zakona, dakle nije prošlo bez pritisaka i lobiranja u vladi, Ministarstvu pravosuđa i u svim ostalim nadležnim tijelima koja su utjecala na ovaj konačni izgled zakona. Dovoljno je usporediti kako je ovaj prijedlog zakona izgledao u prvom čitanju i kako izgleda ovaj konačni prijedlog. Dame i gospodo, razlika je ogromna. Mnogi zakonski članci koje se predlagalo mijenjati u prvom čitanju nestali su iz konačnog prijedloga zakona, a umjesto njih mijenjaju se neki drugi. Ako potražite objašnjenje o razlikama između prvog i drugog čitanja zakona vidjet ćete da su te razlike uglavnom posljedica lobiranja iz javnobilježničkih krugova, dok su objašnjenja koja nam daje ministarstvo više nego štura i svode se na fraze o nomotehnici. S obzirom na brojnost i značaj razlika između prvog i drugog čitanja opravdano se pitamo što se dogodilo. Ovaj zakon kao i svaki drugi prošao je sve prethodne faze u njegovoj izradi počevši od procjene učinaka preko međuresornog usuglašavanja između ministarstava, određeno je i javno savjetovanje i doista čudi da je nakon svega toga toliko odredbi u drugom čitanju trebalo mijenjati. Odjednom se pojavljuje Hrvatska javnobilježnička komora i temeljem njezinih primjedbi koje nama kao saborskim zastupnicima nisu dostupne u obrazloženjima zakon se u većoj mjeri mijenja. Velike razlike između dva čitanja same po sebi su problem jer za njih ne postoji dovoljno dobra argumentacija. Moguća su samo dva objašnjenja, ili je ministarstvo popustilo pred nekim nama nepoznatim van institucionalnim pritiscima ili je prijedlog u prvo čitanje jednostavno pripremljen amaterski i nepromišljeno, ni to ne bi bio prvi puta. Trećeg razloga nema i ne može ga biti. U ovoj raspravi želim iznijeti i jedno opće zapažanje kako će HS kroz niz zakona u ovome mandatu urediti jedan cijeli set pitanja koja se izravno odnose na javnobilježničku službu. Osim ovih izmjena Zakona o javnom bilježništvu ranije danas trebalo se raspraviti, sada se objedinilo, pa ću ja to nastaviti u pojedinačno raspravu, o prestanku važenja Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa koji u velikoj mjeri uvjetovan činjenicom da su poslove iz tog zakona tijekom posljednjih 20.g. preuzeli javni bilježnici. Ranije u ovom mandatu donesene su izmjene Ovršnog zakona kojima su se nastojale pokrpati rupe povezane sa sudjelovanjem javnih bilježnika kao povjerenika sudova u ovršnim postupcima, a u javnom savjetovanju možemo već pronaći i izmjene Zakona o zemljišnim knjigama prema kojima će bilježnici faktično preuzeti velik dio poslova prilikom predlaganja upisa u zemljišnim knjigama. Ako je već tome tako da se javnobilježnička služba i poslovi uređuju na vrlo širok način želim podsjetiti predstavnike ministarstva kako u važećem Zakonu o nasljeđivanju postoje neke odredbe koje se tiču ostavinskih postupaka, a koje su atavizam iz nekog drugog vremena. Riječ je konkretno o zakonskim odredbama koje matičarima nalažu da prilikom evidentiranja činjenice smrti de facto prikupljaju podatke o potencijalnim nasljednicima i ostavini što je potpuno neprimjereno i čime se matičari uopće ne bi trebali baviti. Stoga ću danas kao svoj prilog da pokažemo još jednom da je oporba konstruktivna podnijeti prijedlog izmjena Zakona o nasljeđivanju s jednostavnim ciljem da teret utvrđivanja nasljednika i ostavine u cijelosti bude na bilježnicima i sudovima kao tijelima postupka, te na nasljednicima kao strankama u postupku. Osim toga i s time ću završiti, želim skrenuti pozornost predstavnicima ministarstva kako se ovih dana u javnosti raspravlja o jedinstvenom registru računa kojeg vodi FINA, te tko bi i po kojoj osnovi trebao imati pristup tom istom registru. Mislim da bi Ministarstvo pravosuđa s kolegama u Ministarstvu financija trebalo promisliti treba li takav besplatan dohvat pojedinačnih podataka iz registra i tijelima koja vode ostavinski postupak kako bi se izbjeglo da stranke u postupku same istražuju nešto što je državi već poznato, a što bi trebalo biti načelo koje vrijedi u svim vrstama postupaka, sudskim, upravnim ili nekim trećim. Dakle ponovit ću još jednom, uz uobičajeno žaljenje što nema više zainteresiranih za raspravu i činjenicu da se rasprava u ova dva predmeta objedinila, da su ovdje u ovom izlaganju postavljena i vrlo konkretna pitanja koja se tiču povezanosti upravo stanja u pravosuđu i javnobilježničke djelatnosti, a one se odnose na to zašto je došlo do zaprimanja 158.000 predmeta više nego u 2020. godini. Trebamo konkretna obrazloženja ovakvih uzlaznih trendova. A drugo je pitanje odakle takve promjene između dva čitanja zakona? Nadam se da će se u završnom obraćanju predstavnik predlagatelja odvažiti doći za ovu govornicu i dati odgovor na ova pitanja.

Hvala, ćete ostati dalje, da izvolite kao pojedinačna rasprava sad, sad moguće su i replike, izvolite.

U pojedinačnoj raspravi govorit ću o Zakonu o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa. Zakon o kojem ovdje raspravljam čini se kao tema koja je davno prevladana, minorna ili kao nešto što treba rutinski donijeti bez veće rasprave i promišljanja jer predlaže se ukinuti Zakon o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa koji je u kontinuitetu na snazi od 1974. godine i čije odredbe se uglavnom više ne primjenjuju te su stavljene izvan snage odredbama drugih zakona. Međutim, ovaj zakon kao relikt prošlosti ipak je izazvao određene reakcije javnosti pa i medija podsjećajući nas kako u hrvatskom pravom poretku postoje drugi zakoni koji datiraju iz vremena bivših država koji više ne postoje. S vremena na vrijeme javnost će se podsjetiti kako je u Hrvatskoj na snazi i Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je na snazi od 1977. godine te u kojem su novčane kazne još uvijek izražene u njemačkim markama koje ne postoje još gotovo četvrt stoljeća. Ideološka i politička borba te pravna zbilja podsjetit će nas kako je materija pobačaja u Hrvatskoj uređena zakonom koji je donesen u vrijeme bivše Jugoslavije, a koji je na snazi od 1978. godine. Donedavno je na snazi bio i Zakon o naseljima iz veselih i živopisnih '80.-ih godina prošlog stoljeća kojeg smo konačno prije mjesec dana zamijenili novim zakonom. Prije samo tjedan dana ovdje smo raspravljali o Zakonu o parničnom postupku čiji je osnovni tekst publiciran u Službenom listu SFRJ negdje početkom 1977. godine, a od njegovog donošenja izmijenjen je gotovo 30 puta pa se u tom zakonu kao u rijetko kojemu sudaraju jezični, pojmovni i pravni koncepti pripadni posve različitim pravnim poredcima, pa čak i bitno različitim jezičnim pravilima. A riječ je od jednom od kapitalnih zakona u hrvatskom pravnom poretku po kojem se ravna najveći broj sudskih postupaka u RH i čija kvaliteta u bitnom utječe na učinkovitost rada cijelog pravosudnog sustava. Ako pobliže promotrite dotrajalost kako Zakona o parničnom postupku tako i Zakona o izvanparničnom postupku, ako tome pridodate i činjenicu da je aktualni Ovršni zakon treći po redu koji je donesen od samostalnosti Hrvatske jasno je kako moderna hrvatska država i njezin zakonodavac nisu prvih 30 godina naše državnosti uspjeli donijeti moderan i stabilan zakonodavni okvir za uređenje spornih i nespornih sudskih postupaka u predmetima koji pripadaju privatno pravnim odnosima. Ne treba onda ići daleko kako bismo pronašli krivca za naše gospodarske neuspjehe, sagledali širu sliku ovoga ili zašto ozbiljan biznis u Hrvatskoj ne želi investirati i zašto poduzetništvo nije popularno. Pri tom nemojte moju raspravu shvatiti kao opću kritiku kvalitete normativne djelatnosti u bivšim državama. Ona je vjerojatno u prosjeku bila na većoj razini, ali i bitno slabijeg intenziteta od današnje. Pravnici tog vremena imali su više vremena, a pravni odnosi su bili kud i kamo manje složeni nego danas. Uzori kakve imamo u uređenim zapadnim demokracijama koje su baštinici jednog liberalnog modela građansko pravnog uređenja i koje su kroz dugo vrijeme uglavnom neprekinuto uživale blagodati stabilnog zakonskog uređenja nama su zasad nedohvatljivi. Primjeri poput austrijskog Općeg građanskog zakonika koji je u Austriji na snazi uz neznatne izmjene već više od 200 godina za nas se čine nestvarnima. Previše se često kod nas donose novi zakoni ili mijenjaju postojeći uglavnom bez konkretnog sadržaja i kako bi vlastodršci napravili dojam u javnosti da nešto delaju. Zaključno, vraćajući se konkretno na današnju temu dnevnoga reda željela bi konstatirati kako ukidanje Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa nije ništa drugo nego formaliziranje pravne stvarnosti koja u pravnom poretku već odavno postoji. Javnobilježnička služba već je odavno konzumirala dobar dio poslova na koje se ovaj zakon odnosi, a donošenjem nove Uredbe o uredskom poslovanju osigurano je da nakon prestanka važenja zakona ne nestane kakva pravna praznina te su se time stvorile pretpostavke da se ovaj zakon ukine.

Hvala, gotovi ste, hvala. Gospodin Bulj replika.

Hvala lijepo. Kolegice Selak Raspudić mi, evo pitao sam ministra ali nikako da dobijem kao saborski zastupnik jasan odgovor. Zanimalo me već kad donosimo ovaj zakon, a tarife će donijeti ministar svojim pravilnikom. Znači mi ćemo dati legitimitet, sabor će prihvatiti prijedlog ministarstva, a mi ćemo u biti dati im amen na to da oni daju tarife, cijenu tarifa da prikažu ljudima što se tiče novca koliko njima padne na pamet. Stoga mi je nejasno zbog čega onda uopće sabor, ovo dolazi na sabor kad pravilnicima će određivati cijenu koja je vrlo bitna, koja je vrlo visoka kod javnih bilježnika. Dakle, nikako dobit odgovor čemu mi uopće služimo kao saborski zastupnici ako troškovnik javnobilježničkih usluga nam nisu dali.

Izvolite odgovor.

Evo ponovit ću još jednom ono što sam i istaknula u raspravi u ime kluba, o čemu smo prethodno i razgovarali da se pojavljuje velika razlika između prvog i drugog čitanja zakona i da odjednom se u drugom čitanju zakona pojavljuje Hrvatska javnobilježnička komora i temeljem njezinih primjedbi koje nama kao saborskim zastupnicima nisu dostupne s detaljnim obrazloženjima, zakon se u većoj mjeri mijenja. Eto to je ono koliko mi zapravo možemo uopće utjecati na ove zakone. I ono moje pitanje koje ostaje visiti u zraku je li ovaj zakon s obzirom na te razlike rezultat različitih lobiranja i ako jest čijih lobiranja jer mi bismo ovdje trebali imati transparentan proces na koje kao saborski zastupnici možemo utjecati i nedvosmislena obrazloženja da bismo mogli poduprijeti ili odbaciti bilo koji konačni prijedlog zakona. Sada to složit ću se s vama nipošto nije slučaj. Hvala.

Hvala, nemate više replika. I sada je na redu g. Miro Bulj. Izvolite.

