II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Predloženim Zakonom o tržištu električne energije (u daljnjem tekstu: Zakon) u hrvatsko zakonodavstvo prenose se odredbe Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14.6.2019.). Nadalje, Zakonom se osigurava provedba sljedećih uredbi Europske unije: - Uredba (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (Tekst značajan za - Uredba Komisije (EU) 2015/1222 оd 24. srpnja 2015. o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima (Tekst značajan za EGP) (SL L - Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21. 12. 2018.) u dijelu koji se odnosi na tržište energije u dijelu električne energije - Uredba (EU) br. 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije (SL L 197, 25. 7. 2015.). Od 2001. godine u Republici Hrvatskoj postupno se uvode tržišni odnosi u sektoru električne energije, pa su se tako donošenjem prvog Zakona o tržištu električne energije postupno počeli prepoznavati sudionici na tržištu i njihove djelatnosti. Tržište se otvaralo kroz prve bilateralne ugovore koji su omogućavali stvarni izbor opskrbljivača električnom energijom industrijskim kupcima u Republici Hrvatskoj i dolazak novih sudionika na tržište te definiranjem reguliranih i tržišnih djelatnosti kao i prirodnih monopola. Ujedno, potrebno je naglasiti da ovaj Prijedlog zakona također sadrži i višegodišnje iskustvo u zakonodavstvu u području električne energije (2001. godine je doneseni prvi Zakon o tržištu električne energije u Republici Hrvatskoj) i u tom pogledu napravljeni su pomaci te ovaj Prijedlog zakona čini zaokruženiju cjelinu u odnosu na prethodni Zakon, dok će se veći dio primjenjenih rješenja u postojećim odredbama iz postojećih akata donesenih temeljem važećeg Zakona moći zadržati i u novim podzakonskim propisima, na koji će način proces prilagodbe biti brži i ujedno učinkovitiji, kako bi svim građanima, kao i poduzetnicima primjena istoga bila što jasnija i razumljivija. Važeći Zakon o tržištu električne energije („Narodne novine“, br. 22/13., 102/15., 68/18. i 52/19.) dao je znatan doprinos stvaranju unutarnjeg tržišta električne energije, te je donesen u okviru tzv. Trećeg paketa energetskih zakona Europske unije. Njime je unutarnje tržište električne energije znatno doprinijelo razvoju novih poslovnih mogućnosti, boljem postizanju konkurentnih cijena te je na taj način odaslao jasne i učinkovite signale za ulaganja i za primjenu viših standarda krajnje usluge u cilju održivosti i sigurnosti opskrbe električnom energijom. Zahvaljujući otvaranju tržišta električne energije, postupno su se stvarali uvjeti za uključivanje sve veće količine električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije, ali su ujedno prepoznata i ograničenja u primjeni postojećeg uređenja odnosa na tržištu električne energije. U energetskom sustavu trenutno se događaju korjenite promjene s ciljem njegove dekarbonizacije koje donose nove mogućnosti i izazove svim sudionicima na tržištu električne energije. Zato je bilo potrebno na razini Europske unije donijeti novi regulatorni okvir kojim se uređuje tržište električne energije. Od veljače 2015. godine, Europska komisija je pokrenula niz aktivnosti imajući u vidu Energetsku uniju, koju čine građani koji su u potpunosti spremni preuzeti odgovornost za energetsku tranziciju, maksimalno iskorištavajući primjenu novih tehnologija s ciljem smanjivanja iznosa svojih računa, aktivnim sudjelovanjem na tržištu električne energije, pri tome vodeći računa o zaštiti ugroženih potrošača, odnosno krajnjih kupaca. Zato je bilo važno potaknuti kvalitetnije funkcioniranje maloprodajnog tržišta električne energije koje služi kupcima energije boljim povezivanjem veleprodajnih i maloprodajnih tržišta električne energije, i to prvenstveno