II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI a) Ocjena stanja Zakon o administrativnoj suradnji u području poreza („Narodne novine“, br. 115/16., 130/17., 106/18. i 121/19.) donesen je 2016. godine i stupio je na snagu 1. siječnja 2017. Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza propisane su odredbe kojima se uređuje administrativna suradnja u području poreza između Republike Hrvatske i država članica Europske unije, automatska razmjena informacija o financijskim računima između Republike Hrvatske i drugih jurisdikcija, automatska razmjena informacija o izvješćima po državama između Republike Hrvatske i jurisdikcija izvan Europske unije i provedba Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o unaprjeđenju ispunjavanja poreznih obveza na međunarodnoj razini i provedbi FATCA-e (Foreign Account Tax Compliance Act). Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza propisane su odredbe nužne za usklađenje sa sljedećim direktivama: Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere, Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanja izvan snage Direktive 77/799/EEZ, Direktiva Vijeća 2014/107/EU od 9. prosinca 2014. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja, Direktiva Vijeća (EU) 2015/2060 od 10. studenoga 2015. o stavljanju izvan snage Direktive 2003/48/EZ o oporezivanju dohotka od kamate na štednju, Direktiva Vijeća (EU) 2015/2376 od 8. prosinca 2015. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja, Direktiva Vijeća (EU) 2016/881 od 25. svibnja 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja, Direktiva Vijeća (EU) 2016/2258 od 6. prosinca 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu pristupa poreznih tijela informacijama o sprječavanju pranja novca i Direktiva Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje. Nadalje, Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza propisane su odredbe nužne za primjenu Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o unaprjeđenju ispunjavanja poreznih obveza na međunarodnoj razini i provedbi FATCA-e. Sporazumom nisu propisane sve odredbe potrebne za utvrđivanje obveza hrvatskih financijskih institucija kao i rokovi u kojima se te obveze moraju izvršiti. Isto tako, Sporazumom nisu propisane prekršajne odredbe za poštivanje spomenutih obveza već su iste propisane Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza. b) Pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Ovim Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama zakona o administrativnoj suradnji u području poreza (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) propisuje se usklađivanje s Direktivom Vijeća (EU) 2021/514 od 22. ožujka 2021. o izmjeni Direktive 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja (u daljnjem tekstu: Direktiva Vijeća (EU) 2021/514). Preuzimanjem Direktive Vijeća (EU) 2021/514 proširuje se opseg obvezne automatske razmjene informacija između država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: EU) u pogledu relevantnih aktivnosti koje se provode putem digitalnih platformi. Kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje sustava razmjene informacija, stvorili jednaki uvjeti i spriječila nelojalna konkurencija, obveza izvješćivanja može se primjenjivati i na digitalne platforme koje nisu rezidenti u porezne svrhe u državi članici EU, ali djeluju unutar EU. U skladu s navedenim, obveze izvješćivanja primjenjuju se na svakog operatera platforme koji je rezident u porezne svrhe u državi članici EU i na operatere platformi koji nisu rezidenti u porezne svrhe u državi članici EU, ali omogućuju obavljanje relevantne aktivnosti prodavateljima o kojima se izvješćuje ili relevantne aktivnosti koja uključuje najam nekretnine koja se nalazi u državi članici EU. Operateri platformi koji izvješćuju dostavljaju informacije o sljedećim aktivnostima: 1) prodaji dobara, 2) najam bilo kakve vrste prijevoza, 3) osobnim uslugama te 4) najmu nekretnina. Cilj je obuhvatiti primitke koji se ostvaruju od obavljanja djelatnosti putem digitalnih platformi u više jurisdikcija u cilju sprječavanja izbjegavanja plaćanja poreza, te povećanja porezne transparentnosti. Nadalje, cilj je na temelju poboljšanja odredbi o administrativnoj suradnji povećati učinkovitost poreznih uprava te povećati poreznu sigurnost. Prijedlogom zakona se obvezuju operateri platformi na dostavu informacija o prodavateljima dobara i pružateljima usluga koji svoje usluge i dobra plasiraju putem digitalnih