Hvala. Državni tajniče, kolegice i kolege. Ja bih samo kratko ovdje, čak mi nije potrebno ni ovih pet minuta rekao besmisao samih nas ako dozvolimo na ovaj način da nam dolaze zakone gdje ne definiramo osnovne postavke zakona, a i to je ono što interesira naše građane, komora neka radi svoj posao, međutim mi smo saborski zastupnici i tribali bi dobiti troškovnik tj. cijenu usluga koje će građani plaćati tj. tarife koje će plaćati javnim bilježnicima. To me pitanje strašno zanima zbog čega pravilnikom će ministar izlobiran od ne znam koga potpisat, a mi ćemo mu dati potporu na ovaj zakon kao sabor? I jedno vrlo bitno pitanje po meni i ovdje se postavlja državni tajnik je obrazložio da će ovaj put u ovome zakonu biti ministar nazočan kod prijema uz olakšanje i olabavljivanje ovih uvjeta za prijem za javnog bilježnika, smanjivanja radnog staža ne znam godina i tako, naveo da će biti ministar nazočan u razgovoru. Do sad je bilo povjerenstvo, povjerenstvo je predložilo ministru, vjerojatno je tako bilo jel, ne znam jel ta bila procedura i ministar je potpisao. Ne znam šta znači da ministar bude nazočan na razgovoru, ne znam to je još bliže onoj da će biti potrebna stranačka iskaznica i još veći utjecaj samog ministra od neovisnog povjerenstva u biti koje nije neovisno, koje je uglavnom vjerojatno po odluci ministra postavljeno. Tako da tu nema nekakvih promjena. I vrlo bitno je pitanje znači pokrivenost javnim bilježnicima, tu se spominje povremeni u područjima gdje je udaljeno od sjedišta javnih bilježnika da će povremeno na tim područjima odlaziti javni bilježnik. Međutim, ovdje se postavlja ključno pitanje kada govorimo o pravosuđu jer je tajnik i proširio malo temu u jednom trenutku na cijelo pravosuđe u koje narod nema povjerenja, ja bi sad rekao da je pet ključnih stvari, pet stvari u najveće nepovjerenje koje imaju naši i gospodarstvenici i građani i to je ključni uvjet šta se mi ne razvijamo ekonomski, to je pravosuđe, pravosuđe, pravosuđe, pravosuđe i uvijek pravosuđe. I nije mi jasna ta teritorijalna podijeljenost, uzeli ste broj određenih stanovnika, međutim ja sam spomenuo ovdje primjer kako je se čisto i ključno politički napravilo po pitanju sudova koji su mreže sudova, općinskih sudova. Recimo evo ja sam spomenuo cetinski kraj, tako i u drugim krajevima tako i Knin, tako su i drugi krajevi zaleđa, cetinski kraj po površini veći od Međimurske županije, po broju stanovnika više nego Ličko-senjska županija ostao je bez suda, a car Franjo Josip ga je otvorio tisuću čini mi se 863., tako da u modernoj Hrvatskoj smo izgubili taj općinski sud znajući da područja Cetinske krajine od Splita su udaljena neka i po 70, 80 čak i više kilometara znači u dva smjera to dođe između 150 i 200 km u jednome danu morali su korisnici putovati. Tako da me to podsjeća na javne bilježnike. Ja bih još jednom samo napomenuo da me zanimaju i odgovori kao saborskog zastupnika jel ovdje se radi uvijek o nekakvoj kesi, o novcu, a mi o tome nemamo uvid. Ako komora ima nekakav prijedlog i ako nismo dovoljno dobro da bi morali i mi barem vidjeti jel su cijene strašno visoke, strašno poglavito kod rasprava nakon smrti nasljedstva i ostale naravno. Tako da bi još jednom napomenuo da očekujem da će se taj problem u ovome saboru riješiti i očekujem glas svih saborskih zastupnika da se dostavi možemo mi i odgoditi ovo čitanje, nastavit u idućem čitanju uvijek postoji mogućnost. Međutim, zašto bi nekakvi lobiji bili iznad saborskih zastupnika pa barem kao informacije, evo, a ne da dobivamo poluinformaciju i na kraju će biti izjava od vlade i ministarstva da je to donio sabor zakon, a da su oni donijeli pravilnik kojim će oni regulirati cijenu. Ovako bi bilo puno transparentnije i jasnije, vjerujem da to i državni tajnik zna, međutim očito je strategija bila da se pravilnikom izlobiranim donesu tarife za javne bilježnike. :

Prva replika gospođa Selak Raspudić.

Uvaženi kolega Bulj. Kako bi objašnjavate činjenicu da postoje tolike razlike između prvog i drugog čitanja? Mislite li da je riječ o određenim vaninstitucionalnim pritiscima ili je prvo čitanje zakona bilo traljavo pripremljeno što opet ne bi bio prvi put slučaj u HS-u?

Izvolite, odgovor.

Pa očito utjecaj lobija, znači tu su lobiji odradili svoju zbog toga te izmjene drastične i očekujem da mi saborski zastupnici dignemo glas i da jasno kažemo da nismo ovdje isključivo došli na tjelovježbu i rekli bi prije na fiskulturu da dižemo ruku i da vježbamo da se razgibajemo jer mi je besmisleno, bolje da sam ostao u svome gradu Sinju u ovome trenutku nego baš sam došao tu i od ovome raspravljati jer ovo se tiče svih građana RH. U biti raspravljamo o zakonu koji će biti poslije pravilnikom u biti propisan, gdje će biti cijene i tarife, a cijene i tarife će biti nama nepoznate jel, nama zastupnicima, ali imat će zato vlada tj. predlagatelji imat će pokriće za tu odluku i te pravilnike i to u ključnoj stvari, govorimo o stvari tarifa i cijena, izlobiranih očito da li je to od komore ili nekoga drugoga ja ne znam.

I g. Pavić.

Uvaženi zastupniče, vi dolazite iz grada Sinja, tamo ste gradonačelnik i vjerojatno poznajete situaciju sa javnim bilježnicima u vašem kraju, pa vjerojatno vam je poznato i njihovo poslovanje odnosno potrebe koje oni moraju ispunjavati za naše sugrađane koji su u ruralnim dijelovima. Naime, danas nije problem biti javni bilježnik u velikoj sredini, nije problem biti bilježnik u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu, Zadru, Šibeniku, ali je problem biti bilježnik u Sinju koji ima ingerenciju nad velikim dijelom teritorija i u susjednim općinama. Naime on ukoliko neka osoba želi da ovjeri potpis, a nije u mogućnosti da dođe do njega u kancelariju on mora otići kod nje, voziti se po brdima, ne znam satima možda i kroz, možda i kroz šumske dijelove i po makadamu da bi došao do te osobe da bi mu se naplatilo 160 kuna + PDV za to što je došao i da bi zaradio 40 kuna na ovjeri potpisa. Tko si to može dozvoliti?

Hvala. Odgovor.

Nerazvijena područja su inače zaboravljena i uvijek se gledaju prizme zakona kroz velike sredine, a ova područja koja su nažalost iseljena gdje je ugrožena i nacionalna sigurnost zbog praznih prostora i teritorija, to se događa i u ovome slučaju, a događa se i po drugim pitanjima, nije lako biti liječnik opće prakse u nekom nerazvijenom području gdje nema dovoljno pacijenata ili na, u negdje u urbanoj sredini kao što je Zagreb, Split, Osijek, van tih gradova sve se raspada, sve propada, ugrožena nam je tu po tom pitanju nacionalna sigurnost i tako i u ovome slučaju. Znači ta područja uopće nisu zakonima obuhvaćana, niti se pokušaje naći rješenje za ta područja kako za korisnike tako i za davatelje usluga i to je jedan od ključnih problema i zbog toga ćemo imati sve više i više iseljavanja ljudi jel štete su nemjerljive zbog zakonodavca koji uopće ne misli o tim stvarima.

Hvala. Gospodin Željko Pavić također pojedinačna rasprava, izvolite.

Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče. Evo samo da se nastavim na ovo izlaganje kolege Bulja. Slažem se s time da zapravo ovaj zakon nije pisan za male bilježnike koji rade u ruralnim sredinama i vjerojatno će se desiti problem sa tim područjima jer ti bilježnici stvarno teško preživljavaju, a u zakonu nema apsolutno ništa da bi se njima pomoglo. Kao što sam rekao u raspravi u ime Kluba Socijaldemokrata shvaćam zašto zakonodavac nije prihvatio prijedlog da javni bilježnik ima slobodu u izboru prisjednika. Ovo odbijanje bismo prihvatili kad ne bismo znali da se u praksi dešavaju situacije u kojima se u javnobilježnički ured zapošljavaju prisjednici koji su djeca javnih bilježnika, nećaci, rođaci itd., itd.. Naravno kao što možete pretpostaviti ministarstvo je donosilo odluku na temelju prethodno pribavljenog mišljenja komore i javnog bilježnika, ali ipak se često odstupalo od tog mišljenja. Slično se dešavalo i sa natječajima za javne bilježnike jer natječaj je raspisivala komora, te nakon provedenog natječaja davala mišljenje koje je u načelu zajedno sa ostalim uvjetima koje javni bilježnik mora zadovoljiti trebalo služiti za imenovanje javnih bilježnika od strane ministra. Da je cijeli postupak javnog natječaja samo smokvin list za ministra koji nakon toga koristi svoje diskrecijsko pravo da imenuje koga on želi, a da zapravo ne odabire najboljeg kandidata i da je to zapravo zloupotreba diskrecijskog prava pokazat ću vam na slijedećem primjeru. Nakon raspisanog natječaja kojeg je raspisala javnobilježnička komora za mjesto javnog bilježnika bez obzira što je kandidat za javnog bilježnika ispunjavao sve uvjete imao najbolje ocjene na pravosudnom i javnobilježničkom ispitu, što je već godinama obavljao javnobilježničke poslove u manjoj sredini u koju mora putovati svaki dan iz grada za koji je raspisan natječaj za javnog bilježnika, što mu je komora dala najbolje mišljenje bez obzira na to što je branitelj, ministar pravosuđa je nažalost imenovao javnog bilježnika koji ima uvjete lošije od …/Govornik se ne razumije/…kandidata. Budući da je prema čl. 14. Zakona o javnom bilježništvu rješenje ministra pravosuđa konačno kandidat kojeg ministar nije imenovao bez obzira na činjenicu da je bio kvalitetniji kandidat nije imenovan. Jedino mu je preostalo da pokrene upravni spor, naravno upravni spor mjesecima nije ušao u proceduru, a javni bilježnik koji je imenovan na način da ministar prilikom imenovanja nije poštivao zakon ostao je javni bilježnik, a naš spomenuti bolji kandidat je osuđen na čekanje da upravni spor napokon dođe u proceduru, a to već nije ušlo otprilike nekih 9-10 mjeseci. Evo zbog ovakvih situacija ne vjerujemo u jedinstvenu provedbu zakona, a nažalost ne znamo ni kome da vjerujemo da će poštivati zakone koje donosi ovaj visoki dom ako ih ne poštuje ni sam ministar pravosuđa. Primjer koji sam iznio je istinit, desio se nedavno i ukoliko su USKOK i DORH zainteresirani za kažnjavanje onih koji krše zakone, a još su pri tom i članovi vlade stojim na raspolaganju i rado ću im iznijeti sve detalje koje znam. Svima vama koji ste u sabornici i koji nas pratite na televiziji sigurno je jasno koji je osnovni uvjet da bi bili favorizirani i u konačnici imenovani u našoj državi koja je nadaleko poznata kao država koja svima nudi jednake mogućnosti, ali nekima osigurava jednakije. U novom prijedlogu zakona imamo još jedan prijedlog za koji mogu tvrditi da je još jedan smokvin list koji će ministru omogućiti da imenuje doslovce koga hoće, a bez mogućnosti da se ostali kandidati bar žale. Radi se o radnoj skupini kojoj je na čelu ministar, koja će obaviti razgovor sa kandidatima i nakon toga će ministar imenovati javne bilježnike po vlastitom nahođenju. Mislim da sam ovim primjerom jasno pokazao da Zakon o javnom bilježništvu ima evidentnih propusta i stoga smatram da ga treba mijenjati novim zakonom a ne izmjenama i dopunama jer ima previše članaka koji se moraju mijenjati. O tome smo govorili i u ime kluba, govorit ću o tome i u završnoj riječi, naime ovaj zakon moramo hitno promijeniti i moramo se potruditi da napokon ministar mora poštivati zakon i da mora donositi odluke u skladu sa zakonima. Hvala lijepa.