iskorištavanjem novih tehnologija kroz uspostavu nove zakonske regulacije. Europska unija je donijela više zakonskih akata, koji imaju za cilj pripremanja tržišta električne energije za izazove koje donosi energetska tranzicija prema čistoj energiji. Istaknuto je da je nužno da jedinstveno unutarnje tržište Europske unije bude bolje povezano i bolje zaštićeno od prekida sustava, u smislu ostvarivanja bolje integracije obnovljivih izvora energije, jačeg usmjeravanja prema tržištu kao takvom i posebno prema pravima potrošača, odnosno krajnjih kupaca na tom tržištu. Naime, nova tehnološka dostignuća omogućavaju različite oblike sudjelovanja krajnjih kupca i potpuno novu ulogu krajnjih kupaca kroz institut aktivnog kupca. Stoga, nova pravila za ostvarenje ciljeva uslijed energetske tranzicije uključuju izmijene tržišnih pravila za tržište električne energije, izmjene direktive o tržištu električne energije, kao i pravila vezanih uz pripremu na rizike u sigurnosti opskrbe električnom energijom, te se također osnažuje uloga Agencije za suradnju energetskih regulatora (ACER). Izmjena regulatornih pravila Europske unije u smislu određivanja novih tržišnih pravila odnose se, između ostalog, na omogućavanje slobodnog protoka električne energije kroz prekograničnu trgovinu te veću konkurentnost i bolju regionalnu suradnju, omogućavanje veće fleksibilnosti kako bi se tržište prilagodilo povećanom udjelu obnovljivih izvora energije na elektroenergetskoj mreži, stvaranju uvjeta za više tržišno prihvatljivih elektroenergetskih investicija u sektoru električne energije u okviru dekarbonizacije, uvođenju novih granica prihvatljivosti emisija za potpore proizvodnim postrojenjima, poboljšavanju planiranja u smislu prepoznavanja i odgovora na krizne situacije, uključivo prekograničnu suradnju, a kako bi se postigla veća otpornost elektroenergetskog sustava prema neočekivanim situacijama. Nova regulatorna pravila obuhvaćaju cjelokupni okvir vezan uz zaštitu potrošača, informiranost i osnaživanje uloge krajnjeg kupca, gdje isti mora imati jasne uvjete ugovora s opskrbljivačem te mu se u narednom petogodišnjem razdoblju omogućava promjena opskrbljivača unutar 24 sata. Opskrbljivači moraju pripremiti besplatan alat kojim će biti dostupna usporedba cijena usluga na tržištu kako bi krajnji kupci mogli izabrati za njih najpovoljniju opciju. Krajnjim kupcima se mora omogućiti bolja informacija i kontrola računa za električnu energiju. Nove obveze opskrbljivačima pomažu također u identifikaciji ugroženih i energetski siromašnih kupaca kojima se omogućava pomoć, i na taj se način utječe na smanjenje energetskog siromaštva. Krajnjim kupcima se također omogućava aktivno sudjelovanje pojedinačno ili kroz zajednice bez obzira radi li se o potrošnji, razmjeni, prodaji ili osiguranju skladišnih kapaciteta. Nadalje, omogućava se stvaranje novih pravnih oblika koji sudjeluju na tržištu energetskih usluga i imaju za cilj svim krajnjim kupcima omogućiti sudjelovanje u energetskoj tranziciji, upravljajući vlastitom potrošnjom električne energije i provodeći mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, s ciljem postizanja ušteda u potrošnji energije. Razvoj energetskog sustava i tržišta uzrokuje prelazak s proizvodnje u velikim centraliziranim proizvodnim postrojenjima na decentraliziranu proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i na dekarbonizirana tržišta, a što zahtijeva prilagodbu postojećih pravila trgovanja električnom energijom i promjenu postojećih tržišnih uloga. S obzirom na to potrebno je poseban naglasak staviti na fleksibilniju organizaciju tržišta električne energije, s potpunom integracijom svih sudionika na tržištu, uključujući proizvođače obnovljive energije, nove pružatelje energetskih usluga, skladištenje energije kao i fleksibilnu