II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Ocjena stanja Republika Hrvatska je od 2007. godine stvarala poticajan okvir za razvoj obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije, a Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji („Narodne novine“, br. 100/15., 123/16., 131/17., 96/18. i 111/18.) u hrvatsko zakonodavstvo uveden je po prvi puta 2015. godine kao zakonodavni akt koji uređuje pitanje korištenja obnovljive energije u Republici Hrvatskoj u energetskim transformacijama, na način koji stvara preduvjete za povećanje udjela obnovljive energije u krajnjoj potrošnji sukladno ciljevima energetske tranzicije na niskougljično gospodarstvo. Predmetnim Zakonom i njegovim izmjenama iz 2018. godine, Republika Hrvatska je svoje zakonodavstvo uskladila s Direktivom 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ, koja je posljednji put izmijenjena Direktivom Vijeća 2013/18/EU od 13. svibnja 2013. o prilagodbi Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora zbog pristupanja Republike Hrvatske (tekst značajan za EGP). U energetskom sustavu događaju se korjenite promjene s ciljem njegove dekarbonizacije koje donose nove mogućnosti i izazove svim sudionicima na tržištima energije. Upravo iz tog razloga bilo je potrebno, na razini Europske unije, donijeti novi regulatorni okvir kojim se uređuje pitanje ciljeva za novo desetogodišnje razdoblje, nakon 2020. godine. Od veljače 2015. godine, Europska komisija je pokrenula niz aktivnosti imajući u vidu Energetsku uniju, koju čine građani koji su u potpunosti spremni preuzeti odgovornost za energetsku tranziciju prema održivom gospodarstvu, te koji žele sudjelovati u njoj. Tako je na samom kraju 2018. godine Europska unija donijela više zakonskih akata odnosno direktiva koji imaju za cilj stvoriti temelje za jasno provođenje energetskih politika u smislu povećanja energetske učinkovitosti, održivosti proizvodnje i korištenja energije i energetskih resursa, ulogu obnovljivih izvora energije u smanjivanju energetske ovisnosti kao i poticanje građana da sudjeluju u energetskoj tranziciji. Za takve aktivnosti nužno je pripremiti energetska tržišta za izazove koje donosi energetska tranzicija prema čistoj energiji, te su donesena i nova pravila uređenja tržišta električne energije u 2019. godini. Jedan važan element u kreiranju energetskih politika je tako i stvaranje i funkcioniranje energetske Unije kojom se žele otkloniti prepreke za veću integraciju tržišta i učinkovitiju međusobnu suradnju država članica i to ne samo po pitanju energetske sigurnosti već i šire, u zajedničkom ostvarivanju ciljeva unije, te stvaranju niskougljičnog gospodarstva. U okviru takozvanog „zimskog paketa“ energetskih zakona s kraja 2018. godine donesena je i Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (preinaka) (Tekst značajan za EGP) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2018/2001) kojom se utvrđuje zajednički okvir za promicanje energije iz obnovljivih izvora i postavlja obvezujući cilj Europske unije za ukupan udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije Europske unije u 2030. Direktivom (EU) 2018/2001 propisuju se ujedno i pravila o financijskoj potpori za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, o vlastitoj potrošnji takve električne energije, upotrebi energije iz obnovljivih izvora za sektore grijanja, hlađenja i prometa, regionalnoj suradnji država članica, međusobno, i s trećim zemljama, jamstvu podrijetla električne energije, upravnim postupcima i informacijama i osposobljavanju. Direktivom (EU) 2018/2001 se također utvrđuju kriteriji održivosti i uštede emisije stakleničkih plinova za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase. Određivanjem obvezujućeg cilja Europske unije za obnovljivu energiju do 2030. od minimalno 32 % udjela obnovljive energije, nastavlja se poticanje razvoja tehnologije za proizvodnju obnovljive energije i pruža se daljnja sigurnost ulagačima u sektoru. Također, iznimno važan element provođenja europske energetske politike čini Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2018/1999) (SL L 197, 25. 7. 