II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Od 2017. na snazi je Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja (“EPPO”) - u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) 2017/1939, koja predviđa osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja kao neovisnog tijela Europske unije zaduženog za istrage, kazneni progon i podizanje optužnica protiv počinitelja kaznenih djela protiv financijskih interesa Europske unije na temelju Direktive (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima te kaznenih djela koja su s njima neodvojivo povezana. Ured europskog javnog tužitelja ustrojava se na središnjoj i decentraliziranoj razini. Središnja razina sastoji se od središnjeg ureda u Luxembourgu, kojeg čine Glavna europska tužiteljica Laura Kövesi, njezini zamjenici, po jedan europski tužitelj iz svake od 22 države članice koja sudjeluje u mehanizmu pojačane suradnje, upravni direktor, stalna vijeća te Kolegij. Decentralizirana razina sastoji se od delegiranih europskih tužitelja koji su smješteni i djeluju u svojim državama članicama te, uz posebne ovlasti i položaj koji su im dodijeljeni i podložno tim ovlastima i položaju, i pod uvjetima utvrđenima u Uredbi Vijeća (EU) 2017/1939, imaju iste ovlasti kao nacionalni tužitelji u pogledu istraga, kaznenog progona i podizanja optužnica. Oni su sastavni dio Ureda europskog javnog tužitelja, ali su pritom i dalje na operativnoj razini integrirani u svoje nacionalne pravne sustave i nacionalne strukture tužiteljstva. S obzirom na to da i Republika Hrvatska sudjeluje u mehanizmu pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja, potrebno je prije početka operativnosti Ureda europskog javnog tužitelja, stvoriti zakonske pretpostavke za prilagodbu nacionalnog pravnog poretka zahtjevima Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939, koja je izravno primjenjiva. Unatoč izravnoj primjenjivosti ovog zakonodavnog akta Europske unije i njegovoj nadređenosti nacionalnom pravnom poretku, analiza odnosa odredbi Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 i važećeg nacionalnog zakonodavstva ukazala je na potrebu da se pojedina pitanja precizno reguliraju nacionalnim provedbenim propisom. Umjesto parcijalnih izmjena i dopuna nekolicine važećih nacionalnih propisa, u cilju ekonomičnosti i efikasnosti, predlaže se donijeti novi jedinstveni provedbeni propis kojim bi se riješila sva ključna pitanja organizacijske i procesne naravi i stvorili nužni preduvjeti za uspostavu okvira za rad Ureda europskog javnog tužitelja u Republici Hrvatskoj, prvenstveno njegove decentralizirane razine (delegirani europski tužitelji). Stupanjem na snagu Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 osnovano je po prvi put tijelo kaznenog progona na razini Europske unije, koje ima svoju decentraliziranu razinu u sudjelujućim državama članicama. Stoga je, u cilju provedbe Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939, potrebno učiniti određena usklađenja nacionalnog zakonodavstva, upravo kroz Zakon o provedbi Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja (“EPPO”). Ovim Prijedlogom zakona stoga se predviđa postojanje nove kategorije ovlaštenih tužitelja. Radi se o delegiranim europskim tužiteljima koji će biti aktivni članovi sustava državnog odvjetništva u Republici Hrvatskoj, integrirani u strukturu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: USKOK) kroz Odjel delegiranih europskih tužitelja, ali će biti zaduženi za istrage i kazneni progon u predmetima iz nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja, te će pritom slijediti smjernice i upute stalnog vijeća nadležnog za predmet te upute nadzornog europskog tužitelja. Nadalje, predlaže se propisati stvarnu i mjesnu nadležnost i sastav suda pred kojima će delegirani europski tužitelji postupati u predmetima iz nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja. S obzirom na veličinu teritorija Republike Hrvatske i procijenjeni broj predmeta iz materijalne nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja, uvažavajući komparativna rješenja drugih država članice Europske unije koje sudjeluju u mehanizmu pojačane suradnje, predlaže se uspostaviti stvarnu i mjesnu nadležnost samo jednoga suda - Županijskog suda u Zagrebu, koji će suditi u prvom stupnju u svim predmetima u kojima će optužbu zastupati delegirani europski tužitelji. Jedinu iznimku od navedenog predstavljaju kazneni predmeti maloljetnika i mlađih punoljetnika za kaznena djela iz nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja, u kojima će postupati delegirani europski tužitelji, a suditi sudovi za mladež. Zatim se predlaže regulirati položaj i ovlasti delegiranih europskih tužitelja u okviru kaznenog postupka. To se predlaže učiniti propisivanjem da se u predmetima za kaznena djela iz nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja delegirani europski tužitelj smatra ovlaštenim tužiteljem kojem pripadaju sve procesne ovlasti i dužnosti koje po Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u predmetima za kaznena djela iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i drugim propisima pripadaju državnom odvjetniku, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. U svrhu ostvarenja pravosudne suradnje s državama članicama Europske unije, odnosno međunarodne pravne pomoći s trećim državama, predlaže se delegirane europske tužitelje u predmetima za kaznena djela iz nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja ovlastiti za poduzimanje svih radnji koje nadležna državna odvjetništva poduzimaju temeljem Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine, br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/18 i 70/19), te Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (Narodne novine, broj 178/04). Navedena ovlaštenja i dužnosti vrijedit će i za europskog tužitelja, u slučajevima kad Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 predviđa mogućnost da on sam poduzima postupovne radnje na decentraliziranoj razini. Također se ovlasti i dužnosti višeg državnog odvjetnika propisane Zakonom o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, u daljnjem tekstu: ZKP) u predmetima za kaznena djela iz nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja predlažu dodijeliti Uredu europskog javnog tužitelja, kao i pojedine ovlasti i dužnosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske sukladno ZKP-u i Zakonu o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (Narodne novine, br. 76/09, 116/10, 145/10, 57/11, 136/12, 148/13 i 70/17, u daljnjem tekstu: Nadalje, uvažavajući činjenicu kako Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 sukladno članku 13. stavku 3. predviđa mogućnost da delegirani europski tužitelji obavljaju i poslove nacionalnog tužitelja, u mjeri u kojoj ih to ne sprječava u ispunjavanju njihovih obveza, predlaže propisati način na koji će se delegiranim europskim tužiteljima isplaćivati naknada za rad u tom slučaju. Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 zahtijeva od država članica koje sudjeluju u mehanizmu pojačane suradnje da odrede nadležna nacionalna tijela za izvršavanje određenih propisanih zadaća. Ovim Prijedlogom zakona predlaže se, sukladno članku 25. stavku 6. Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 propisati Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske kao nadležno tijelo za rješavanje sukoba nadležnosti između nacionalnog tužiteljstva i Ureda europskog javnog tužitelja. Također se predlaže propisati da je ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa nositelj dužnosti obavješćivanja iz članka 117. Uredbe Vijeća (EU) Nadalje se predlaže Glavnog europskog tužitelja ovlastiti na pokretanje stegovnog postupka pred Državnoodvjetničkim vijećem, zbog počinjenog stegovnog djela delegiranog europskog tužitelja, a vezano uz njegov rad na predmetima iz nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja. Iako Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 u članku 17. stavku 4. dopušta mogućnost da država članica provede stegovni postupak protiv delegiranog europskog tužitelja, zbog razloga koji su povezani s njegovim odgovornostima na temelju Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939, uz pristanak Glavnog europskog tužitelja, potrebno je ovlastiti i Glavnog europskog tužitelja da sam inicira stegovni postupak pred nadležnim nacionalnim tijelom. Ovo prvenstveno iz razloga kako bi se, sukladno članku 500. stavku 3. ZKP-a, mogao podnijeti zahtjev za obnovu kaznenog postupka, kad je do propuštanja roka iz članka 230. stavka 1. ZKP- a došlo zbog stegovnog djela delegiranog europskog tužitelja, a preduvjet za takvu obnovu postupka predstavlja utvrđenje stegovnog djela odlukom Državnoodvjetničkog vijeća. Donošenjem ovoga Zakon osigurat će se uvjeti za provedbu Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 u pravni poredak Republike Hrvatske te će se stvoriti pravni preduvjeti za početak rada delegiranih europskih tužitelja u Republici Hrvatskoj.