Hvala, ostanite, imate replike. Gospođa Selak Raspudić.

Slažem se s vama kolega Pavić, samo ne bih rekla propusta više bih rekla popusta, ovo propusta ispada da se nekome nešto omaklo, a ovi popusti su jedna svjesna radnja koja dovodi do mogućnosti zlouporabe i drugačijeg čitanja zakonskih odredbi u smislu pogodovanja nekome. Pronalazim i druge nedorečenosti u zakonu, pa evo pitam vas, pitam i predstavnika predlagatelja, možda netko zna što bi slijedeće trebalo značiti. U Članku 12. navodi se da se iza Članka 18. dodaju Članci 18a. i 18b. s naslovima koji iznad njih glase ovako „Informacijski sustav za rad javnih bilježnika i u svome radu javni bilježnici koriste informacijski sustav kojeg odobrava komora“. Nema nikakvih dodatnih obrazloženja o tome što je informacijski sustav, o kakvom je sustavu riječ i zašto treba odobrenje komore. Jeste li vi možda pametniji od mene po tom pitanju?

Hvala. Odgovor.

Pa, evo slučajno znam nešto o tome. Naime, komora je bila ta koja je trebala licitirati aplikacije koje bi radile kod javnih bilježnika. Naravno to nije za sve isto. Znači imate nekoliko svega aplikacija koje na teritoriju čitave Hrvatske rade kod javnih bilježnika i to zbog toga što je komora dala svoj potpis da je to licencirano od strane njih i da ih javni bilježnici mogu koristiti u svojim kancelarijama. Mnogi bilježnici su imali svoje aplikacije, imali su svoje sustave koji su radili međutim morali su ih jednostavno odbaciti zbog toga što su se morali spojiti odnosno kupiti taj sustav koji je bio licenciran odnosno sustavi koji su bili licencirani da bi se navodno spajali na nekakav jedinstveni sustav i da bi se to moglo na neki način kontrolirati i drugačije razmjenjivati dokumente. Za sada znamo kako to funkcionira, znamo što se dešavalo nedavno, znamo kako su se ovoga potvrđivali dokumenti, znamo što se nakon toga dešavalo u FINI kao, što se dešavalo sa zadužnicama. Veliki su problemi, ne postoji pravi registar, ne …/Govornik se ne razumijem./… sustav koji bi postojati da bi oni kvalitetnije radili.

Gospodin Bulj.

Hvala lijepo. Vaš komentar znači na zapošljavanje tj. odabir kandidata je također meni neprihvatljiv. Rekli ste da u biti prije ministar je odobravao, sad ministar u biti stoji tu i sidi i odobraje, mislim tijekom razgovora. Tako da to nije nikakva izmjena osim kao šalje se poruka baš ministar će odlučiti on je Bog i otac i sve i Duh Sveti i sve. Prema tome to je u biti isto, ništa se nije prominilo već je to definirano kao što ste rekli tko će biti primljen, onaj koji ima stranačku iskaznicu. Ali ovaj drugi me dio zanima kao saborskog zastupnika, zbog čega nama uvik zakonodavac tj. predlagatelj zakona, a mi kao zakonodavac dobivamo uvijek površne dokumente ovdje na raspravu, a kod ključnih stvari kao što su tarife, ovdje se radi o tarifama bar kao informaciju dobijemo i da se cjelovit zakon minja između dva čitanja doslovno nije mi jasno zbog čega …/Upadica: Hvala lijepa, hvala./… ako je vama možete mi pojasniti.

Odgovor.

Poštovani zastupniče evo ja sam ovdje više puta govorio da nisam zadovoljan s time što dobivamo ovdje zakone u kojima piše da će ministar donijeti 7, 8, 9, 15 pravilnika nemam pojima koliko pravilnika po kojem zakonu jer ne znamo što će u tim pravilnicima pisati. I tu su veliki problemi. I sa tim se mi jednostavno ne možemo boriti. Jednostavno ne postoji konsenzus da se na nivou sabora donese takva odluka da mora biti sve sadržano ili da imamo priloge već gotove te pravilnike da znamo što će u njima pisati i da možemo utjecati na te pravilnike da bi se to kvalitetnije sve skupa provodilo u praksi. Govorili smo o tome puno puta, skretali smo pozornost tajnicima, ministrima, pomoćnicima, zamjenicima, nitko nas ne sluša. Nitko ne želi slušati ono što bi bilo bolje, kvalitetnije za rad u praksi. Da se omogući da se zakoni provode na teritoriju cijele RH jedinstveno, na jedinstven način. A ovo sada što se dešava s ovim zakonom ovo je još jedan korak unatrag. Nažalost, u jednom dijelu, u drugom dijelu je naprijed jer ipak se uvodi digitalizacija …/Upadica: Hvala./… i novi sustavi tako da teško reći što napraviti prilikom glasanja.

Hvala lijepa, hvala. I sada završno gospođa Lukačić i gospodin odmah nakon toga gospodin Habijan koji dijeli tih 5 minuta sa gospođom Lukačić.

Poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovani državni tajniče, kolegice i kolege, evo ja ću kratko samo ponoviti zašto se ukida zakon o, zakon o, kojim je propisano da se ovjeravaju potpisi, rukopisi i prijepisi. Dakle, to je zakon kojeg je RH preuzela '90. godine on je izmijenjen '94. itd., međutim donošenjem Zakona o javnom bilježništvu u Hrvatskoj je uspostavljeno moderno javno bilježništvo kao javna služba te je Zakon o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa predvidio da će postupno uredi, gradski uredi i ispostave prestati obavljati ovaj posao međutim da će ministri uprave donijeti o tome rješenja, to se naravno nastavilo i događati. Ministri uprave su donosili postupno takva rješenja. Zadnje rješenje doneseno je 2016. godine o prestanku obavljanja poslova u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u Uredu državne uprave te županije u Dubrovniku, u ispostavi tog ureda u Lastovu, dakle 7. lipnja 2016. godine. Nakon toga se odredbe zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa više ne primjenjuju, a više niti ne postoje pravne pretpostavke za njihovu primjenu. Obzirom da tu materiju koju ovaj zakon uređuje su preuzeli drugi propisi u Republici Hrvatskoj prvenstveno Zakon o javnom bilježništvu. Zbog toga, a i zbog postizanja sigurnosti objektivnog pravnog poretka potrebno je ovaj zakon staviti van snage. I to je predviđeno ovim zakonom da se Zakon o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa stavi van snage jer kao što sam rekla više ne postoje pravne pretpostavke za njegovu primjenu. Stoga će klub Hrvatske demokratske zajednice podržati donošenje ovog zakona. Hvala.

Hvala. Gospodin Habijan, izvolite.

Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče, poštovani državni tajniče. Evo ukratko u ovom preostalom vremenu samo da ponovim, dakle ovaj Zakon o javnom bilježništvu mislim da se zapravo nastavlja na ono što smo nedavno raspravili o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o sudskom registru. Na taj način zapravo zaokružujemo onu priču gdje će se olakšati strankama i svim dionicima postupka osnivanja novih trgovačkih društava i doregistracije. Taj postupak zapravo je na tragu modernizacije i usklađivanja i sa europskim pravom, modernizacije cjelokupnog pravosuđa. Ja bih se osvrnuo ovdje samo na jednu stvar koja je zapravo sada ovdje potkraj se istaknula i to je pitanje tarife i određivanje tarife. Dakle, do sad čisto da bude potpuno jasno kolegama iz MOST-a koji su to potencirali to je dakle radila Javnobilježnička komora. Ovdje se nametnulo da je ovo rješenje da ministar je taj koji donosi, određuje tarifu kao nepovoljnije. Ja mislim da je upravo veća odgovornost sada na ministru iz razloga što javni bilježnici jesu kao samostalne i neovisne osobe od strane države dobili da u određenim stvarima imaju javne ovlasti i logično je normalno da je ministar taj koji ima ovlast određivati tarifu i sigurno će u tim slučajevima biti veća kontrola nego što je to do sad bilo kada je to radila Javnobilježnička komora. Prema tome, ja mislim da je gospodinu Bulju sada to jasnije bez obzira što nije ovdje. I još jedna stvar, nemojte govoriti o imenovanjima nekih javnih bilježnika od strane, dakle ministara. Osobno znam, dakle u vrijeme kada je MOST imao svog ministra što se događalo u nekim gradovima, a isto tako kada je MOST imao svog ministra mogao je sve ovo što sada govori da nije dobro promijeniti pa nije napravio ništa. Hvala.

Hvala vama. Povreda Poslovnika gospođa Marija Selak Raspudić.

Članak 238. omalovažavanje saborskih zastupnika. Ako kolega Habijan je upoznat sa ovime što insinuira nekim kaznenim djelima koja su se provodila on ne ispunjava svoju građansku dužnost jer i nije prijavio. Inače svatko može na ovakav način naklapati sa govornice. Dakle očekujem od kolege Habijana da prijavi nešto što je kazneno djelo, a s čime je očito upoznat i što pokušava insinuirati za ovom govornicom.

Hvala. Bila je replika i ide opomena. Izvolite gospodin Habijan, povreda Poslovnika.

Hvala lijepa. Povrijeđen je članak 238. Dakle, kolegica odstupa od uobičajenog ponašanja u Hrvatskom saboru. Ja uopće nisam govorio niti o nekom kaznenom djelu, vi ste se očito prepoznali. Ja sam štoviše pokrenuo ono što nalaže zakon, a to je upravni postupak i kasnije postupak pred Visokim upravnim sudom. Prema tome, ne znam odakle da je netko spomenuo kazneni postupak. Očito kažem ste se prepoznali u tome. To je vaš problem.

Hvala. Opomena jer je bila replika. Ja jedva čekam dan kad će se novčano kazniti takve stvari. Izvolite.

Članak 238. Ja sam samo prepoznala da je općenito kada bilo tko iz HDZ-a govori, obično nekakav kazuneni postupak ili na umu ili na jeziku ili u tijeku, pa sam to logično povezala i sa vašim izlaganjem, a govorili ste o nekim nepravilnostima koje su trebale biti izmijenjene pa bi bilo korisno da ste bili mnogo direktni ako doista imate informacije.

To nije okrugli stol, a to je bila replika. I druga opomena. I hvala bogu sad ja dajem pristup ovom mjestu Sabini Glasovac tako da ona daje opomene dalje.

Dobar dan svima! Nastavljamo dalje sa završnim riječima. U ime Kluba zastupnika CENTRA i GLAS-a uvažena kolegica Dalija Orešković, izvolite.

