II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI 1. Ocjena stanja Zakonom o socijalnoj skrbi (Narodne novine, br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19 i 64/20) - u daljnjem tekstu: Zakon, uređuje se djelatnost socijalne skrbi, prava i usluge u sustavu socijalne skrbi, postupci za njihovo ostvarivanje, korisnici, način obavljanja djelatnosti socijalne skrbi, stručni radnici u socijalnoj skrbi i druga pitanja značajna za djelatnost socijalne skrbi. Socijalna skrb je organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama u svrhu unaprjeđenja kvalitete života i osnaživanje korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo. Djelatnost socijalne skrbi, prema Zakonu, obavljaju ustanove socijalne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, pod uvjetima i na način propisan Zakonom, posebnim zakonima i provedbenim propisima. Pojavom zarazne bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 i s tim u vezi Odlukom o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, od 11. ožujka 2020., otežano je provođenje djelatnosti socijalne skrbi u ustanovama socijalne skrbi i kod pružatelja socijalnih usluga s kojima Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) ima sklopljen ugovor za pružanje usluga i to zbog bolesti ili izolacije, što je dovelo do nedostatka dovoljnog broja radnika za obavljanje redovitih poslova. Redovito obavljanje poslova, u takvim situacijama, moguće je riješiti učinkovitom organizacijom rada koja uključuje mobilizaciju, rekviziciju opreme i prijevoznih sredstava, privremenu uporabu poslovnih i drugih prostorija za pružanje socijalnih usluga ustanova socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave ili pružatelja usluga s kojima Ministarstvo ima sklopljen ugovor o pružanju usluge socijalne skrbi razmjerno broju korisnika za koje je ugovor o pružanju socijalne skrbi sklopljen, dok te okolnosti traju. Budući da Zakon ne uređuje organizaciju rada u ustanovama socijalne skrbi, a primjenom Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19), kao općeg propisa kojim su uređeni radni odnosi nije moguće organizirati rad u ustanovama socijalne skrbi i kod pružatelja usluga socijalne skrbi s kojima Ministarstvo ima sklopljen ugovor o pružanju usluga na način da se osigura redovno obavljanje djelatnosti i zadovolje potrebe korisnika za vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti, utvrđena je pravna praznina u zakonodavnom sustavu. Pravnu prazninu moguće je riješiti donošenjem predložene dopune Zakona o socijalnoj skrbi, koja u slučaju nastupa posebnih okolnosti, predstavlja osnovu za donošenje pojedinačnih odluka nadležnog ministra radi mobilizacije radnika, rekvizicije opreme i prijevoznih sredstava, privremene uporabe poslovnih i drugih prostorija za pružanje socijalnih usluga ustanova socijalne skrbi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave ili pružatelja usluga s kojima Ministarstvo ima sklopljen ugovor o pružanju usluge socijalne skrbi razmjerno broju korisnika za koje je ugovor o pružanju socijalne skrbi sklopljen, dok te okolnosti traju. Također, zbog nastupa posebnih i nepredvidljivih okolnosti kao što je aktualna epidemija zarazne bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, kao i potrebe provođenja posebnih mjera za sprječavanje širenja zaraze transmisijom virusa, neophodno je na poseban način urediti područje radnog vremena zaposlenih kod pružatelja socijalnih usluga, osobito onih koji skrbe o posebno osjetljivim skupinama građana, koji mogu biti osobito ugroženi prilikom moguće zaraze. Zbog zaštite osobitog socijalnog interesa predlaže se naknadna procjena učinaka ovoga zakona u roku od dvije godine od dana stupanja zakona na snagu. Budući da nastup izvanrednih okolnosti nije predvidiv, procjena učinaka propisa moguća je tek nakon nastupa izvanrednih okolnosti. U slučaju nastanka posebnih okolnosti koje se ne mogu predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, kao što je epidemija zarazne bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, zbog bolesti ili izolacije dolazi do nedostatka dovoljnog broja radnika za obavljanje redovitih poslova u ustanovama socijalne skrbi. Stoga je u sustavu socijalne skrbi nužno propisati mogućnost mobilizacije stručnih i drugih radnika i urediti područje radnog vremena, rekvizicije opreme i prijevoznih sredstava te privremene uporabe poslovnih i drugih prostorija za pružanje socijalnih usluga, čime će se osigurati redovito obavljanje djelatnosti i zadovoljavanje potreba korisnika. 2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom Ovim zakonom uređuje se pitanje obavljanja djelatnosti u ustanovama socijalne skrbi i kod pružatelja usluga socijalne skrbi s kojima Ministarstvo ima sklopljen ugovor o pružanju usluga u slučaju izvanrednih okolnosti, katastrofa i epidemija većih razmjera, kao i drugačija organizacija radnog vremena i načina korištenja odmora kako bi se, na što je moguće manju opasnost, izložili korisnici kod pružatelja socijalnih usluga. 3. Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Donošenje ovoga zakona doprinosi rješavanju pravne praznine u zakonodavnom sustavu radi potrebe osiguranja pravovremenog i učinkovitog obavljanja djelatnosti u ustanovama socijalne skrbi i kod pružatelja usluga socijalne skrbi s kojima Ministarstvo ima sklopljen ugovor o pružanju usluga u slučaju nastanka posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu. Zbog epidemiološke situacije, ovim se zakonom uređuje i mogućnost privremenog upućivanja zaposlenih od jednog pružatelja socijalnih usluga drugom pružatelju, kao i preraspodjela radnog vremena i radna izolacija unutar pojedinih pružatelja socijalnih usluga.
