II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Ocjena stanja Zakonom o biogorivima za prijevoz („Narodne novine“, br. 65/09., 145/10., 26/11., 144/12., 14/14., 94/18.; u daljnjem tekstu: Zakon) donesen je 2009. godine s ciljem promoviranja korištenja i proizvodnje biogoriva za prijevoz. U Zakon su prenesene odredbe Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30//EZ (Tekst značajan za EGP). Tom Direktivom je propisana obveza postizanja nacionalnog cilja korištenja energije iz obnovljivih izvora energije u svim oblicima prijevoza u 2020. od 10 % ukupne neposredne potrošnje energije u prijevozu. Ovaj cilj je trebalo ostvariti korištenjem biogoriva i električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u prijevozu. Zakonom je uvedena obveza javnom sektoru da osim Nacionalnog akcijskog plana poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu, u županijama i velikim gradovima također moraju postojati programi šireg korištenja energije iz obnovljivih izvora za prijevoz. Kako bi se osiguralo postizanje cilja uvedena je obveza distributerima koji stavljaju na tržište dizelsko gorivo ili motorni benzin za pogon motornih vozila da u određenom postotku stavljaju biogoriva na tržište. Ovaj postotak povećava se na godišnjoj razini sukladno trajektoriji iz Nacionalnog akcijskog plana do 2020. kada treba osigurati da ukupni postotak biogoriva i obnovljive energije na tržištu iznosi 10 %. Zakon je također propisao mogućnost davanja državne potpore za zaštitu okoliša u obliku subvencije što se realiziralo kroz Program novčanog poticaja za proizvodnju biogoriva za prijevoz, u trajanju od 1. kolovoza 2011. do 31. prosinca 2014. Cilj je bio uspostaviti konkurentnu proizvodnju biogoriva u Republici Hrvatskoj i kroz povećanu potražnju koja je dolazila sukladno godišnjem povećanju obveze plasmana biogoriva na tržištu osigurati njenu održivost. 2018. godine Zakon je izmijenjen i u hrvatsko zakonodavstvo prenesene su odredbe Direktive (EU) 2015/1513 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o izmjeni Direktive 98/70/EZ o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive 2009/28/EZ o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (Tekst značajan za EGP). U Zakon se uvodi novi koncept preko novih pojmova i definicija vezanih uz korištenje zemljišta i sirovina za proizvodnju biogoriva koji uključuje ograničenje od 7 % na korištenje konvencionalnih biogoriva, odnosno biogoriva tzv. prve generacije. Biogoriva prve generacije dobivaju se od uljarica, šećerne kulture, žitarica te drugih kultura bogatih škrobom i uzgajaju se na površinama koje bi se mogle koristiti za svrhe tržišta prehrambenih proizvoda ili hrane za životinje. Kako se ne bi dogodila indirektna promjena namjene zemljišta koje se koristi za proizvodnju hrane bilo je potrebno uvesti ograničenje na maksimalne količine konvencionalnih biogoriva koje se plasiraju na tržište. Izmjene i dopune Zakona su napravljene i u cilju uspostavljanja funkcionalnijeg tržišta biogoriva. Cilj je bio uspostaviti ponudu i potražnju uključivo nastavak proizvodnje biogoriva u Republici Hrvatskoj tržišnim mehanizmima. Uveden je model penalizacije obveznika stavljanja biogoriva na tržište, koji su osim naknada zbog nestavljanja biogoriva na tržište dužni plaćati i dodatnu naknadu ako nisu smanjene emisije stakleničkih plinova. Ova mjera je rezultirala značajnim povećanjem udjela biogoriva na tržištu Republike Hrvatske koja je u 2019. godini bila 5,26 % udjela biogoriva u ukupnim benzinima i plinskim uljima stavljenim u promet u Republici Hrvatskoj. S obzirom na to da je postavljani cilj od 10 %, s ugrađenim ograničenjima proizvodnje biogoriva prve generacije i minimalnog udjela naprednih biogoriva prisutnih na tržištu, teško doseziv, naglasak je dan i na korištenje električne energije u prijevozu. Tako su direktivom povećani faktori kojima se množi električna energija iz obnovljivih izvora i potrošena u cestovnom prijevozu (s 2,5 na 5) i željezničkom prijevozu (1 na 2,5). Sukladno tome uvedena je i obveza obveznicima korisnika goriva u javnom prijevozu, što uključuje i željeznicu da za potrebe prijevoza koriste isključivo obnovljivu električnu energiju za koju je izdano jamstvo podrijetla. Mjera je na tragu tranzicije koja se događa u Europskoj uniji, a gdje se posebice povećava uporaba električne energije u gradskom i prigradskom prijevozu te se razvija željeznički i intermodalni prijevoz. Provedbenim aktima Zakona precizno se definiraju elementi vezani uz plaćanje naknada obveznika te ostali elementi održivosti biogoriva kojima se u tri godine provedbe u bitnome nadoknadio zaostatak stavljanja biogoriva iz prethodnih godina. Međutim, potrebno je osigurati kontinuitet provođenja politike tranzicije sektora prometa prema održivim i okolišno prihvatljivim gorivima u prijevozu u razdoblju iza 2020. godine te su u tom smislu potrebne izmjene i dopune Zakona. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Izmjene i dopune Zakona predlažu se kako bi se zakonodavni okvir Republike Hrvatske uskladio s izmjenama regulatornog okvira Europske unije po donošenju Direktive (EU) 2018/2001 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (Tekst značajan za EGP); (SL L 328, 21. 12. 2018.; u daljnjem tekstu: Direktiva 2018/2001). Direktivom 2018/2001 uspostavlja se zajednički pravni okvir za promicanje korištenja obnovljive energije u prijevozu na način da se svakoj državi članici propisuje da osigura da udio obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije u sektoru prometa bude najmanje 14 % do 2030. (minimalni udio). Radi uključivanja uporabe obnovljive energije u sektor prometa, svaka država članica određuje obvezu za opskrbljivače gorivom u skladu s okvirnom putanjom koju treba postaviti sama država članica, a koju je potrebno izračunati u skladu s propisanom metodologijom. Pri tome metodologija se odnosi na kvalitetu i količine stavljanja pojedinih vrsta biogoriva i načina njihove proizvodnje, obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom ciklusu od proizvodnje i prerade pojedinih sirovina do krajnje primjene. Također se propisuju kriteriji i način bilanciranja i dokazivanja ostalih oblika obnovljivih izvora odnosno energije u prometu poput vodika i električne energije. Sukladno Direktivi 2018/2001, propisivanje obveze povećanja obnovljivih izvora u prijevozu treba biti u skladu s okvirnom putanjom koju treba postaviti sama država članica, te je prezentirati u Integriranom nacionalnim energetskom i klimatskom planu i izvješćivanju i praćenju napretka u ostvarivanju zajedničkih ciljeva Europske unije. Tako Uredba (EU) 2018/1999 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21. 12. 2018.; u daljnjem tekstu Uredba (EU) 2018/1999) propisuje postupanja država članica i Europske komisije vezano uz izradu nacionalnih akcijskih planova stavljanja obnovljive energije u prometu kao dijela nacionalnog akcijskog plana povećanja korištenja obnovljivih izvora u konačnoj, odnosno neposrednoj potrošnji energije u državi članici u dijelu integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova i izvješćivanju i praćenju napretka u ostvarivanju zajedničkih ciljeva Europske unije koji se odnosi na obnovljive izvore energije, dimenzija dekarbonizacija. Sukladno Uredbi (EU) 2018/1999 države članice obvezne su Europskoj komisiji do 31. prosinca 2019. dostaviti integrirane nacionalne energetske i klimatske planove. Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan postaje glavni dokument planiranja za razdoblje od 2021. do 2030. u segmentu obnovljivih izvora energije i njegovo je donošenje propisano u članku 12. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 123/17.) koji donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministarstva nadležnog za energetiku. Izmjenama i dopunama Zakona utvrđuju se jasne poveznice između navedenih strateških i planskih dokumenata u području obveze povećanja obnovljivih izvora u prijevozu u periodu od 2021 do 2030 godine. Za uštede gore navedene od 2014 do 2030. godine ukoliko se ne ispune u navedenoj godini je predviđeno da za neostvareni dio obveze iz prethodne godine koji prelazi 10 % obveze ministarstvo nadležno za energetiku će po službenoj dužnosti, rješenjem koje donosi do 30. svibnja tekuće godine, odrediti iznos koji je stranka obveznica na ime neostvarene uštede dužna jednokratno uplatiti Fondu s rokom uplate od 30 dana od dana dostave rješenja stranki. Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći Glavne promjene u Zakonu odnose se na: - uvođenje novih ciljeva vezanih uz povećanje korištenja obnovljivih izvora u prijevozu do 2030. godine, te utvrđivanje načina za postizanje tih ciljeva kombinacijom obveza stranaka obveznika stavljanja obnovljivih izvora na tržište, korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru, te županija i velikih gradova kroz poticanje energetske učinkovitosti u prometu i izgradnje infrastrukture za alternativna goriva - obvezu planiranja i izvještavanja u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 uz prvenstveno uvažavanje obveze povećanja obnovljivih izvora u prijevozu - obvezu da se prilikom oblikovanja mjera javnih politika županija i gradova uključe mjere izgradnje javne infrastrukture za alternativna goriva te da naprave projekcije korištenja obnovljivih izvora u prijevozu u javnim službama, kao i da se o tome izvješćuje nadležno ministarstvo za energetiku - obvezu izvješćivanja o obnovljivim izvorima u prijevozu i evidentiranja biogoriva i ostale obnovljive energije sukladno zahtjevima održivosti i smanjenja emisija stakleničkih plinova - usklađivanje s odredbama Direktive 2018/2001 koje se odnose na količine, kakvoću i način plasmana pojedinih biogoriva, naprednih goriva odnosno ostalih obnovljivih izvora energije za prijevoz - usklađivanje s odredbama Direktive 2018/2001 koje se odnose na sirovine za proizvodnju biogoriva, naprednih biogoriva i goriva odnosno ostalih obnovljivih izvora energije za prijevoz u smislu njihovog porijekla i održivosti prerade odnosno proizvodnje.