II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Sektor osiguranja i reosiguranja ima značajnu ulogu u financijskom sustavu i gospodarstvu Republike Hrvatske i Europske unije. Društva za osiguranje i reosiguranje pružaju zaštitu ugovarateljima osiguranja, korisnicima osiguranja i oštećenim osobama te doprinose stabilnosti financijskog sustava kroz upravljanje rizicima i ulaganjima na financijskim tržištima. Poslovanje društava za osiguranje i reosiguranje izloženo je različitim rizicima koji mogu dovesti do narušavanja njihove financijske stabilnosti, uključujući preuzimanje osigurateljnih rizika, nedostatnost tehničkih pričuva, nepravilno određivanje premija, neadekvatno upravljanje imovinom i obvezama te nepovoljna kretanja na financijskim tržištima. Takvi poremećaji mogu imati značajne gospodarske i socijalne učinke te negativno utjecati na financijsku stabilnost u cjelini. Globalna financijska kriza iz 2008. godine ukazala je na potrebu uspostave učinkovitih mehanizama za upravljanje financijskim poteškoćama i uredno rješavanje propadanja subjekata u sektoru osiguranja. Iako je regulatorni okvir Solventnost II pridonio jačanju otpornosti sektora, rizik propasti pojedinih društava nije u potpunosti otklonjen. U tom kontekstu javila se potreba za uspostavom cjelovitog okvira koji omogućuje pravodobno prepoznavanje i upravljanje financijskim poteškoćama, očuvanje kontinuiteta ključnih funkcija te uredan postupak oporavka i sanacije odnosno izlazak s tržišta društava za osiguranje i reosiguranje, uz istodobnu zaštitu financijske stabilnosti i ugovaratelja osiguranja. Na razini Europske unije do donošenja Direktive (EU) 2025/1 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2024. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju društava za osiguranje i društava za reosiguranje i o izmjeni direktiva 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2007/36/EZ, 2014/59/EU i (EU) 2017/1132 te uredaba (EU) br. 1094/2010, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 806/2014 i (EU) 2017/1129 (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2025/1, 8.1.2025.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2025/1) nisu postojala usklađena pravila za oporavak i sanaciju društava za osiguranje i društava za reosiguranje, a razlike među nacionalnim zakonodavstvima otežavale su koordinirano djelovanje i prekograničnu suradnju nadležnih tijela. Direktivom (EU) 2025/1 uspostavlja se usklađeni okvir Europske unije za oporavak i sanaciju društava za osiguranje i društava za reosiguranje, usmjeren na jačanje zaštite ugovaratelja osiguranja i očuvanje financijske stabilnosti te na smanjenje potrebe za korištenjem javnih sredstava. U Republici Hrvatskoj do sada nije bio uspostavljen cjelovit pravni okvir za oporavak i sanaciju sektora osiguranja, što uključuje društva za osiguranje i reosiguranje, njihova matična društva, osigurateljne i mješovite financijske holdinge te podružnice iz trećih zemalja. Navedeno je ograničavalo mogućnost učinkovitog postupanja u kriznim situacijama. Slijedom navedenog, Prijedlogom zakona o sanaciji društava za osiguranje i reosiguranje (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi se Direktiva Prijedlogom zakona uspostavlja se cjelovit okvir za sanaciju navedenih subjekata, uključujući i pružatelje ključnih usluga unutar iste grupe, te se uređuju ovlasti i zadaci sanacijskih i nadležnih tijela, kao i upravljanje, financiranje i korištenje sredstava aranžmana financiranja. Sanacijsko tijelo u Republici Hrvatskoj je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (u daljnjem tekstu: Agencija), koja je dužna osigurati operativnu i funkcionalnu neovisnost sanacijskih ovlasti od nadzornih i drugih funkcija te uspostaviti odgovarajuće organizacijske i kadrovske mehanizme za sprječavanje sukoba interesa. Također, dužna je surađivati s nadzornim tijelom i Ministarstvom financija, osobito u pogledu odluka i radnji koje mogu imati utjecaj na javna sredstva ili sistemske implikacije. U okviru svojih ovlasti sanacijsko tijelo izrađuje planove sanacije i planove sanacije grupe te provodi procjenu mogućnosti sanacije subjekata iz svoje nadležnosti. Planovima sanacije utvrđuju se ključne funkcije čiji se kontinuitet mora osigurati te mjere i instrumenti koji će se primijeniti u slučaju propasti. Za grupe društava planiranje se provodi na razini cijele grupe, uz mogućnost primjene pojednostavljenih obveza za mala i nesložena društva za osiguranje. Sanacijsko tijelo ovlašteno je utvrđivati uvjete za pokretanje sanacije, mjere za uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije te postupak donošenja odluke o sanaciji. U tom se okviru uvodi sanacijska uprava