Hvala. Poštovani pouka današnjeg dana vezano za ovu točku dnevnog reda glasi čuvaj se HDZ-ove reforme pravosuđa. Ista pouka, isti zaključak je vrijedio i kad smo raspravljali o Zakonu o sudovima, Zakonu o državnom odvjetništvu ili prošli tjedan Zakonu o kaznenom, pa Zakonu o parničnom postupku. Manje-više u ovom zakonu nedostaje suština kao i kod ovih prethodnih zakona. Ovim zakonom se naprosto rad javnih bilježnika usklađuje sa stoljećem u kojem živimo. Uveli smo javnobilježničke isprave u elektronskom obliku. Uh neš' ti reforme! Ponovno ono što je bitno ovaj zakon izostavlja. I tu ću se referirati i nadovezati na pojedinačno izlaganje kolege Pavića jer onaj slučaj imenovanja javnog bilježnika nije nešto što se dogodio jednom ili u mandatu ove ili one Vlade. To je nešto što se opetovano ponavlja pa najmanje 20 godina, evo, koliko ja imam neposrednih iskustava u sustavu pravosuđa. A zašto je tome tako? Ja sad neću ulaziti radi li se o neznanju, o neupućenosti ili o tome da netko ima krive namjere, ali otkako smo uveli javne bilježnike kao posebnu službu, nismo se jasno odredili što bi javni bilježnici trebali biti. Postoji određena razlika između javnih bilježnika i odvjetnika. Naime, odvjetnici su samostalne i neovisna služba koja pruža pomoć svim građanima u skladu s ustavom i zakonom. Odvjetnici također, imaju svoju komoru, komora određuje tarifu i na neki način, ajmo to tako reći, uz jasno i unaprijed definirane cijene pružaju uslugu na tržištu. Kada govorimo o javnim bilježnicima, e oni su nešto drugo, oni ipak imaju javne ovlasti, oni su nositelji javnih ovlasti koje su im dodijeljene zakonom i u tom dijelu obavljaju posao u ime države, što znači da moraju u određenom smislu uživati i njihovo povjerenje. E sad, gdje je problem i gdje je taj problem s imenovanjima? Dakle, cijelo vrijeme imamo limitiran i ograničen broj osoba koje mogu postati javni bilježnici. To se sustavno ograničava kako bi se zaštitila kasta i onaj kolač plijena kojeg oni dijele pružanjem i obavljanjem svojih usluga kao javnih ovlasti. Takva situacija ne postoji za odvjetnike. Za odvjetnike nemamo limitiran broj koliko novih odvjetnika u sustavu može postojati nego zapravo njih istiskuje samo tržište, koliko oni sami mogu biti profitabilni. Ovdje je problem u tome što mi istovremeno kažemo da imamo akcijski plan za liberalizaciju tržišta usluga, tu mislimo i na javne bilježnike, pa ćemo onda i kroz ovaj zakon skratiti vrijeme potrebnog radnog iskustva na pravnim poslovima, nakon položenog pravosudnog ispita za stjecanje uvjeta za polaganje javnobilježničkog ispita te potom odrediti kraće trajanje uvjeta radnog staža na pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita koji je potreban da bi se netko imenovao javnim bilježnikom. Dakle tu ćemo smanjiti kriterije, upravo ih tu treba jačati baš zato što, za razliku od odvjetnika, javni bilježnici imaju javne ovlasti. A sasvim je drugi par rukava kako ćemo redefinirati broj, odnosno, ja sam za to da mi ukinemo broj javnih bilježnika, onda nećemo imati ovaj problem sa dvostrukim kriterijima i iz zapravo, lažnim javnim natječajima. Što god mi o javnim bilježnicima mislili, činjenica je da oni na neki način posluju kao mali obrtnik, kao male firme. I da, najčešće jesu obiteljski ustrojeni i u tome nema zapravo ništa loše. Ja nemam ništa protiv jednog .../nerazumljivo/... u Zagrebu ih imate koliko god hoćete koji se prenose s koljena na koljeno. Pa šta mislite, kako su ti javni bilježnici prvo postali prisjednici pa javni bilježnici u materinom ili ćaćinom javnobilježničkom uredu? Nikakva novina. Ja protiv toga nemam na neki način ništa jer je netko uložio u izgradnju svoje male javnobilježničke firme, ali imam protiv toga da je istovremeno nekom drugom, nekom djetetu koji se eto, uredno školovalo, polagalo sve ove silne stručne ispite, onemogućen pristup tržištu da i on jednog dana osnuje i otvori svoj javnobilježnički ured i da u njemu posluje. E te materije se ovaj Zakon ni na koji način ne dotiče. A ono posebno što smatram spornim u obrazloženju ovog Zakona se navodi da zbog predstojećeg planiranog proširenja kruga poslova povjerenih javnim bilježnicima, tri točkice, pa se zato ovoga, smanjuje ograničenje broja novih javnih bilježnika. Moje pitanje glasi, zašto nismo odmah raspravili sva pitanja javnih bilježnika i koje će to nove poslove javni bilježnici obavljati u okviru ovih izmjena i dopuna? Čemu svako malo, još jedan Zakon .../Upadica: Hvala./... bez ikakvog plana i reda. Hvala.

Hvala i vama. I posljednje završno izlaganje u ime Kluba zastupnika Mosta imat će uvažena zastupnica Marija Selak Raspudić, izvolite.

Budući da vidim da se predstavnik predlagatelja nije javio za završnu riječ, mogu samo ponoviti ona pitanja koja su ostala neodgovorena u raspravi u ime kluba koja sam već istaknula. Mnogi zakonski članci koje se predlagalo mijenjati u prvom članku, nestali su iz konačnog prijedloga zakona. Umjesto njih, mijenjaju se neki drugi. Ako potražimo objašnjenje o razlikama između prvoga i drugoga čitanja zakona, vidimo da su razlike uglavnom posljedica lobiranja iz javnobilježničkih krugova, dok su objašnjenja koja nam daje Ministarstvo više nego štura i svode se na faze, različite fraze o nomotehnici. S obzirom na brojnost i značaj razlika između prvog i drugog čitanja Zakona, opravdano se ovdje pitam što se dogodilo. Ovaj Zakon, kao i svaki drugi, prošao je sve prethodne faze u njegovoj izradi, odrađeno je čak i naravno, javno savjetovanje i doista čudi nakon svega toga, toliko odredbi u drugom čitanju trebalo mijenjati. Odjednom se pojavljuje Hrvatska javnobilježnička komora i temeljem njezinih primjedbi koje nama kao saborskim zastupnicima nisu dostupno obrazloženjima, Zakon se u većoj mjeri mijenja. Velike razlike između 2 čitanja same po sebi su problem jer za njih ne postoji dovoljno dobra argumentacija i ovdje su, ponovit ću, moguća samo 2 objašnjenja. Ili je Ministarstvo popustilo pred nekim, nama nepoznatim, vaninstitucionalnim pritiscima ili je prijedlog u prvom čitanju pripremljen amaterski i nepromišljeno. Trećeg razloga nema i ne može ga biti. Interesa za ovu raspravu očito nema, što se vidi po ovim uspravno uzdignutim mikrofonima pa se, kao da se nalazimo u polju maka, a ne u hrvatskoj sabornici gdje je pred nama lelujaju crni mikrofoni i ne vidimo lica zastupnika koja bi ih zasjenila. Ali ovo su nama, možemo reći, matične teme. Matične utoliko što smo mi najviše zakonodavno tijelo u RH, a sada uređujemo materiju koja se tiče pravosuđa. I vratit ću se još jednom na ono što sam spomenula i u uvodu, koje pruža širu sliku i uvid u samo stanje stvari kada govorimo o hrvatskom pravosuđu. Ministar Malenica upravo je ovdje u Saboru, odgovarajući na replike zastupnika iznio podatak koji bi nas trebao zabrinuti. On se pohvalio kako su hrvatski sudovi u 2021.g. zaprimili 158.000 predmeta više nego u 2020. Mi nemamo obrazloženje navedenih brojki jel je riječ o novom trendu zbog sve većih poteškoća u tokovima gospodarstva, jel je riječ o promjenama u sustavu evidencije o sudskim predmetima i postupcima ili nešto treće što za sad ne možemo identificirati. Kakogod bilo u Hrvatskoj se stanje sudskih predmeta sustavno prati već neko duže vrijeme i to metodologijom koja je razmjerno stabilna i daje na osnovu za usporedno praćenje općih trendova u radu sudbene vlasti. I ono što je žalosna činjenica je da se naša pravosudna politika kao i većina drugih sektorskih politika bavi liječenjem simptoma dok je … varijabla pravosudnih statistika godišnji priljev predmeta manje-više iz godine u godinu vrlo slična i čini konstantu u Hrvatskoj. Kada se vratimo na zakon koji je ovdje prvi bio, Zakon o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa koji je u kontinuitetu na snazi od '74.g. jasno je da moderna Hrvatska država, a dala sam i više primjera drugih zakona i njezin zakonodavac nisu prvih 30 godina naše državnosti uspjeli donijeti moderan i stabilan zakonodavni okvir za uređenje spornih i nespornih sudskih postupaka u predmetima koji pripadaju privatno-pravnim odnosima. Ne treba onda i s time ću i zaključiti, ići daleko kako bismo našli krivce za naše gospodarske neuspjehe ili zašto u ozbiljan biznis u Hrvatskoj nitko ne želi investirati i zašto poduzetništvo u Hrvatskoj nije popularno. Da bi se sve to ostvarilo preduvjet gospodarskog rasta i razvoja je uređen zakonodavni okvir, a to trenutno što vidimo i iz ovih današnjih prijedloga zakona još uvijek nije slučaj. Hvala vam.

Hvala vama. Ovime smo završili sa izlaganjima klubova. Želi li u ime predlagatelja državni tajnik Salapić uzeti riječ? Ne. Ukoliko ne onda zaključujem raspravu i glasovat ćemo kad se steknu uvjeti. Ja ću sad proglasiti samo kratku stanku od pet minuta prije nego što prijeđemo na sljedeću točku dnevnog reda. Znači nastavljamo sjednicu u 12,45. STANKA U 12:40 SATI

NASTAVAK NAKON STANKE U 12:45 SATI Evo nastavljamo sa sjednicom. Prelazimo na kao što smo jutros odlučili na objedinjenu raspravu o sljedeće dvije točke, a to su: - Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu RH za 2019.g. za potrebe nacionalnih manjina i raspravu o: - Izvješću o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu RH za 2020.g. za potrebe nacionalnih manjina. Podnositelj izvješća je Vlada RH temeljem čl. 37. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Raspravu je proveo Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Želi li predstavnik podnositelja dati dodatno obrazloženje? Da, potpredsjednica Vlade RH gospođa Anja Šimpraga. Izvolite.