potražnju. Dostatna fizička povezanost unutar nacionalnog područja i sa susjednim zemljama važna je kako bi se omogućila veća razina sigurnosti i stabilnije tržište unutar Europske unije ili njenih dijelova. Povijesno gledano, elektroenergetskim sustavom dominirali su vertikalno integrirani monopoli s velikim, centraliziranim nuklearnim elektranama ili elektranama na fosilna goriva koji su često bili u državnom vlasništvu. Cilj je unutarnjeg tržišta električne energije, koje se postupno uvodi od 1999. godine, osiguravanje stvarnog izbora za sve kupce u Europskoj uniji, novih poslovnih mogućnosti i više prekogranične trgovine, kako bi se postigla veća učinkovitost, konkurentne cijene i viši standardi usluga te doprinijelo sigurnosti opskrbe i održivosti. Unutarnje tržište električne energije dovelo je do jačanja tržišnog natjecanja, posebno na veleprodajnoj razini, i prekozonskoj trgovini, te ostaje temelj učinkovitog tržišta energije. Osim novih izazova kojim se nastoje ukloniti dugotrajne prepreke uspostave unutarnjeg tržišta električne energije, potrebno je poboljšanje regulatornog okvir koji će pridonijeti rješavanju trenutnih problema rascjepkanosti nacionalnih tržišta električne energije, a kojega još uvijek karakteriziraju brojne regulatorne intervencije kao i prepreke u opskrbi električnom energijom pod jednakim uvjetima i postojanje većih troškova u usporedbi s rješenjima utemeljenima na prekograničnoj suradnji i tržišnim načelima. Model funkcionalnog otvorenog tržišta električne energije ključni je element koji omogućuje porast uporabe obnovljive energije. Ispunjavanje ciljeva, u pogledu obnovljive energije postići će se stvaranjem tržišnog okvira kojim se nagrađuju fleksibilnost i inovacije i gdje se krajnjim kupcima omogućava da budu nositelji fleksibilne potrošnje zasnovane na tržišnim principima, koja je potrebna za prilagodbu elektroenergetskog sustava promjenjivoj i distribuiranoj održivoj proizvodnji električne energije. Ovo se može ostvariti tehnološkim napretkom u upravljanju elektroenergetskom mrežom, kao i u proizvodnji obnovljive energije gdje su kupcima otvorene nove mogućnosti. Međutim, nedostatak informacija o potrošnji energije koje se krajnjim kupcima daju u stvarnom vremenu ili u gotovo stvarnom vremenu i posljedično nemogućnost upravljanja potrošnjom onemogućuje im da budu aktivni sudionici na energetskom tržištu i u energetskoj tranziciji. Stoga je namjera ovoga Zakona osnaživanje kupaca na način da im se pruže nužni alati koji doprinose snažnijem sudjelovanju na energetskom tržištu, jer ovaj Zakon upravo ima za cilj da svi građani Europske unije imaju korist od unutarnjeg tržišta električne energije, te da se na taj način ostvare ciljevi Europske unije u pogledu obnovljive energije. Slobode koje su građanima Europske unije zajamčene Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, između ostaloga, slobodno kretanje robe, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga, ostvarive su jedino na potpuno otvorenom tržištu električne energije koje svim krajnjim kupcima omogućuje slobodan izbor opskrbljivača električnom energijom i svim opskrbljivačima električne energije slobodnu isporuku električne energije krajnjim kupcima. Radi poticanja tržišnog natjecanja i osiguranja opskrbe električnom energijom po najkonkurentnijoj cijeni, potrebno je omogućiti prekogranični pristup novim opskrbljivačima električnom energijom iz različitih izvora energije, te novim pružateljima usluga proizvodnje, skladištenja energije i upravljanja potrošnjom. Upravo u tom smislu, ovaj Zakon postavlja sustav koji na tržištu električne energije uklanja nepotrebne prepreke u pogledu ulaska na tržište, rada na tržištu i izlaska s tržišta električne energije. Tržišnim pravilima omogućuje se ulazak i izlazak proizvođača