te dodatne sanacijske ovlasti, uključujući ovlasti suspenzije i ograničenja prava otkaza u financijskim ugovorima radi djelotvorne provedbe sanacije. Sanacijske mjere temelje se na pravednom i razboritom vrednovanju imovine i obveza. U tu svrhu sanacijsko tijelo raspolaže sljedećim instrumentima sanacije: - instrument solventnog isteka portfelja osiguranja – zabrana sklapanja novih ugovora o osiguranju ili reosiguranju uz ograničenje aktivnosti na upravljanje postojećim portfeljem do prestanka aktivnosti i likvidacije u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti - instrument prodaje poslovanja – prijenos dionica ili drugih vlasničkih instrumenata, odnosno imovine, prava ili obveza društva u sanaciji na kupca koji nije prijelazno društvo - instrument prijelaznog društva – prijenos dionica ili drugih vlasničkih instrumenata, odnosno imovine, prava ili obveza društva u sanaciji na prijelazno društvo - instrument odvajanja imovine i obveza – prijenos imovine, prava ili obveza društva u sanaciji na subjekt za upravljanje imovinom i obvezama - instrument otpisa ili konverzije – otpis ili konverzija obveza društva u sanaciji radi pokrića gubitaka i provedbe sanacije. Sanacija se može primijeniti samo ako je društvo u postupku propadanja ili je vjerojatno da će propasti, ako se to ne može spriječiti mjerama privatnog sektora ili nadzornim mjerama te ako je sanacija nužna u javnom interesu, uz osiguranje kontinuiteta ključnih funkcija, financijske stabilnosti i minimalnog oslanjanja na javna sredstva. U okviru planiranja sanacije sanacijska tijela odabiru subjekte prema unaprijed utvrđenim kriterijima te izrađuju sanacijske planove za najmanje 40 % tržišta životnog i 40 % tržišta neživotnog osiguranja, u kojima se utvrđuju strategije sanacije, ključne funkcije i mjere za otklanjanje prepreka mogućnosti sanacije, uz provedbu procjene mogućnosti sanacije i ovlast zahtijevanja razmjernih mjera za njihovo uklanjanje. Primjenjuje se načelo „nijedan dioničar ni vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” (NCWO), prema kojem nijedan dioničar ni vjerovnik ne smije snositi veće gubitke niti biti u nepovoljnijem položaju nego što bi bio u slučaju likvidacije u redovnom insolventnom postupku. Posebna zaštita osigurava se ugovarateljima osiguranja, korisnicima osiguranja i podnositeljima odštetnih zahtjeva, uz prethodno vrednovanje imovine i obveza te pravo na naknadu razlike ako su pretrpjeli nepovoljniji tretman. Uređuju se aranžmani financiranja (fondovi za sanaciju) kao unaprijed uspostavljeni sustavi prikupljanja i upravljanja sredstvima društava za osiguranje i reosiguranje te podružnica društava iz trećih zemalja, radi osiguranja financijskih sredstava za provedbu mjera sanacije. Sredstva se koriste za isplate razlika vjerovnicima u skladu s NCWO načelom te za pokriće troškova primjene sanacijskih instrumenata, kada je to nužno za ostvarenje ciljeva sanacije. Također, uređuju se sanacijski kolegiji i europski sanacijski kolegij te obveze suradnje i razmjene informacija između nadležnih tijela u prekograničnim situacijama, uključujući sanaciju prekograničnih grupa, programe sanacije grupe i odnose s tijelima trećih zemalja. Propisuju se i zaštitne mjere za dioničare, vjerovnike i ugovaratelje osiguranja, pravni lijekovi te prekršajne odredbe za povrede obveza iz Prijedloga zakona. Donošenjem ovoga Zakona uspostavlja se cjelovit i predvidiv pravni okvir za sanaciju društava za osiguranje i društava za reosiguranje u Republici Hrvatskoj, čime se uklanjaju postojeće pravne praznine, jasno razgraničavaju ovlasti nadzornih i sanacijskih tijela te ispunjava obveza prenošenja Direktive (EU) 2025/1 u nacionalno zakonodavstvo. Predloženim rješenjima osigurava se viša razina zaštite ugovaratelja osiguranja, korisnika osiguranja i oštećenih osoba, smanjuje se rizik sistemskog prelijevanja negativnih učinaka propasti pojedinog društva na financijski sustav i realno gospodarstvo te se jača zaštita javnih financija uspostavom sektorskog financiranja, čime se ograničava potreba za izvanrednom javnom financijskom potporom. II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE „U okviru planiranja sanacije sanacijska tijela odabiru subjekte prema unaprijed utvr đenim kriterijima te izrađuju sanacijske planove za najmanje 40 % tržišta životnog i 40 % tržišta neživotnog osiguranja, u kojima se utvr đuju strategije sanacije, ključne funkcije i mjere za otklanjanje prepreka mogućnosti sanacije, uz provedbu procjene mogućnosti sanacije i ovlast zahtijevanja razmjernih mjera za njihovo uklanjanje. “ Predlaže se definirati na temelju čega će se određivati udio tržišta životnog odnosno udio tržišta neživotnog osiguranja.