Zahvaljujem potpredsjednice HS-a. Uvaženi zastupnici i zastupnice. Vlada RH sukladno odredbi čl. 37. st. 3. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina redovito podnosi HS-u Izvješće o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i utrošku sredstava koje se u Državnom proračunu RH osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina. Tijekom 2019. i 2020.g. Vlada RH putem nadležnih tijela u svim područjima provodila je aktivnosti koje su doprinijele daljnjem unapređenju zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina. RH ispunjava preuzete međunarodne obveze te je kao stranka Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u obvezi podnositi periodička izvješća Vijeću Europe o zakonodavnim i drugim mjerama koje su poduzete za ostvarivanje načela izloženih u toj konvenciji. Na sjednici održanoj 28. ožujka 2019.g. vlada je usvojila 5. izvješće o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina za razdoblje od 2014.-2018. te istu u svibnju 2019.g. upućeno Vijeću Europe na razmatranje. Savjetodavni odbor Vijeća Europe za Okvirnu konvencije za zaštitu nacionalnih manjina 8. listopada 2020. donio je 5. mišljenje o provedbi Okvirne konvencije od strane RH kojim je izvršena evaluacija 5. izvješća RH koje je RH uputila navedenom savjetodavnom odboru u svibnju 2019. U 2020.g. izrađeno je očitovanje na 5. izvješće savjetodavnog odbora te je isto prihvaćeno na sjednici Vlade RH održanoj 17. prosinca 2020.g. U cilju daljnjeg unapređenja postojeće razine zaštite prava nacionalnih manjina, Vlada RH je u prosincu 2020. donijela operativne programe nacionalnih manjina za razdoblje 2021.-2024. koji se nastavljaju na prethodno donesene operativne programe. Daljnji pozitivni pomaci postignuti su u područjima u kojima se redovito postiže visok stupanj provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. U području ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina nastavljeno je sufinanciranje brojnih udruga i ustanova nacionalnih manjina putem Ministarstva kulture i Savjeta za nacionalne manjine. Na području odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina u RH postignut je visok stupanj provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i uspješno se provodi obrazovanje učenike prema postojećim modelima obrazovanja, kao što znate to su modeli A, B i C. Nadalje, sufinancirana je nabava didaktičkih sredstava, provodilo se stručno usavršavanje odgojitelja, učitelja, stručnih suradnika, izrada ispita za maturu i provedba mature na jezicima nacionalnih manjina, sufinancirana je nabava udžbenika za nastavu na jeziku i pismu nacionalnih manjina, financirale su se plaće učitelja i savjetnika u nastavi na jeziku i pismu nacionalnih manjina, stipendije, smještaj i dr. Ministarstvo znanosti i obrazovanja tijekom 2020. donijelo je odluke o donošenju različitih kurikuluma za nastavne predmete mađarski jezik i književnost za osnovnu i srednju školu model A i model C, za nastavni predmet slovački jezik i kultura u osnovnim i srednjim školama model C i za nastavni predmet jezik i kultura Romske nacionalne manjine u osnovnim i srednjim školama model C. Nadalje, u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini ostvarena je propisana zastupljenost u HS-u te predstavničkim i izvršnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. U području ostvarivanja prava nacionalnih manjina na pristup medijima putem Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, Agencija za elektroničke medije redovito se svake godine u okviru javnog natječaja pružateljima medijskih usluga dodjeljuju sredstva u kategoriji nacionalne manjine u RH. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u suradnji sa Savjetom za nacionalne manjine svake godine organizira seminar o ulozi medija o demokratizaciji hrvatskog društva. HS je 1. ožujka 2019. donio Zakon o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina kojim se na cjelovit način uređuju izbori za vijeće i predstavnike nacionalnih manjina. Izbori za vijeće i predstavnike održani su 5. svibnja 2019. i 19. svibnja, na održanim izborima izabrano je ukupno 352vijeća i 108 predstavnika nacionalnih manjina. U Registar vijeća koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina do kraja 2020.g. ukupno je upisano 102 predstavnika nacionalnih manjina, 342 vijeća nacionalnih manjina te 12 koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina. U području ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina na službenu i ravnopravnu uporabu svog jezika i pisma u 2019. uočeno je značajnije povećanje postupka pred tijelima sudbene vlasti koji su se vodili na jeziku nacionalne manjine. Ministarstvo pravosuđa u uprave izvješćuje da je u 2019. ukupno vođeno 47 postupaka na jeziku nacionalne manjine što predstavlja porast u odnosu na 2018. kada je vođeno 17 postupaka na jeziku nacionalne manjine. Određeni pomaci u 2020. godini uočeni su u nekoliko jedinica lokalne samouprave primjerice Borovo, Krnjak, Donji Lapac, Ervenik, a značajniji napredak u ostvarenju navedenog prava zabilježen je u općini Markušica koja je u 2020. pristupila izmjenama i dopunama statuta kojim je izvršeno usuglašavanje sa zakonskim propisima te su ugrađene odredbe o ispisu naziva naselja, prometnih znakova na jeziku i pismu srpske nacionalne manjine. Analiza provedbe nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. ukazuje na daljnji napredak u ostvarivanju prava u području obrazovanja, zdravstvene zaštite, zapošljavanja, stanovanja, socijalne skrbi, te reguliranja statusnih prava kao i uspješna provedba brojnih projekata na državnoj i lokalnoj razini. Ministarstvo znanosti i obrazovanja kontinuirano poduzima napore za ostvarivanje definiranih zadataka i mjera, a imajući u vidu kompleksnost i sveobuhvatnost postavljenih ciljeva za unapređenje obrazovanja pripadnika nacionalne manjine uključujući odgoj i obrazovanje djece u ranom djetinjstvu ali u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju i naravno obrazovanju odraslih. Vezno uz zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina prema podacima iz evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave na dan 31. prosinca 2019. u tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade RH bilo je zaposleno 50.026 službenika i namještenika od kojih je njih 3,6% bili su pripadnici nacionalnih manjina. Na dan 31. prosinca 2019. u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave bilo je ukupno zaposleno 3,06% pripadnika nacionalnih manjina. Vezano uz zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina na dan 31. prosinca 2020. u tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade bilo je zaposleno 3,07% pripadnika svih nacionalnih manjina. Prema podacima iz evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave na dan 31. prosinca 2020. u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave bilo je zaposleno 2,92% pripadnika jedne od 22 nacionalnih manjina. U 2019. i 2020. godini nastavile su se provoditi brojne mjere usmjerene na borbu protiv diskriminacije i zločina iz mržnje prema nacionalnim manjinama. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina tijekom 2019. koordinirao je izradu nacrta novog protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje s ciljem jačanja učinkovitosti nadležnih tijela, jačanja povjerenja u institucije te unapređenje sustava prikupljanja podataka o zločinu iz mržnje, ali i razgraničenja obveza pojedinih tijela koja se bave suzbijanjem zločina iz mržnje, određivanje obveza nadležnih tijela koje sudjeluju u otkrivanju, postupanju i praćenju rezultata postupaka koji su vođeni u slučajevima zločina iz mržnje te definiranja posebnih obrazaca za statističko prikupljanje podataka o slučajevima zločina iz mržnje. U području razvijanja tolerancije prema različitosti i suzbijanju diskriminacije tijekom 2020. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koordinirao je izradu novog nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava kao i suzbijanja diskriminacije za višegodišnje razdoblje. Provedbeni dokument navedenog nacionalnog plana bit će akcijski plan za suzbijanje diskriminacije za trogodišnje razdoblje. Na taj način osigurat će se kontinuitet strateškog djelovanja u području suzbijanja diskriminacije ali i usklađenost s važećim zakonodavnim okvirom za strateško planiranje. Zaključno, a vezano uz financijska sredstva, prema zaprimljenim podacima ministarstava i svih drugih nadležnih tijela u svrhu provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u 2019. utrošeno je 188 hiljada 500, 188 milijuna 507 hiljada 882 kune, a u 2020. imali smo 27,5 milijuna kuna više nego što je to bilo u 2019. Hvala.

Hvala vam lijepa. Idemo na replike, prva je ona uvaženog zastupnika Spajića. Izvolite.

Hvala lijepo. Poštovana potpredsjednica Hrvatske vlade meni je prvo moram izraziti žaljenje što mi u 2022. govorimo o izvješću iz 2019. i 2020. godine. No, dobro. Od kad je gospodin Plenković zasjeo u vladu 2016. godine pa sve do 2020. na koju se i odnosi ovo jedno jel izvješće Srpskom narodnom vijeću donacije iz proračuna su rasle za 287% tj. od 2016. ste imali 9,9 milijuna kuna, u 2020. imate 28 milijuna i 508 tisuća kuna. Moje pitanje glasi, je li možete ukratko reći od tih 28 miliona i 500 tisuća kuna koje su tri glavne stavke na koje vam odlazi taj novac od tih 28 miliona i 500 tisuća kuna? S tim da je Srpsko narodno vijeće funkcionira koliko ja znam ko udruga građana. To je novac svih ajmo reći svih građana RH, pa ako možete da mi odgovorite na to pitanje. Hvala vam lijepo.

Hvala. Odgovor na repliku, izvolite.

Zahvaljujem uvaženi zastupniče. Ono što mogu reći i odgovoriti na vaše pitanje jeste da mi danas ovdje raspravljamo o ukupnim iznosima koje su, koje se financiraju udruge i pravne osobe koje vrijede za nacionalne manjine i da su tu iskazani svi podaci i sve je jasno vidljivo, transparentno i ako vas bilo šta konkretno zanima oko Srpskog narodnog vijeća imate mjesto na koje se možete obratiti i dobiti sve informacije, a uvažavajući i Zakon o pristupu na informacije. Hvala.

Slijedeća replika kolega Pavliček, izvolite.

Poštovana potpredsjednice, lijepa naša haubico, oj ti švapska cijevi mila, stare slave djedovino, da bi vazda sve pobila, mila kanonado slavna sila si nam ti jedina, mila kuda si nam ravna, mila si neselektivna, Držićevom i Savskom teci, Vukovarskom asfalt dubi, pred Lisinskim svijetu reci da topništvo Hrvat ljubi, dok mu meron sunce grije, dok mu unihat prijetnja nije, dok mu Srbe groba krije, haubica nek sve bije. Ne, nije ovo tekst iz nekih neprijateljskih novina od doba Domovinskog rata, ovaj tekst je iz tjednika Srpskog narodnog vijeća Novosti tzv. Pupovčevih novosti. Ovako izgleda jedna naslovnica tih novosti, lijepa naša lijepo gori. Te iste novosti se financiraju iz Hrvatskog državnog proračuna, od svih građana ove države. Smatrate li da je prikladno da ovakvi tekstovi izlaze, a da se financiraju iz Hrvatskog državnog proračuna?

Izvolite odgovor na repliku.

Zahvaljujem uvaženi zastupniče i mogu ne odgovoriti na ovu repliku.

Izvolite kolega Pavliček povreda Poslovnika.

Povreda Poslovnika, da povreda Poslovnika, čl. 238., potpredsjednica vlade omalovažava saborskog zastupnika jer ne želi odgovoriti na pitanje. U Hrvatskoj postoji 22 nacionalne manjine, mislim da se 20 financira iz državnog proračuna. Svaka nacionalna manjina ima svoja prava i svoje obveze i svaka nacionalna manjina kao i većinski hrvatski narod ono što bi trebali napraviti je poštivati državu u kojoj žive. Ovo je sve samo ne poštivanje hrvatske države i žao mi je što to ne možete jasno i glasno reći, a sjedite u Vladi RH.

Vrijeme, vrijeme. Neću vam dati opomenu s obzirom da da, imate pravo da bi bilo poželjno da se odgovara na, na replike. Gđa. potpredsjednica je smatrala da ne treba, ali neću vam dati opomenu. Idemo dalje, slijedeća replika uvaženi kolega Bulj.

Hvala lijepo. Ja bi samo upitao čemu financiranje Srpskog narodnog vijeća gdje Dean Jović koji kaže da je Hrvatska propali politički projekt, a u to vrijeme kad je to izjavio bio je predsjednik Srpskog narodnog vijeća vaš prethodnik Milošević i Plenković vas sad nagrađuje, pa neka on ne prima hrvatske kune u svoj džep, Srpsko narodno vijeće, pa neka on to govori da Hrvatska je propali politički projekt. Pa čemu bacamo taj novac ljudima koji mrze Hrvatsku, u temelju je mrze, a imamo problema evo i na terenu, ja živim di ljudi su srpske nacionalnosti, imamo zajedničke probleme. Kako vi komentirate izjavu Srpskog narodnog vijeća da je Hrvatska propali politički projekt od Deana Jovića koji je intelektualac kako kaže?

Izvolite odgovor na repliku.

Zahvaljujem uvaženi zastupniče na postavljenom pitanju. Srpsko narodno vijeće je krovna organizacija Srba u RH i sva vijeća koja su članovi te koordinacije i udruge imaju svoja zagarantirana prava Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i kao takvi mogu se financirati, raditi i djelovati na području RH, a kad spominjete konkretno i vaš kraj nadam se da će biti prilike da zajedno rješavamo probleme pristupnih puteva prema crkvi na području grada Sinja. Hvala.

Hvala. Imamo još jednu povredu Poslovnika, kolega Bulj u čemu je povrijeđen Poslovnik?

Hvala lijepo …/Govornik se ne razumije/…238., ne prema crkvi nego prema pravoslavnom groblju, niti je koga briga, do crkve je riječni put, druge probleme ima pravoslavna crkva u Sinju, očito ste krivo informirani. Vi niste dali komentar, ne branim ja Joviću da on govori što misli nego ga plaća hrvatski građani hrvatskim kunama od kako on kaže propalog političkog projekta. Taj novac smo mogli usmjeriti evo za ovaj put do pravoslavnog groblja Sv. Petra u Sinju, a niste nego plaćamo mrzitelje Hrvatske, koje on stavove daje, čije on stavove daje i mi to plaćamo, Plenković to plaća.

Kolega Bulj, hvala, moram vam izreći opomenu s obzirom da vi niste zapravo koristili povredu Poslovnika za ono što ste trebali nego ste izražavali svoje nezadovoljstvo odgovorom koji vam je dan, a vama se ne sviđa, stoga imate opomenu. Idemo dalje, slijedeća replika kolegica Raukar Gamulin.

