II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Ocjena stanja Kazneni zakon („Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) donesen je 2011., a stupio je na snagu 1. siječnja 2013. Od svog donošenja Kazneni zakon izmijenjen je pet puta, te je jednom ispravljen. Prvi put je izmijenjen 2012., prije stupanja na snagu, tako da su prve izmjene stupile na snagu danom stupanja na snagu Kaznenog zakona, drugi put 2015., zbog uočenih problema u praksi, potrebe dodatnog usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije i međunarodnim dokumentima te zbog potrebe da se Kazneni zakon nomotehnički i jezično doradi, dok su treće izmjene i dopune, one iz 2017., inicirane potrebom usklađenja domaćeg kaznenog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije na području zlouporabe tržišta kapitala. Četvrte izmijene i dopune Kaznenog zakona iz 2018., nastale su kao rezultat implementacije regionalnih instrumenata Vijeća Europe, potrebe daljnjeg usklađenja prostornog važenja kaznenog zakonodavstva sa schengenskom pravnom stečevinom te potrebe daljnje harmonizacije s pravnim instrumentima Europske unije na području suzbijanja terorizma i prijevara počinjenih na štetu financijskih interesa Europske unije. Pete izmjene i dopune Kaznenog zakona, bile su prvenstveno motivirane osnaženjem kaznenopravne zaštite od nasilja u obitelji i izmjenom koncepta kaznenog djela silovanja iz članka 153. Kaznenog zakona. Ovim Prijedlogom zakona predlaže se šesta izmjena Kaznenog zakona, a prvenstveni razlog za to je usklađenje nacionalnog kaznenog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije. Usklađenje je potrebno izvršiti na području borbe protiv prijevara i krivotvorenja u vezi s bezgotovinskim instrumentima plaćanja kroz transpoziciju Direktive (EU) 2019/713 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja u vezi s bezgotovinskim sredstvima plaćanja i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/413/PUP (SL L 123, 10.5.2019.) – u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2019/713. Ovim Prijedlogom zakona provodi se i revizija usklađenosti Kaznenoga zakona sa Direktivom (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima (SL L 284, 12.11.2018.)-u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2018/1673. Nadalje, predloženim izmjenama i dopunama uskladit će se kazneno djelo ratnog zločina iz članka 91. stavka 2. Kaznenog zakona sa izmjenama i dopunama članka 8. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda koje će se potvrditi sukladno članku 16. stavku 1. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (,,Narodne novine“, broj 28/96.). U cilju jače, odnosno učinkovitije kaznenopravne zaštite žrtava kaznenog djela spolnog uznemiravanja, redefinirat će se i procesna pretpostavka progona za kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz članka 156. Kaznenog zakona. Revidirat će se i sigurnosne mjere zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti iz članka 71. stavka 3. Kaznenog zakona i zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora iz članka 76. Kaznenog zakona te predložiti obvezno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana (članak 70. Kaznenog zakona) i sigurnosne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva (iz članka 74. Kaznenog zakona) uz zadržavanje uvjeta opasnosti na strani počinitelja u trenutku donošenja presude. Značajna izmjena koja se predlaže odnosi se na propisivanje nezastarijevanja teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta kojim je kao kvalifikatorna okolnost propisana teška tjelesna ozljeda djeteta, narušenost njegova tjelesnog ili emocionalnog razvoja, trudnoća, počinjenje djela od strane bliske osobe, osobe s kojom dijete živi u istom kućanstvu ili od strane više počinitelja, ili na osobito okrutan ili ponižavajući način (članak 166. stavak 2. Kaznenog zakona). Također, predlaže se nova inkriminacija zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja (novi članak 144.a Kaznenog zakona), kao i revizija kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta (članak 173. Kaznenog zakona) te proširenje značenja izraza bliske osobe. Preostale izmjene rezultat su otklanjanja nedostataka uočenih u praksi primjene Kaznenog zakona. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Direktiva (EU) 2019/713 je sekundarni izvor prava Europske unije kojom se regulira suzbijanje prijevara i krivotvorenje bezgotovinskih instrumenta plaćanja. Njome se zamjenjuje Okvirna odluka Vijeća od 28. svibnja 2001. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja bezgotovinskih sredstava plaćanja 2001/413/PUP (SL L 149, 2.6.2001.). Direktiva (EU) 2019/713 uspostavlja minimalna pravila u pogledu značenja izraza bezgotovinskih instrumenta plaćanja, zaštićenih uređaja, digitalnih sredstava razmjene i virtualnih valuta, kao i minimalna pravila u pogledu kaznenih djela prijevare i krivotvorenja bezgotovinskih instrumenata plaćanja, vrste i visine kazni koje se mogu izreći počiniteljima, kao i pravila o primjeni prostornog važenja kaznenog zakonodavstva. U cilju prijenosa Direktive (EU) 2019/713 u kazneno zakonodavstvo, predlagatelj ovim Prijedlogom prije svega predlaže dopuniti članak 87. Kaznenog zakona značenjem izraza bezgotovinskog instrumenta plaćanja, uz naglasak kako se isti ima smatrati i ispravom, pokretnom stvari ili računalnim podatkom ili programom kako su ti pojmovi definirani Kaznenim zakonom, a ovisno o obliku, fizičkom ili digitalnom u kojem se bezgotovinski instrument plaćanja nalazi. Direktiva (EU) 2019/713 nameće državama članicama inkriminiranje novih modaliteta počinjenja (imovinskih, krivotvorenja, računalnih kaznenih djela) u odnosu na bezgotovinski instrument plaćanja. S tim u svezi, Kazneni zakon dopunjava se kaznenim djelom nedozvoljenog posjedovanja bezgotovinskog instrumenta plaćanja u članku 244.a, kao tzv. ciljnim deliktom kojim se inkriminira posjedovanje ukradenog ili na drugi način protupravno prisvojenog ili krivotvorenog bezgotovinskog instrumenta plaćanja u kojem je stjecanje protupravne imovinske koristi za sebe ili drugoga propisano kao subjektivno obilježje kaznenog djela. Nadalje, uzimajući u obzir da je bezgotovinski instrument plaćanja i isprava, sukladno zahtjevima iz članka 4. b i d Direktive (EU) 2019/713, dopunjava se i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. Kaznenog zakona. Predmetnom se dopunom temeljni oblik počinjenja kaznenog djela iz stavka 1. dopunjava generalnom klauzulom „ili na drugi način“, a kvalificirani oblik počinjenja (stavak 3.) „drugim bezgotovinskim instrumentima plaćanja“, koji uz veće propisane objekte počinjenja mjenicu, ček i platnu karticu (koji su također obuhvaćeni značenjem izraza bezgotovinski instrument plaćanja) čini objekt ovog kaznenog djela. Nadalje, sukladno članku 6. Direktive 2019/713 dopunjeno je i biće kaznenog djela iz članka 271. Kaznenog zakona (računalne prijevare) novim modalitetima počinjenja, kako u odnosu na računalne podatke tako i u odnosu na računalne sustave kao objekte ovog kaznenog djela. Zaključno, ovim izmjenama i dopunama u kontekstu prijenosa Direktive (EU) 2019/713 u Kazneni zakon, predlagatelj predlaže i propisivanje novog kaznenog djela u članku 331.a (izrada, nabavljanje. posjedovanje, prodaja ili davanje na uporabu sredstava za zlouporabu bezgotovinskih instrumenta plaćanja) čime se osigurava prijenos članka 7. Direktive (EU) 2019/713. Direktiva (EU) 2018/1673 predstavlja jedinstveni kaznenopravni okvir za borbu protiv pranja novca na razini Europske unije. Ona uspostavlja minimalna pravila u pogledu kaznenog djela pranja novca i vrste te visine kaznenopravnih sankcija koje se mogu izreći njegovim počiniteljima, sankcioniranja sudioništva u užem smislu i pokušaja počinjenja kaznenog djela pranja novca. Analizom predmetne Direktive uočeno je kako je nacionalno kazneno zakonodavstvo već usklađeno sa zahtjevima koje Direktiva postavlja pred države članice. S tim u svezi, kazneno djelo iz članka 3. Direktive (EU) 2018/1673 po svom zakonskom opisu i vrsti i visini propisane kazne odgovara kaznenom djelu pranja novca iz članka 265. Kaznenog zakona. Institut pokušaja iz članka 4. Direktive (EU) 2018/1673 usklađen je s člankom 34. Kaznenog zakona, dok je institut poticanja i pomaganja iz navedenog članka, obuhvaćen općim institutom sudioništva u užem smislu (poticanja i pomaganja) iz članka 37. i 38. Kaznenog zakona, dok je samo davanje uputa ili savjeta ili uklanjanje prepreka ili na drugi način olakšanje počinjenja kaznenog djela pranja novca iz članka 265. stavka 1., 2. ili 3. Kaznenog zakona propisano kao kazneno djelo pranja novca u članku 265. stavku 4. Kaznenog zakona. Predlagatelj ovim izmjenama i dopunama predlaže i dopunu kaznenog djela ratnog zločina iz članka 91. stavka 2. Kaznenog zakona sukladno izmjenama i dopunama članka 8. Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda u odnosu na oružje koje koristi mikrobiološke ili druge biološke agense ili otrove, u odnosu na oružje kojega je primarni učinak ranjavanje fragmentima koji se u ljudskom tijelu ne mogu otkriti rendgenskim zrakama i u odnosu na lasersko oružje koje osljepljuje, kako su sadržane u dodatku Rezolucije