2015.). Uredbom (EU) 2018/1999 uspostavlja se mehanizam upravljanja za provedbu strategija i mjera osmišljenih za ostvarivanje ciljeva energetske unije i dugoročnih obveza Europske unije u pogledu emisija stakleničkih plinova u skladu s Pariškim sporazumom kao i za prvo desetogodišnje razdoblje od 2021. do 2030., a posebice energetski i klimatski ciljevi Europske unije do 2030. godine. Provođenjem energetske politike poticanja obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj ostvareni su, pa čak i premašen cilj zacrtan do 2020. godinu, a koji je stabiliziran na 28 % obnovljivih izvora u ukupnoj konačnoj potrošnji energije, dok je zacrtani cilj bio postavljen na 20 % obnovljivih izvora u ukupnoj konačnoj potrošnji energije. U sustavu poticanja izgrađeno je 1030 MW novih proizvodnih postrojenja na obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju. Međutim, još uvijek veliki udio obnovljivih izvora energije za grijanje i hlađenje se temelji na korištenju ogrijevanog drva u kućanstvima i upravo zato je potrebno napraviti i iskorak u većem korištenju novih tehnologija koji koriste obnovljive izvore energije, a mogu zadovoljiti i potrebe kada se radi o grijanju prostora i/ili tople vode, kao i kod hlađenja. Sukladno navedenom, potrebno je zakonodavni okvir kojim se rješavaju pitanja obnovljive energije u proizvodnji električne i toplinske energije uskladiti i dodatno unaprijediti. Iako je izmjenama i dopunama Zakona iz 2018. godine postignut bitan napredak u provođenju održivih energetskih politika, posebice kada se govori o proizvodnji električne energije za vlastite potrebe u distribuiranim proizvodnim postrojenjima, isti je potrebno uskladiti s novim odredbama Direktive (EU) 2018/2001 kao i onim što posljedično proizlazi iz direktive kojom se uređuje tržište električne energije, odnosno Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (Tekst značajan za EGP.). Također, dodatni izazov predstavlja postojeći visoki udio obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju koji se sukladno Direktivi (EU) 2018/2001 treba u narednom desetljeću povećavati, na način da svaka država članica nastoji povisiti udio obnovljive energije u tom sektoru okvirno za 1,3 postotna boda kao godišnji prosjek izračunat za razdoblja od 2021. do 2025. i od 2026. do 2030., polazeći od udjela obnovljive energije u sektoru grijanja i hlađenja u 2020. godini. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Ovim Zakonom se uređuju pitanja od značaja za provedbu energetske tranzicija prema korištenju obnovljivih izvora energije sukladno Strategiji energetskog razvoja do 2030. s pogledom na 2050. godinu („Narodne novine“, broj 25/20.) te Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planom za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine kao temeljnih akata provođenja energetske politike, u dijelu koji se posebice odnosi na stavljanje i korištenje obnovljive energije na tržištima električne i toplinske energije. Europska unija je uspostavila financijski okvir za poticanje ulaganja u projekte obnovljive energije u državama članicama, među ostalim i upotrebom financijskih instrumenata, kako bi se pomogli ambiciozni doprinosi država članica postizanju cilja Europske unije. U tom smislu, nužno je potpuno usklađenje zakonodavnog okvira. Tako će Europska komisija usmjeriti dodjelu sredstava na smanjenje troškova kapitala za projekte obnovljive energije, jer takav trošak ima bitan utjecaj na troškove projekata obnovljive energije i njihovu konkurentnost, kao i na razvoj osnovne infrastrukture za poboljšan, tehnički izvediv i ekonomski pristupačan porast obnovljive energije, kao što su infrastruktura za prijenosnu i distribucijsku mrežu, inteligentne mreže i međupovezanost. Ambicioznom energetskom politikom u smislu korištenja obnovljivih izvora energije i jasnim i preciznim zakonodavnim okvirom u Republici Hrvatskoj stvaraju se preduvjeti da se najkasnije do 2040. godine, u Republici Hrvatskoj električna energije ne proizvodi i ne uvozi iz elektrana koje koriste ugljen. U Republici Hrvatsko se pokazalo da su programi potpore za električnu energiju iz obnovljivih izvora djelotvoran način poticanja njezine uporabe. Stoga će se i nadalje primjenjivati programi potpora u obliku kojim se ne