Zahvaljujem. Poštovana gđo. Šimpraga, dakle u području ostvarivanja prava na službenu i javnu upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina prema mišljenju Savjeta za nacionalne manjine u ovim izvještajima tijekom 2020.g. nije ostvaren napredak u željenom cilju i unatoč propisanoj obvezi usklađivanja Statuta JLS sa Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama još uvijek postoje lokalne sredine gdje to nije učinjeno ili nije učinjeno do, do kraja u potpunosti. Ono što mi primjećujemo u ovom izvještaju za '19. i '20. jest da nije provodilo, Ministarstvo uprave i pravosuđa nije provodilo mjere ciljanog upravnog nadzora nad statutima lokalnih jedinica, pa vas, moje je pitanje vrlo jednostavno, da li ćete sa svoje nove pozicije ispraviti tu ja bih rekla pogrešku da nema upravnog nadzora kako bi se onda ti lokalni statuti usaglasili sa zakonom? Hvala.

Hvala. Izvolite odgovor na repliku.

Zahvaljujem uvažena zastupnice. Kako ste vidjeli u izvješću 27 JLS jeste se uskladilo, u 2020. vidjeli smo isto tako da su, došlo je do unaprjeđenja kod nekih JLS, a kod npr. Općine Gračac oni apsolutno ništa nisu napravili po tom pitanju i to nam je zadatak ne samo za Gračac nego i druge JLS koje imaju to pravo da sjednemo s njima, razgovaramo i da nađemo načina da sve ono što piše u zakonu da se i ovim načinom i regulira. Hvala.

Hvala. Slijedeća replika uvaženi zastupnik Grmoja izvolite.

Hvala. Uvijek ovakve rasprave naravno otvore pitanje financiranja SNV-a Novosti, zapravo evo čujem ovdje kolegica viče trebali ste odnosno komentira trebali ste odgovoriti i reći da je to sloboda medija, dakle nije upitna sloboda medija, uostalom evo tu je i Miro kao hrvatski branitelj, ja mislim da su se i oni borili da svatko u ovoj zemlji može komentirati, govoriti što ga je volja, pa čak i ovakve stvari s kojima se ne slažemo, koje može netko shvatiti i kao napad na državu. Ovdje se radi o financiranju, hoćemo li mi državnim novcem financirati one koji tako govore i zagovaraju takve ideje i to je zapravo problem. A ja mislim da je najveći problem tih i volio bih evo čuti vaše mišljenje Srpskih novosti ili kako je rekao kolega Pupovčevih novosti što oni zapravo ne zagovaraju ono što misli većina pripadnika srpske nacionalnosti. Dakle, ja sam uvjeren da evo ovi ljudi o kojima Miro govori koji bolje pozna njihove probleme nego što ih možda poznajete vi …/Upadica: Vrijeme./… zapravo ne žele da se Srpske novosti zalažu za …/Upadica: Hvala./… nekakve stavove koji su antikršćanski …/Upadica: Kolega Grmoja./… jugoslavenski lijevi nego imaju potpuno …/Upadica: Vrijeme./… drugačije stavove.

Moram vam dati opomenu, premašili ste za 13 sekundi. Izvolite, odgovor na repliku.

Zahvaljujem na kompleksnom pitanju, a i sami ste kako ste rekli da sam ja trebala odgovoriti sad je i vama jasno da je sloboda medija ono nešto što treba njegovati, što njegujemo i da o tome ne treba biti na ovoj temi toliko rasprave. Hvala.

Slijedeća replika uvaženi zastupnik Furio Radin, izvolite.

Ja ovaj neću replicirati nego ću uzeti taj događaj da gospođa Šimpraga mora braniti nešto što nije koordinirala i to vidim da brani dobro. Želim iskoristiti tu priliku da joj čestitam na radu danas i da joj želim sve najbolje u sljedećem, u slijedećim godinama kada će obnašati tu dužnost. Također željno očekujemo i opet ovdje gospodina Borisa Miloševića jer ga smatramo časnim čovjekom.

Ovo je bila replika čestitka. Izvolite odgovor na čestitku.

Zahvaljujem uvaženi zastupniče. Nakon svih izljeva i mržnje i netrpeljivosti prema meni kao osobi lijepo je čuti u Hrvatskom saboru i ovako lijepe riječi. Hvala.

I posljednja replika na vaše uvodno izlaganje, uvaženi zastupnik Bojan Glavašević. Izvolite kolega.

Hvala gospođo potpredsjednice Hrvatskog sabora. Gospođo potpredsjednice vlade mene zanima iako to nije danas tema, ali da li možda imate podatke o tome, o povlačenju sredstava Savjeta za nacionalne manjine u vrijeme pandemije. Dakle, da li ste se možda susreli s nekim podacima, da li znate, da li nam možete reći neke brojeve o tome da li je bilo porasta ili smanjenja nekakvog kako je pandemija utjecala na to. Hvala lijepa.

Hvala. Odgovor na repliku.

Zahvaljujem uvaženi zastupniče na postavljenom pitanju. Ne mogu govoriti o ciframa, ali znam da je Savjet za nacionalne manjine vodio brigu u pandemijskim uvjetima kako bi poboljšao djelovanje tih udruga, plaćanje i sve ono ostalo što su one radile. Hvala.

Hvala, ovime smo iscrpili sve replike na vaše uvodno izlaganje. Gospođo potpredsjednice vi možete na mjesto. Mi prije nego što krenemo s raspravama u ime klubova moram pitati. Želi li izvjestitelj odbora uzeti riječ? Ne, onda otvaram raspravu. Prvi u ime Kluba MOST-a vrijeme će podijeliti zastupnici, aha, izmjena, ok, u ime Kluba MOST-a, zastupnika MOST-a govorit će samo uvaženi zastupnik Miro Bulj. Izvolite kolega.

Hvala lijepo. Rekao sam i u replici da u biti, a to će tako i početi da jednostavno odnos prema nacionalnim manjinama je odraz demokracije i ravnopravnost svih je najbitnija, tako da odmah u startu kažem ono što mislim jel tako načelno sam i odgojen, tako sam živio i tako ću i umrit. I tako ću i govorit. Međutim mi je nejasno da mi financiramo instituciji s kojom, mislim gdje potpredsjednik ili savjetnik ne znam što je bio Srpskog narodnog vijeća kaže da je Hrvatska propali politički projekt. U isto vrijeme je potpredsjednik hrvatske vlade 2020. godine gospodin Milošević, a ujedno i predsjednik Srpskog narodnog vijeća. I niko ništa ne demantira nego se povećanje sredstava. Znači ovdje nije pitanje da ja nekome branim da iskaže svoj stav. Ne, nego kad to kaže netko tko je visokopozicioniran u Srpskom narodnom vijeću, koji se financira iz proračuna RH zašto nije rekla ne tribaju mi kune kad je propali politički projekt. Kune mu nisu bile propali politički projekt nego je kune uzeo jel su bitne pare. To je problem. To da je on kao osoba rekao to je njegov politički stav s kojim se ja ne slažem, ali, ali primati pare na taj način ili recimo evo spomenuli ste moj kraj. Kad pominjete moj kraj što se tiče srpske nacionalne manjine naravno …/Govornik se ne razumije./… nacionalnih manjina i ovde zastupnike ali vi kao potpredsjednica ste spomenuli moj kraj. Da, u mome kraju čitaju li oni Srpske novosti, dijele oni te stavove? LGBT stavove, dijele oni stavove ne znam koje stavove, stavove da ne znam šta je čitao sad ovaj kolega, dijele oni te stavove, ,a veliki dio tih ljudi je bio ovi koji govore protiv Hrvatske, izruguju se s himnom, a mi plaćamo to iz proračuna. Dijele li oni te stavove? Jel to čisto ono kao isključivo i samo jugoslavenski stavovi. I to je demokracija i pravo, mislim uredničke politike. Međutim tim ljudima za taj novac koji vi dajete koliko bi mi mogli riješiti tih problema. Znači mi propagiramo ovdje politiku protiv Hrvatsku. Pa mislim, jel vi znate da 9.000 ljudi srpske nacionalnosti je bilo hrvatski branitelji, spominje li niko njih. Evo, pohvalit ću puno je naš kolega Kajtazi napravio da promovira ulogu branitelja romske nacionalne manjine u Domovinskom ratu. Ja sam to pohvaljivao, pohvalit ću opet. Znači puno je radio na tome. Radi li netko na tome, nego isključivo plaćamo one koji, iz proračuna, govore da je Hrvatska propali politički projekt. I zaštita i ovi korištenje sredstava nacionalnih manjina nadam se da se koriste u najboljem smislu, međutim hrvatska je država ja mislim jedina, ja kad promatram evo Republiku Srbiju u usporedbi sa Hrvatskom vidimo šta je jel, prema Hrvatima u Srbiji imamo 37 puta više iznos je u Hrvatskoj za Nacionalnu manjinu srpsku u Hrvatskoj nego Hrvatsku, Hrvate u Vojvodini il u Srbiji. Imate zajamčeno pravo 3 zastupnika, imate 12 dožupana zajamčeno, imate vlast, vi ste većina, ja sam manjina ovdje trenutno, znači sve imate i okej, al to Hrvati tamo nemaju zajamčeno, tamo se Hrvat mora izboriti bez obzira na 2004.g. sporazum o, koji je potpisan o reprocitetu se ne poštiva. Znam …/Govornik se ne razumije/… vidim Poslovnik kolega Glavašević, tražite vi koji članak ja kršim, vjerojatno povreda Poslovnika i drago mi je da polemiziramo o ovome, ali moramo naglasiti da Hrvatska, u hrvatskoj državi upravljaju oni koji imaju stavove na četničkom derneku u Banja Luci il ne di je bilo, ne u Banja Luci, ne znam di je bio, negdje je bio taj, kad je, negdje je bio, ne znam na Ravnoj Gori, negdje je bio za Dan Oluje, Dan žalosti je bio tamo i tamo je predstavnik vlade tj. većine g. Pupovac naš saborski zastupnik, u Hrvatskoj je sve dozvoljeno, sve je dozvoljeno kolega Radin. Vi ste 30.g. u ovome saboru i znate da je sve dozvoljeno, a niko primjere ljudi Srpske nacionalne manjine ne govore koji su pozitivni, koji su dali svoji živote od Vukovara do Dubrovnika, koji su bili pripadnici, koji su dali veliku ulogu, ja to pohvaljujem znači Srpsku nacionalnu manjinu jer ja živim s tim ljudima i znam njihove probleme dobro i prihvaćam njihove probleme i rješavat ću njihove probleme, kao što ste rekli ovo triba zajedno i ja nemam s tim problem. Međutim imam problem ako neko uzima hrvatske kune, a izrugiva se sa državom kao propalim političkim projektom i to premijer prihvaća i kolege iz HDZ-a. Kolega gradonačelniče Drniša, to je vama prihvatljivo da se doslovno rugaju na četničkim dernecima predstavnici vaše koalicije SDSS-HDZ. To je vama prihvatljivo, meni nije prihvatljivo, meni je prihvatljiv svaki čovik ovdje koji sidi bilo Srbin, bilo Hrvat, svaki čovik. Zato još jednom nadam se da će ova sredstva koja imate bit usmjerena za potrebe naravno za kulturu, za sve ono što triba, al nemojte financirati ono što je bespotrebno, ono šta se ruga sa temeljima Hrvatske, ono šta provocira ljude, ono šta radi destrukciju među ljudima, među i pripadnicima nacionalnih manjina i većinskog naroda. Stoga ja odavde šaljem jednu jasnu poruku, nacionalne manjine su u Hrvatskoj, to su politički mislim Hrvati, ali Srpska nacionalna manjina, poglavito sad govorim o njoj, poglavito. Međutim vi koji predstavljate u saboru po posebnom zakonu te ljude ne radite to ravnopravno prema svima, ne radite sigurno prema onima koji su branili Hrvatsku, sigurno prema braniteljima, dok kolega Kajtazi to za svoju nacionalnu manjinu radi. Uloga u Domovinskom ratu romske zajednice bila je knjiga, bio je i opisan taj događaj i to je pohvalno. Ja bi volio da vidim da Srpsko narodno vijeće napravi uloga u hrvatskim postrojbama Srba od HV-a, policije, a bilo ih je, mislim bili su s menom ljudi i Hrvatskih obrambenih snaga ili HOS-a, da opišete to, Hrvatsko vijeće obrane, bilo je tih ljudi u mom mistu, nema toga, osim četničkih derneka gdje iđe Milorad Pupovac po, po, na Oluju iđe u Srbiju kao predstavnik većine, čak je i Milošević iša čini mi se kao potpredsjednik vlade, ne mogu se sititi, a nije on je zaboravio otić tu godinu, al je bio valjda kao zastupnik. Prema tome, prema tome, na Ravnoj Gori di je bio ono Dragana, di je bio onaj dernek Vučićev. …/Upadica iz klupe se ne razumije/…. Al di je bio dernek Vučićev ono na Dan Oluje u, na Ravnoj Gori, di je bio, ne znam negdje je bio u Srbiji …/Upadica iz klupe se ne razumije/…. Ako možeš, evo, evo pričekat ćemo mi, pa da me sitiš di je bio. Stoga evo još jednom svim nacionalnim manjinama naravno triba odati, dati maksimum i mi kao većina ih tribamo prihvatiti, međutim i vi kao većina u SDSS koji je naravno naslonjen isključivo na SNV na Novosti, demokracija, demokracija, naravno da svak ima pravo na svoje mišljenje, međutim financirat se od hrvatskih kuna, a govoriti o Hrvatskoj kao propalom političkom projektu je za mene neprihvatljivo. I da su ti ljudi pošteno da bi rekli nećemo hrvatsku kunu, nećemo iz proračuna novac, Hrvatska je propali politički projekt i to intelektualci i vjerujte mi da ljude Srpske nacionalne manjine puno doli na područjima ovim ruralnim, rubnim puno više zanima standard, njihovi teški uvjeti življenja koje imamo zajedno i mi i Hrvati i Srbi i druge nacionalne manjine na tome području i evo samo još želim da odgovorite na ovo nekoliko pitanje koje sam postavio i ako možete odgovoriti vi kao potpredsjednica vlade što vi kažete na to kad neko kaže da politički, niste mi odgovorili da politički Hrvatska je propali projekt. Hvala lijepo.