i opskrbljivača električnom energijom na temelju ocjene ekonomske i financijske održivosti njihova poslovanja. Međutim ovo načelo nije nespojivo s mogućnošću, da obveza pružanja javne usluge bude osigurana potrošačima. Prekozonska integracija tržišta električne energije zahtijeva visok stupanj suradnje između operatora sustava, sudionika na tržištu i regulatornih tijela, posebno kada se električnom energijom trguje na povezanom tržištu, a tržišne cijene trebale bi proizvesti poticaj za razvoj elektroenergetske mreže i ulaganjima u novu proizvodnju električne energije. Za sve skupine kupaca (industrijski i trgovački kupci, odnosno poduzetništvo, te kupci iz kategorije kućanstvo) potrebno je omogućiti pristup izvan burzovnom i burzovnom tržištu električne energije, tržištu kapaciteta, uslugama uravnoteženja i pomoćnih usluga u svim vremenskim okvirima, kako bi svi mogli trgovati svojom fleksibilnošću i električnom energijom koju su sami proizveli, kao i omogućiti iskorištavanja svih prednosti udruživanja proizvodnje i opskrbe kako bi se postigla značajna korist unutar sustava te od prekograničnog tržišnog natjecanja. Dekarbonizacija prometnog sektora i smanjenje emisija iz prometnog sektora, posebno u urbanim područjima su važni za ulogu elektromobilnosti u doprinosu ostvarenja navedenih ciljeva. Štoviše, uvođenje elektromobilnosti važan je element energetske tranzicije. Tržišna pravila utvrđena ovim Zakonu trebala bi doprinijeti stvaranju povoljnih uvjeta za električna vozila svih vrsta, a posebice bi trebala osigurati učinkovito uvođenje javno dostupnih i privatnih mjesta za punjenje električnih vozila te učinkovitu integraciju punjenja vozila u sustav. Osnovni razlog za preoblikovanje operatora prijenosnog sustava iz dosadašnjeg ustroja društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo, nalazimo u donošenje propisa Europske unije, odnosno Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU s kojom se usklađuje ovaj Prijedlog zakona. Naime, predmetnom Direktivom određeno je u članku 46. stavku 3. da su operatori prijenosnih sustava organizirani u pravnom obliku navedenom u Prilogu I. Direktive (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (kodificirani tekst) (Tekst značajan za EGP), a u Prilogu I. navode se vrste trgovačkih društava iz članka 2. stavaka 1. i 2., članka 44. stavaka 1. i 2., članka 45. stavka 2., članka 87. stavaka 1. i 2. i članka 135. stavka 1. Tekst iz navedene Direktive (EU) 2017/1132 na hrvatskom glasi dioničko društvo, a ne društvo ograničene odgovornosti, te je sukladno tome potrebno preoblikovanje HOPS d.o.o. iz društva s ograničenom odgovornošću u HOPS d.d., dioničko društvo sa skupštinom bez promjena u vlasništvu. Upravljanje potrošnjom ključno je za omogućivanje pametnog punjenja električnih vozila te omogućivanje učinkovite integracije električnih vozila u elektroenergetsku mrežu, što će biti od presudne važnosti za postupak dekarbonizacije prometa. Krajnji kupci bi električnu energiju koju su sami proizveli trebali moći prvenstveno trošiti, skladištiti i prodavati na tržištu, primjerice skladištenjem energije, korištenjem električnih vozila, upravljanjem potrošnjom ili kroz programe energetske učinkovitosti. Uvođenjem novog instituta, energetske zajednice građana, svim se kupcima nudi mogućnost izravnog sudjelovanja u proizvodnji, potrošnji ili dijeljenju električne energije. Inicijative za energetske zajednice građana lociranih u zatvorenom distribucijskom sustavu, prvenstveno su usmjerene na pružanje pristupačne energije posebne vrste, kao što je obnovljiva energija i to svojim korisnicima, odnosno vlasnicima udjela u proizvodnom i/ili skladišnom objektu, a ne na način ostvarivanja dobiti, kao što rade tradicionalna elektroenergetska poduzeća. Energijom iz energetske zajednice