platformi. Prijedlog zakona također regulira pravila koja sprječavaju dvostruko izvješćivanje. Na taj način se osigurava cjelovitost izvješćivanja, a istodobno izbjegava prekomjerno administrativno opterećenje kako za porezne obveznike tako i za porezno tijelo. Nadalje, Direktiva Vijeća (EU) 2021/514 sadrži niz odredbi kojima se dodatno pojašnjava okvir i glavna načela koja bi se trebala primjenjivati kada se nadležna tijela država članica EU odluče za zajednički nadzor. Zajednički nadzor je dodatni alat za administrativnu suradnju među državama članicama u području oporezivanja kojim bi se dopunio postojeći okvir kojim se predviđa mogućnost prisutnosti službenika druge države članice u službenim prostorijama poreznog tijela, sudjelovanje u upravnim radnjama i usporedni nadzori. Zajednički nadzori odvijali bi se u obliku upravnih radnji koje zajednički obavljaju porezno tijelo i nadležna tijela jedne ili više država članica EU i koja uključuju jednu ili više osoba od zajedničkog ili komplementarnog interesa u nadležnim tijelima tih država članica. Direktiva Vijeća (EU) 2021/514 također sadrži i izmjenu postojećih odredbi Direktive o administrativnoj suradnji te predlaže niz izmjena koje se odnose na: područje razmjene informacija na zahtjev (definicija standarda predvidive relevantnosti), automatske razmjene informacija (proširenje razmjene na autorske naknade, obvezne razmjene najmanje dvije kategorije dohotka, te od 2024. najmanje četiri kategorije dohotka), druge oblike administrativne suradnje (izmjene pojmova usporednih nadzora te izmjena rokova u Direktivi Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanja izvan snage Direktive 77/799/EEZ), korištenje informacija zaprimljenih razmjenom, uvođenje obveze evaluacije za države članice vezano za učinkovitost administrativne suradnje te izmjena odredbi vezano za obustavu razmjene podataka između država članica u slučaju kršenja odredbi o zaštiti podataka. Republika Hrvatska je potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji postala stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju. Upotreba eura kao jedinstvene valute u Ekonomskoj i monetarnoj uniji regulirana je trima uredbama Vijeća EU-a. To su Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura i Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro. Budući da je uspostava ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro definirana Ugovorom o Europskoj uniji iz 1992. (članak 3. pročišćene verzije tog Ugovora), Republika Hrvatska je putem svoga pristupnog ugovora preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete kao i druge odredbe koje se odnose na države članice koje rabe zajedničku valutu. Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 23. prosinca 2020. donijela Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom u kojem je dan pregled svih važnijih aktivnosti koje će sudionici priprema za uvođenje eura, iz privatnog i javnog sektora, provoditi u okviru priprema za uvođenje eura. S ciljem provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom Vlada Republike Hrvatske 16. rujna 2021. donijela je Zaključak o provedbi zakonodavnih aktivnosti povezanih s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj kojim je utvrdila popis zakona i podzakonskih propisa koje je potrebno izmijeniti radi pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, sukladno Odluci o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, broj 146/20.). Radi provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom s ciljem da Republika Hrvatska postane dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro, odnosno za potrebe pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, ovim Prijedlogom zakona predlaže se izmjena odredbi povezanih s kunom radi uvođenja eura. Ovim Prijedlogom zakona provodi se prilagodba hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, čime se doprinosi provedbi Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom kako bi Republika Hrvatska postala dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro. c) Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći Na temelju proširenja predmetnog obuhvata administrativne suradnje što podrazumijeva razmjenu informacija između država članica EU u pogledu relevantnih aktivnosti koje se provode putem digitalnih platformi podići će se porezna transparentnost. Na temelju poboljšanja odredbi o administrativnoj suradnji povećat će se učinkovitost poreznih uprava te povećati porezna sigurnost.