Hajmo, imamo par povreda Poslovnika, možete na mjesto da. Prva povreda Poslovnika uvaženi zastupnik Glavašević, izvolite u čemu je povrijeđen Poslovnik?.

Poštovana gđo. potpredsjednice sabora povrijeđena su dva članka Poslovnika, prvi je 232., dakle ovo je definitivno bio govor izvan teme ovaj jer nismo čuli zapravo o provedbi zakona nego mnogo toga drugog. Drugi članak koji je povrijeđen je 238., dakle naša nova potpredsjednica vlade je i ne bi trebala biti pozivana i tražena da odgovara na pitanja o tome što netko treći misli o tome je li Hrvatska uspješan ili neuspješan politički projekt. Ona je, ja se ispričavam, nek dobijem opomenu, malo ću potegnuti izvan vremena. Osoba koja je u djetinjstvu doživjela jednu strašnu ratnu sudbinu, u potpunosti je usporediva sa mojom .../Upadica: Vrijeme, kolega./... i smatram da je sa svojom prisegom i u HS-u i kada je postala .../Upadica: Kolega Glavaševiću./... potpredsjednica Vlade, dobit ću opomenu i okej mi je. .../Upadica: Hoćete./... Da je uvredljivo i za nju i za mene da je se proziva za takve stvari. I za sve nas ovdje je uvredljivo.

Povreda Poslovnika je sada učinjena od strane vas jer ste premašili vrijeme za 28 sekundi i imate opomenu, ali biste imali i da niste premašili vrijeme jer u jednom dobrom dijelu ste zloupotrijebili institut povrede Poslovnika. Idemo dalje, povreda Poslovnika, kolega Hajduković. U čemu je povrijeđen Poslovnik?

Hvala lijepo gđo. potpredsjedniče. Povrijeđen je čl. 238. Zastupnik arbitrarno i vrijeđajući govori prema jednom dijelu hrvatske populacije, naime, govori o LGBT stavovima. Ja ne znam kakvi su to LGBT stavovi, postoje LGBT ljudi i mislim da je pohvalno da jedna dnevna novina piše pozitivno o ljudskim pravima tih ljudi, a ne stavljati ih u kontekst nečeg izuzetno negativnog.

Neću vam izreći opomenu zato što u jednom dijelu zapravo da, mi se moramo držati Ustava i Poslovnika i paziti da imamo pravo na svoj stav, ali da pri izricanju tog stava ne poništavamo određene ustavne odredbe i pozitivne propise RH, pogotovo kad govorimo o manjinama, neovisno o kojoj vrsti manjina se radi. Kolega Bulj, izvolite, i vi ste, digli povredu Poslovnika, u čemu je povrijeđen Poslovnik?

Povrijedili ste članak vi, uvaženi potpredsjednice, dajete svoje stavove saborskom zastupniku .../Govornik se ne razumije./... govoriti, kolega Hajduković i .../nerazumljivo/... čl. 238 i kolega Glavašević, 238. Znači baš sam se držao teme jer omalovažili su me kao zastupnika. Ja ovdje imam pravo izreći svoje stavove, izrekao sam, postavio sam pitanje na sasvim demokratski način, propisano Poslovnikom i .../nerazumljivo/... niste ih čak ni opomenuli, a vi ste povrijedili cijeli članak zbog toga što ste komentirali ono što je u Ustavu .../Govornik se ne razumije./... pa znam šta je Ustav.

Hvala. Evo ovako, ajmo sada redom. Samo sekundu. Moje rukovođenje i vođenje ovom sjednicom, između ostalog, mora biti neutralno i moram voditi računa o tome da osiguram mir i red kako bi se sjednica mogla odviti. Drugo, ono što je moja obveza dok predsjedam ovdje je da brinem o tome da se ne povrjeđuje Poslovnik, ali jednako tako i da vodimo računa o tome da se ne vrijeđaju ustavne odredbe niti zakoni RH. Treće, ja sam dužna kada netko digne povredu Poslovnika, dužna obrazložiti hoću li nekome nakon toga izreći određenu stegovnu mjeru ili ne. Da bi ju obrazložila, moram obrazložiti zašto nekome, zašto vi koji ste digli povredu Poslovnika po mom jeste ili ste na pravom putu i ja sam to učinila bez da sam zloupotrijebila bilo kakve svoje ovlasti, da sam pogriješila, ja bih prva sama sebi dala opomenu, bilo je i takvih primjera ovdje. Idemo dalje. Vi ste, neću vam dati opomenu zbog toga što ste koristili svoju povredu Poslovnika da upozorite na to da je možda Poslovnik povrijeđen od strane mene, ja se s vama ne slažem, ali to nije razlog da vam dam opomenu jer niste povrijedili Poslovnik, ovaj put. Ali vi želite ponovno ukazati na to da je povrijeđen Poslovnik, izvolite. U čemu?

Povrijedili ste, vi ste povrijedili čl. 238, .../Govornik se ne čuje./... Poslovnika i dalje omalovažavate zastupnike. I dalje obrazlažete ono što ste vi napravili, što ste vi poduzeli, koje mjere, diskrecijsko vaše pravo. Sve više i više me podsjećate na tu g. akademika viteza u vođenju sjednice, viteza g. Reinera. Ako i on daje svoja mišljenja. Saborski zastupnik sa govornice može kazati unutar teme što želi, zato nas je narod birao, a vi kršite apsolutno Poslovnik.

Vi ste sad isto premašili vrijeme, ako smatrate da sam ja, ovaj, povrijedila Poslovnik, znate kome se možete i kom roku ovaj, obratiti. .../Upadica se ne čuje./... Slobodno. Idemo, za ovo ću vam dati sada ovaj, dat ću vam za ovo sada opomenu jer smatram da ste povrijedili Poslovnik, da ste odnosno zloupotrijebili institut povrede Poslovnika, a ja ću vam samo ponoviti da smo mi ovdje dužni obrazložiti svoja postupanja. Imamo jedan zahtjev za stankom, kolega Furio Radin, izvolite.

Da, tražim stanku u ime Kluba nacionalnih manjina da bismo zajedno pokušali zauzeti stav da li je g. Bulj bio u temi ili izvan teme jer nismo uspjeli do sada shvatiti. Nekome misli da je bio u temi, npr. on, a netko misli da je bio izvan teme, ja mislim, svi drugi. Također, želim iskoristiti tu stanku zajedno sa g. Kajtazom, Kajtazijem i gđom. Jeckov da bismo razmišljali o tome koliko će vama biti teško sada i koliko je vama bilo teško do sada i kako ćete se morati mučiti sa stavovima s kojima se ne slažete i sa stavovima za koje ne možete dati prije početka rasprave povredu Poslovnika ili mislite da ne možete dati. Ja želim sretan rad vama, sretan rad gospodi koja su ovdje, a vidim da ima više, rekao bih antropologa nego Indijanaca ovdje i želiti sve najbolje g. Bulju koji je opet tražio povredu Poslovnika, hvala.

Naravno da ćemo vam dati stanku, u ime, u ime kluba. Ja se ne mučim i ne mislim da se mučim. Moje je ovdje da vodim sjednicu pri tom vodeći računa o tome se ne povrijedi ni Poslovnik ni Ustav i da ta rasprava bude civilizirana, ali odmah kažem da oni koji žele sad na temelju ove rasprave ili na ovom dvoboju dobiti prime time u dnevniku ili da ih se udalji sa sjednice da im to neće uspjeti. Ja mogu ovako do sutra. Izvolite kolega Bulj, u čemu je povrijeđen Poslovnik?

Hvala lijepo uvažena potpredsjednice, kolega Radin je povrijedio Članak 238., omalovažavajući zastupnike, a i nije bila stanka u temi. Znači zna se koja je zakon, nije zakon o stavu Mira Bulja nego se zna o čemu mi raspravljamo o Izvješću nacionalnih manjina, a on je cijelu svoju doslovno obrazlaganje stanke govorio o mome stavu da li je van teme ili je u temu. Ali on kao saborski zastupnik kojem je dovoljan 1 glas i ne dobije ih puno više, a ovdje je već kao trut već 30-ak godina, a ja koji imam puno više glasova, neću reći koliko imam pravo izreći svoj stav.

Kolega Bulj, premašili ste vrijeme, a između ostalog i zloupotrijebili ste institut povrede Poslovnika jer ste koristili zapravo povredu Poslovnika da biste se referirali na nečiji zahtjev za, za stankom. Stoga ja moram vama temeljem Članka 240. stavka 2. izreći opomenu s oduzimanjem riječi do kraja rasprave o ovoj temi, a nakon, aha još imamo jednu povredu Poslovnika pa idemo na stanku. Izvolite kolegice Jeckov, u čemu je povrijeđen Poslovnik?

Uvažena potpredsjednice Hrvatskog sabora, povrijeđen je Članak 238., naš kolega Furio Radin predstavnik talijanske nacionalne manjine u RH nazvan je trutem. To je još jedan u nizu epiteta koji postaje dio vokabulara ovog visokog doma. Smatram to zaista neprimjerenim i zbog toga očekujem vašu reakciju.

Kolegice Jeckov neću vam dati opomenu, ali ja vas moram samo upozoriti da je vaša povreda Poslovnika zapravo bila nepotrebna jer sam ja već odreagirala. I sada proglašavam stanku 5 minuta, vidimo se u, 6 minuta, u 13 i 35 nastavljamo sa sjednicom. STANKA U 13,29 SATI.

NASTAVAK NAKON STANKE U 13:37 SATI Evo kolegice i kolege, nastavljamo s radom. Sljedeći na redu je Klub zastupnika Hrvatskih suverenista u ime Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista govorit će kolega Marijan Pavliček. Izvolite.