dovodi do narušavanja u pogledu funkcioniranja tržišta električne energije. Potpora mora biti tržišno utemeljena s jasnom razinom potpore i ona je, zajedno s mjerama za pripremu tržišta na povećanje udjela obnovljive energije, ključan element za povećanje tržišne integracije obnovljive električne energije, vodeći pritom računa o različitim sposobnostima kućanstava, malih i velikih proizvođača da se uključe doprinosom i ujedno odgovore na tržišna kretanja. Natječajni postupci za dodjelu potpora otvoreni su svim proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora na nediskriminirajućoj osnovi, a sukladno jasnim i upravljivim kriterijima provođenja energetske politike. Također pri razvoju programa potpore za obnovljive izvore energije države članice trebale bi razmotriti dostupnu održivu opskrbu biomasom i uzeti u obzir načela kružnog gospodarstva i hijerarhije otpada propisane Direktivom 2008/98/EZ, kako bi se izbjegla nepotrebna narušavanja tržišta sirovina. Zakonom bi se sukladno Direktivi (EU) 2018/2001 trebala olakšati prekogranična potpora za obnovljivu energiju, a da se pritom ne utječe nerazmjerno ili dodatno na nacionalne programe potpore, prostorne i okolišne utjecaje. Prekogranično sudjelovanje nastavak je razvoja politike Europske unije u području obnovljive energije, kojom se potiče konvergencija i suradnja, s ciljem doprinosa obvezujućem cilju Europske unije. Kako bi se osiguralo uzajamno otvaranje programa potpore koje nosi obostrane koristi države članice sudionice trebale bi potpisati sporazume o suradnji. Predloženim Zakonom se osigurava da Republika Hrvatska zadrži kontrolu nad tempom uvođenja kapaciteta za proizvodnju obnovljive električne energije na svojem državnom području, posebno uzimajući u obzir povezane troškove integracije i potrebna ulaganja u elektroenergetsku mrežu. Republika Hrvatska u cilju izbjegavanja narušavanja koje rezultiraju pretjeranim uvozom resursa iz trećih zemalja, ovim Zakonom promiče pristup životnog ciklusa i propisuje princip jednakovrijednog razmatranja električne energije koja je proizvedena i koja je uvezena iz trećih zemalja na način razmatranja ispunjavanja obveza vezanih uz emisije stakleničkih plinova, ali na način da sam sustav nije ovisan o tom uvozu, tehnički ni cijenom proizvoda. U Zakonu se, uz već uvedeni pojam proizvodnih postrojenja korisnika za samoopskrbu i kupca za vlastite potrebe, proširuje na nove sudionike tržišta električne energije sukladno zakonu kojim se uređuje tržište električne energije, a koji prepoznaje nove sudionike aktivnog kupca i energetske zajednice. Tako se definiraju potrošači vlastite energije iz obnovljivih izvora i potrošači vlastite obnovljive energije koji djeluju zajednički, te se ovim Zakonom uređuje mogućnost sudjelovanja istih u programima potpore pod jednakim uvjetima s ostalim sudionicima. U tu se svrhu omogućava poduzimanje mjera, kao što su pružanje informacija, tehnička i financijska pomoć, smanjenje administrativnih zahtjeva, uključujući kriterije nadmetanja usmjerene na zajednice, određivanje odgovarajućih razdoblja za nadmetanje za zajednice obnovljive energije ili omogućivanje zajednicama obnovljive energije isplatu naknada izravnom potporom kada ispunjavaju zahtjeve za mala postrojenja. Kako je potrebno utvrditi regulatorni okvir koji bi omogućio potrošačima vlastite energije iz obnovljivih izvora da proizvode, troše, skladište i prodaju električnu energiju bez izlaganja nerazmjernim opterećenjima postavljaju se jasni kriteriji za korištenje posebnih statusa vezanih uz proizvodnju za vlastite potrebe. U ovom smislu se dosadašnji zakon proširuje na način da će građani koji žive u stanovima moći iskoristiti te mogućnosti za potrošače u istoj mjeri kao i kućanstva u obiteljskim kućama. Pri tome nužno je razlikovati potrošače vlastite obnovljive energije koji djeluju pojedinačno i one koji djeluju zajednički, zbog njihovih različitih karakteristika u onoj mjeri u kojoj je svako takvo razlikovanje proporcionalno i propisno utemeljeno, vodeći računa o sigurnosti, stabilnosti i mogućnosti pojedinih sustava, odnosno osiguravanja tehničke i financijske održivosti električnog sustava, ograničavanja potpore na ono što je