građana može se unaprijediti i energetska učinkovitost na razini kućanstva, što pak pomaže u sprečavanju energetskog siromaštva smanjenom potrošnjom i nižim tarifama za opskrbu. Kupcima iz kategorije kućanstvo potrebno je dopustiti da dobrovoljno sudjeluju u inicijativama za stvaranje energetske zajednice građana, te da u slučaju izlaska iz iste ne ostaju bez gubitka pristupa mreži kojom upravlja energetska zajednica građana ili bez gubitka prava koja im pripadaju kao kupcima. Pristup mreži energetske zajednice građana omogućava se uvažavajući poštene uvjete uz nadzor regulatorne agencije na način kako to radi i u pogledu pristupa drugih mrežama. Računi za električnu energiju važno su sredstvo informiranja krajnjih kupaca. Osim podataka o potrošnji i troškovima, računi za električnu energiju trebaju sadržavati i druge informacije koje krajnjim kupcima mogu pomoći da usporede svoj trenutačni ugovor s drugim ponudama. Redovita dostava točnih informacija o obračunu koje se temelje na stvarnoj potrošnji električne energije, uz pomoć pametnih brojila, važna je jer se kupcima tako pomaže da kontroliraju svoju potrošnju električne energije kao i troškove. Međutim, krajnji kupci, a osobito kupci iz kategorije kućanstva, trebali bi imati pristup fleksibilnim aranžmanima za stvarno plaćanje svojih računa. To nije moguće bez ulaganja i modernizacije distribucijskih mreža, odnosno uvođenja sustava naprednih mreža, koji se treba izgrađivati na način kojim se omogućava decentralizirana proizvodnja i energetska učinkovitost. Radi uključivanja svih krajnjih kupaca potrebni su odgovarajući poticaji i odgovarajuće tehnologije, poput naprednih sustava mjerenja. Naprednim sustavima mjerenja osnažuju se krajnji kupci jer im ti sustavi omogućavaju da dobiju točne povratne informacije o svojoj potrošnji ili proizvodnji energije u gotovo stvarnom vremenu, da bolje upravljaju potrošnjom energije, te da sudjeluju u programima upravljanja potrošnjom i drugim uslugama i iskoriste njihove prednosti, kao i da posljedično smanje iznose svojih računa za potrošnju električne energije. Odluka o uvođenju naprednog mjerenja unutar distribucijskog sustava na nacionalnoj razini temelji se na ekonomskoj ocjeni analizi i ocijeni regulatornog tijela, kojom se uzimaju u obzir dugoročne koristi uvođenja naprednog sustava mjerenja za krajnje kupce i cijeli vrijednosni lanac, među ostalim za bolje upravljanje mrežom, preciznije planiranje i utvrđivanje gubitaka u elektroenergetskoj mreži. Ako se procijeni da je uvođenje takvih sustava mjerenja troškovno učinkovito samo za krajnje kupce s određenom razinom potrošnje električne energije, države članice trebale bi imati mogućnost da o tome vode računa pri uvođenju pametnih sustava mjerenja. Neovisno o modelu upravljanja podatcima, važna je uspostava transparentnih pravila u skladu s kojima se podatcima može pristupiti pod nediskriminirajućim uvjetima kao i osiguravanje najviše razine kibernetičke sigurnosti i zaštite podataka, kao i nepristranost subjekata koji obrađuju podatke. Nadalje, pristup energetskim uslugama omogućava građanima da iskoriste svoj potencijal i povećava socijalnu uključenost. Energetski siromašna kućanstva ne mogu si priuštiti takve energetske usluge zbog kombinacije niskih primanja, velike potrošnje energije i loše energetske učinkovitosti svojih domova. Sustav prikupljanja podatke radi praćenja broja energetski siromašnih kućanstava se obavlja u suradnji sa sustavom socijalne skrbi. U cilju napretka prema potpuno dekarboniziranom elektroenergetskom sektoru potrebno je također ostvariti napredak i u pogledu sezonskog skladištenja energije. Takvo skladištenje energije je element koji bi služio kao alat za rad elektroenergetskog sustava kojim bi se omogućile kratkoročne i sezonske prilagodbe, a radi rješavanja problema varijabilnosti proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i povezanih ispada u tim razdobljima. Potpuno djelotvorno razdvajanje mrežnih djelatnosti od djelatnosti opskrbe i proizvodnje trebalo bi se primijeniti na cijelom području Europske unije, kao i na poduzeća iz Europske unije i na treće zemlje. Regulatorna tijela trebaju imati mogućnost donošenja odluka povezanih sa svim relevantnim regulatornim pitanjima, kako bi unutarnje tržište električne energije funkcioniralo ispravno kao i ostvariti potpunu neovisnost u bilo kojim drugim javnim ili privatnim interesima. Regulatorna tijela trebala bi osigurati da operatori prijenosnih sustava i operatori distribucijskih sustava poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi svoju mrežu učinili otpornijom i fleksibilnijom. Osiguravanje potpune primjene zadanog regulatornog okvira ključna su načela novog modela integriranih kratkoročnih tržišta električne energije, te se također utvrđuju nova pravila, uključujući mehanizme za razvoj (proizvodnih) kapaciteta i principe / područja daljnje unapređivanje prekozonske suradnje operatora prijenosnih sustava električne energije kao jedne od ključnih odrednica ovoga Zakona. Ovim se Zakonom ide i za učinkovitim postizanjem ciljeva energetske unije i posebnih okvira klimatske i energetske politike do 2030. godine. Cilj je energetske unije osigurati krajnjim kupcima, odnosno kućanstvima i poduzećima, sigurnu, zaštićenu, održivu, okolišno prihvatljivu konkurentnu i pristupačnu energiju. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći Predloženim Zakonom: – uspostavljaju se zajednička pravila za proizvodnju, prijenos, distribuciju i skladištenje energije te opskrbu električnom energijom – odredbe o zaštiti potrošača s ciljem stvaranja integriranih, konkurentnih, fleksibilnih, poštenih i transparentnih tržišta električne energije koja se primjenjuju u cijeloj Europskoj uniji koja su orijentirana na krajnje kupce – osiguravaju se principi za formiranje prihvatljive i transparentne cijene i troškovi električne energije za krajnje kupce, visok stupanj sigurnosti opskrbe te neometan prijelaz na održivi energetski sustav s niskom razinom emisije ugljika – utvrđuju se ključna pravila za organizaciju i funkcioniranje elektroenergetskog sektora – određuju se pravila o osnaživanju i zaštiti krajnjih kupaca, otvorenom pristupu integriranom tržištu električne energije, pristupu trećih strana, infrastrukturi prijenosa i distribucije električne energije – uvode se novi instituti kao što su aktivni kupac i energetska zajednica građana s ciljem omogućavanja svim krajnjim kupcima da izravno sudjeluju u proizvodnji, potrošnji ili dijeljenju električne energije – uvođenje elektromobilnosti kao važnog elementa energetske tranzicije – uvođenje naprednog sustava mjerenja kojim se osnažuju krajnji kupci na način da im takvi sustavi omogućavaju točne povratne informacije o potrošnji ili proizvodnji energije u gotovo stvarnom vremenu, bolje upravljanje potrošnjom energije, kao i da posljedično smanje iznose svojih računa za potrošnju električne energije – određuju se pravila o neovisnosti Hrvatske energetske regulatorne agencije, te se utvrđuje načine suradnje s drugim državama članicama, regulatornim tijelima i operatorom prijenosnog sustava, a sve s ciljem stvaranja potpuno međusobno povezanog unutarnjeg tržišta električne energije – potiče se integracija energije iz obnovljivih izvora, slobodno tržišno natjecanje te sigurnost opskrbe električnom energijom – osiguravaju se temeljna načela u pogledu određivanja tarifa i dodjele prekozonskih kapaciteta kao jedinstvena u cijeloj Europskoj uniji – utvrđuju se detaljna pravila za olakšavanje djelotvornog prekograničnog sudjelovanja u mehanizmima za razvoj proizvodnih kapaciteta.