Poštovana potpredsjednice HS-a, poštovana potpredsjednice hrvatske vlade. Nacionalne manjine bi trebalo biti bogatstvo jedne države i mislim da je u većini država to i tako. I ako ste pripadnik nacionalne manjine trebate bit ponosni na svoj nacionalni identitet, čuvati svoje običaje, svoju vjeru, svoju kulturu, svoj jezik i tako bi trebalo i funkcionirati moderno društvo. U Hrvatskoj postoje 22 nacionalne manjine po još uvijek aktualnom popisu iz 2011.g. tako imamo 17.513 Albanaca, imamo 297 Austrijanaca, 31.479 Bošnjaka, 350 Bugara, 4.517 Crnogoraca, 9.641 Čeha, 14.048 Mađara, 4.138 Makedonaca, 2.965 Nijemaca, 672 Poljaka, 16,975 Roma, 435 Rumunja, 1.279 Rusa, 1,936 Rusina, 4.753 Slovaka, 10.517 Slovenaca, 186.633 Srba, 17.807 Talijana, 367 Turaka, 1.878 Ukrajinaca, 29 Vlaha i 509 Židova. To je zadnji službeni popis, vjerojatno će nešto ovi novi podaci biti izmijenjeni. I velik dio tih nacionalnih manjina mislim da od njih 22, 20 financira iz državnog proračuna, prvenstveno preko njihovih manjinskih vijeća. Od tih svih manjinskih vijeća Srpsko narodno vijeće s obzirom da je i srpska nacionalna manjina i najmnogobrojnije, dobiva najviše sredstava pa 2021.g. na Savjetu za nacionalne manjine ono se financira sa više od 3 milijuna kuna, a isto tako znamo da to Srpsko narodno vijeće financira izdavanje tjednika Novosti. Naime, od svake nacionalne manjine kao i od većinskog hrvatskog naroda se očekuje da poštuješ državu u kojoj živiš, imaš određena prava, imaš određene obveze i mislim da je Hrvatska unatoč tome što je mlada demokracija ima vrlo visok stupanj integriranja nacionalnih manjina u društvo sa brojnim pravima koja se očituju u političkim pravima, zajamčenim mandatima na lokalnim, regionalnim pa i ovdje na državnoj razini sa svojim predstavnicima u vladi i mnoge puno starije demokracije nisu nacionalnim manjinama dale ni približno ova prada koje je dala RH. Ali ono što je minimum minimuma da se onda poštuje država u kojoj se živi. Nažalost, redakcija uredništvo Novosti svojim natpisima, svojim tekstovima niti poštuje ovu državu niti temelje njene vrijednosti. Ovdje imamo ovu famoznu naslovnicu Lijepa naša lijepo gori koja je izdana povodom vojno redarstvene akcije „Oluja“. Zar je to prikladno za novine odnosno tjednik koji se financira iz državnog proračuna? Zar je prikladno sa se ismijavaju sa hrvatskom himnom pod naslovom Lijepa naša haubico? Zar je prikladno sa se ismijavaju sa visokim crkvenim dužnosnicima, prvenstveno katoličkim klerom? Hoće se ismijavat sa političarima desnog spektra među kojima i ja pripadam meni manje bitno, ali nije prikladno da se financiraju sa hrvatskim kunama i da pljuju po Hrvatskoj državi. To nije prikladno i to nema veze sa demokracijom, to nema veze sa novinarskim slobodama, to nema veze sa ljudskim pravima. Nemam ništa protiv, dapače, da se nacionalne manjine financiraju iz državnog proračuna kako bi imale svoje kulturne manifestacije, kako bi imale svoje sportske manifestacije, kako bi financirale svoje tiskovine na svom jeziku, ali imam protiv toga da se iz državnog proračuna financiraju ovakve stvari. I ovo je rezultat koalicije HDZ-a i SDSS-a, to treba otvoreno i jasno reći. Neka hrvatski građani znaju koje odluke donosi vlada RH što se sve može u ovoj državi financirati. I još jedanput, nacionale manjine su bogatstvo svake države, ali nacionalne manjine moraju poštivati državu u kojoj žive. Ali teško da će i pripadnici ili dobar dio pripadnika Srpske nacionalne manjine Hrvatsku državu gledat kao svoju i blagonakloni bit prema njoj kada glavni politički predstavnici ovdje u HS-u ne mogu odgovoriti, njihovi predstavnici, ne mogu odgovoriti na vrlo jednostavna pitanja, od „Oluje“, od toga kako je počeo Domovinski rat ili izbjegavaju odgovoriti na to ili pak kažu to za nas nije isto. Kako onda možete očekivati da pripadnici vaše zajednice drugačije misle? Neću ulazit da ne bi otišao s teme i pitanje koga to Srpsko narodno vijeće predstavlja? Predstavlja li ono svih ovih 184.000 Srba ili samo one koji su bili na okupiranim područjima jer ovakvim izjavama ispada da predstavljaju samo jedan dio srpske zajednice koja je devedesetih godina ustala protiv RH, a bilo je i onih koji su bili na hrvatskoj strani čak sa oružjem u rukama. Tako da mislim da puno stvari treba počistiti u svom dvorištu i otvoreno reći, pa vi ste vlasnici tih novina, reć će ajd sad dosta, ajd nemojte vrijeđati državu u kojoj živimo, ajd nemojte vrijeđati. To nema veze sa novinarskim slobodama. Sa ovakvim tekstovima unosite dodatni nemir i unosite dodatnu netrpeljivost nepotrebnu jer ovo nema nikakve veze sa ljudskim pravima, sa novinarskim slobodama, ovo je čista provokacija. Hvala lijepo.

Hvala vama. Idemo na slijedeći klub, to je Klub zastupnika nacionalnih manjina u ime koga će govoriti uvaženi zastupnik i potpredsjednik Hrvatskog sabora kolega Radin. Izvolite.

Hvala lijepa kolegice potpredsjednice. Gospođa Šimpraga potpredsjednica Hrvatske vlade, gospodin Tahiri, državni tajnici, savjetnici i dragi kolega Bukarica, ja sam malo hendikepiran s time što nema ovdje gospodina Bulja jer sam htio malo ipak polemizirati sa stvarima koje je on rekao, a budući da ga nema neću uopće dati te ovaj krive navode koji ne postoje više u našem Poslovniku pa onda se ispravno sankcioniraju, ali ovaj mogu se koristiti ko krivi navodi naravno u govoru. Onda o tome neću uopće govoriti. Govorit ću o nečemu, prvo ću reći da ćemo glasati za te, za ta izvješća, a drugo ću govoriti o stvarima naravno koje u ovom izvješću nema i do kojih mi jako držimo i nešto malo ću zalaziti u '21., u '21. godinu, 2021. Naravno u jednom trenutku ćete me morati prekinuti jer je ovaj imam dojam da imam govor za više od 10 minuta, ali nema veze. Uvriježeno je mišljenje kod jednog dijela stanovništva, a danas smo čuli nešto u tom stilu da bit pripadnik neke nacionalne manjine zapravo je privilegija. A biti predstavnik nacionalne manjine znači biti uhljeb, biti kako, ne nema ga ovdje pa neću iskoristiti riječ, biti lobist, radit neki biznis. Budući da se to radi o tvrdim stavovima i te tvrde stavove obično iznose ih jel da osobe koje već imaju određeni broj godina ko psiholog mogu reći da nemam nikakve namjere promijenit te stavove, tih ljudi jer je nemoguće nakon određenih godina promijeniti stavove nego reći ono što ja mislim. A oni koji misle drugačije neka zadrže svoje stavove za koje ja mislim da su pogrešni ali zbog tolerancije neću nikad reći da su pogrešni, nego ću reći da se ne slažem sa tim ljudima. Znači neću polemizirati sa tvrdim stavovima, ali smatram da reći da su manjine, da manjine imaju više nego što ima većina, da manjine imaju više novaca nego što ima većina, da pripadnici nacionalnim manjina imaju preveliku moć u hrvatskom društvu da je to nešto što smo u prošlome stoljeću već vidjeli i to je nešto što je proizvelo jako velike nedaće, a sva sreća da je Hrvatska jedna mala zemlja i da su te skupine koje zastupaju takve stavove ipak marginalne, a nisu dominantne. Imamo sreću da dominantno, govorim o političkom životu, za ovo drugo bi trebalo napraviti istraživanje, dominantno u političkom životu imamo političke snage lijevoga i desnoga centra koje podržavaju prava nacionalne, nacionalne, nacionalnih manjina. Znači ovaj, ova dva izvješća kao što je rečeno maloprije općenito kažu da vratit ću se na taj, na taj, na taj, na taj dio koji je pročitala kolegica Šimpraga. Općenito kažu da ovaj je, evo ga, da su stavovi, savjetodavni, da je stavovi savjetodavnog odbora Vijeća Europe za okvirnu konvenciju zaštitu nacionalnih manjina, njihovi stavovi i njihove preporuke, njihovo 5 mišljenje o provedbi okvirne konvencije o …/Govornik se ne razumije./… RH da su uglavnom ispoštivani. Ja ću reći da se uglavnom slažem sa tom konstatacijom, a da sada ću reći nekoliko riječi o tome, o tome gdje nisu, gdje nisu ispoštivani. Općenito možemo reći da sa financijskog stanovišta i tu se slažem sa onima koji su, koji su to rekli pa makar u negativnom smislu sa financijskog stanovišta ima određenih pozitivnih pomaka i naravno zahvalni smo za te pomake koji znače da se uvažavaju prijedlozi udruga i drugih tijela nacionalnih manjina, a s druge strane mislimo da zbog toga što smo desetljećima koji su bili prije ovoga jako puno zaostali u tom smislu da još uvijek to nije onoliko koliko nacionalne manjine koje sad ja ne znam kakav će biti postotak u stanovništvo u ovome popisu stanovništva ali koji zauzimaju negdje oko 7, 7 i pol posto zauzimali su stanovništva. To još nije dovoljno, ali pomaci su itekako vidljivi. I to moja nacionalna manjina te pomake itekako vidi i sa tog dijela financijskog stanovišta ne mogu reći ništa drugo nego da naša ruka kada ćemo usvojiti ova izvješća će biti sigurno podignuta sa sto postotnim uvjerenjem. Na području odgoja i obrazovanja, na jezicima nacionalnih manjina situacija je, ali to se čak i vidi ovdje ostala je uglavnom nepromijenjena. Ali kad se kaže da je ona, da nije unazađena, da je ostala uglavnom nepromijenjena kaže se da postoje programi a, b i c, ali međutim, i to da na primjer da srpske škole još nisu registrirane, škole na srpskom jeziku u istočnoj Slavoniji. Kaže se da problem državne mature što se tiče talijanske nacionalne manjine nije još riješen. Ja bih molio da to držite u obzir jer naravno i gospodin Fuchs jer o tome ćemo još morati razgovarati. Tu se moramo jako puno toga se mora još napraviti. Jedan pomak je napravljen u prijevodu knjiga, školskih knjiga. Školske knjige se više prevode nego su se prevodile prije. Problem dvojezičnosti jedna druga komisija koja se bavi jezikom, Vijeće Europe ustanovila je da čak u Istri gdje je po mišljenju svih dvojezičnost najbolje poštivana čak u Istri je došlo do određenog zastoja. Neću uopće govoriti o kakvom, pred kakvim zastojem se nalazimo u istočnoj Slavoniji. Što se tiče uključenja Roma, malo prije sam razgovarao sa gospodinom Kajtazijem ostaje problem segregacije Roma u Međimurju. A što se tiče razvoja tolerancije problem kako ono kaže etno biznismena jel' da, koji je došao sa jednog nepredviđenog mjesta jel'da, a koji se proširio poslije … …/Upadica Glasovac: Hvala./… … po svim porama društva … …/Upadica Glasovac: Vrijeme./… … pogotovo s desnice taj problem zapravo pokazuje … …/Upadica Glasovac: Kolega Radin, molim vas zaustavite./… ... da tolerancije u tom pogledu doista nema.

Hvala. Idemo na sljedeći klub zastupnika, to je Klub zastupnika Fokusa i nezavisnih zastupnika u ime koga će govoriti uvaženi zastupnik Veljko Kajtazi. Izvolite kolega.