objektivno potrebno i učinkovitu uporabu programa potpore. Obveze država članica da izrade nacrte akcijskih planova za obnovljivu energiju i izvješća o napretku te obveza Europske komisije da izvješćuje o napretku država članica nužne su radi povećanja transparentnosti, razjašnjavanja ulagačima i potrošačima te omogućivanja djelotvornog praćenja. Uredbom (EU) 2018/1999 te se obveze ugrađuju u sustav upravljanja energetskom unijom u kojem se obveze planiranja, izvješćivanja i praćenja u područjima energetike i klimatske politike pojednostavnjuju. Platforma za transparentnost u području obnovljivih izvora energije ugrađena je u širu e-platformu propisanu tom uredbom. Ovim Zakonom se osigurava da se tijekom postupaka ocjene, planiranja ili izdavanja dozvola za proizvodna postrojenja za proizvodnju obnovljive energije, uzme u obzir pravo Europske unije, u području zaštite okoliša te doprinos energije iz obnovljivih izvora u ostvarivanju ciljeva zaštite okoliša i ciljeva u području klimatskih promjena, osobito u usporedbi s proizvodnim postrojenjima koja ne proizvode energiju iz obnovljivih izvora. Direktiva (EU) 2018/2001 postavlja mogućnost određivanja minimalnih zahtjeva za korištenje obnovljivih izvora od nacionalne, preko regionalne i lokalne za uporabu energije iz obnovljivih izvora u novim i obnovljenim zgradama kako bi isti doveli do znatnog povećanja uporabe energije iz obnovljivih izvora. Stoga se pri planiranju budućih sustava na svim razinama mora posebno analizirati i voditi računa o mogućnostima uporabe učinkovitog centraliziranoga grijanja i hlađenja ili drugih energetskih infrastruktura ako sustavi centraliziranoga grijanja i hlađenja nisu dostupni, kako bi se ispunili ti zahtjevi. Prijedlogom zakona se osigurava nužno informiranje o upravnim procedurama i mogućnostima i izrada Priručnika radi olakšavanja razumijevanja postupaka za nositelje projekata i građane koji žele ulagati u obnovljivu energiju. Nadalje jamstva podrijetla, koja su trenutačno uvedena za obnovljivu električnu energiju, proširuju se kako bi obuhvatila plin proizveden iz obnovljivih izvora. Ovim Zakonom se uvode kriterije održivosti u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001 i ušteda emisija stakleničkih plinova za goriva iz biomase koja se upotrebljava u sektoru električne energije, te sektoru grijanja i hlađenja kako bi se i dalje osiguravala visoka ušteda emisija stakleničkih plinova u odnosu na alternativu fosilnih goriva, izbjegli nenamjerni učinci na održivost i promicalo unutarnje tržište. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći Ovim Zakonom: – postavlja se cilj ukupne obnovljive energije u krajnjoj potrošnji energije u 2030. godini – utvrđuju se transparentna i nedvosmislena pravila za izračunavanje udjela energije iz obnovljivih izvora i definiranje tih izvora – uvodi se obveza izvješćivanja Europskoj komisiji sukladno Uredbi (EU) 2018/1999 – propisuje se mogućnost suradnje na zajedničkim projektima s drugim članicama Europske unije i statističkom prijenosu udjela obnovljive energije – propisuje se mogućnost poticanja korištenja obnovljive energije na način na koji će se otkloniti nedostatci tržišta energije u razvoju novih proizvodnih postrojenja – ugrađuju se jasna pravila, opseg i dinamika davanja potpora u skladu s mogućnostima planiranja razvoja, izgradnje i modernizacije energetskih sustava – ostvaruje se jasan postupak za odobravanje, certificiranje i izdavanje dozvola za proizvodna postrojenja za proizvodnju obnovljive energije koji je objektivan, transparentan, ne diskriminirajući i razmjeran pri primjeni pravila za posebne projekte – ustanovljava se jedinstvena točka za informiranje vezano uz razvoj projekata obnovljive energije, te se jasno naznačuje nadležnost pojedinih tijela koje sudjeluju u postupcima potrebnim za razvoj projekata obnovljivih izvora energije i visokoučinkovite kogeneracije – propisuje se izrada priručnika o upravnim postupcima i ishođenju dozvola za izgradnju proizvodnog postrojenja iz obnovljive energije – uređuju se pitanja jamstva podrijetla obnovljive energije – uređuje se pitanje uspostave i vođenja registra obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača.