II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI 1. Ocjena stanja Autorsko pravo i srodna prava kao prava intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj uređena su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine, br. 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18) te Pravilnikom o stručnim mjerilima i postupku izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava i o naknadama za rad Vijeća stručnjaka za naknade u području autorskog prava i srodnih prava (Narodne novine, broj 107/17), Pravilnikom o visini naknade za rad Vijeća stručnjaka za naknade u području autorskog prava i srodnih prava (Narodne novine, broj 107/17), kao i relevantnim međunarodnim ugovorima kojima je Republika Hrvatska pristupila. Kao dio međunarodnog privatnog prava, autorsko pravo i srodna prava, koja su sastavnice pravnog područja intelektualnog vlasništva, imaju naglašeno međunarodnopravno obilježje. U tom smislu predloženi zakon, kao i do sada važeći Zakon, sadrži odredbe sljedećih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska članica: (1) Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela od 9. rujna 1886., izmijenjena u Parizu 24. srpnja 1971. i dopunjena 28. rujna 1979.1, (2) Svjetska konvencija o autorskom pravu (prema izvornom tekstu), s dodatnim protokolima od 6. rujna 1952.2, (3) Svjetska (Univerzalna) konvencija o autorskom pravu, s prilozima, izmijenjena 24. srpnja 1971.3, (4) Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, potpisana u Stockholmu, 14. srpnja 1967. i izmijenjena 2. listopada 1979.4, (5) Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija)5, (6) Konvencija o distribuciji signala za prijenos programa preko satelita 6, (7) Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neodobrenog umnožavanja njihovih fonograma7, (8) Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva8, (9) Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 12/93, 3/99 i 11/99 Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 3/99 Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 3/99 Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 3/99 Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 12/99 Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 4/94 Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 12/99 Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 13/00 - Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (engl. Agreement on Trade-Related Aspects of Intellectual Property Rights - TRIPS) predstavlja Dodatak 1C Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo9, (10) Ugovor o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo10 te (11) Marakeški ugovor o olakšanju pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima (Marakeški ugovor)11. Također, radi usklađivanja nacionalnog zakonodavstva u području autorskog prava i srodnih prava s pravnom stečevinom Europske unije u predloženi zakon, kao i u do sada važeći, ugrađene su odredbe sljedećih direktiva: (1) Direktiva Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje (SL L 248, 6.10.1993.), (2) Direktiva 96/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 1996. o pravnoj zaštiti baza podataka (SL L 77, 27.3.1996.), (3) Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001.), (4) Direktiva 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela (SL L 272, 13.10.2001.), (5) Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, 30.4.2004.), (6) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006.), (7) Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (kodificirana verzija) (SL L 376, 27.12.2006.), (8) Direktiva 2006/116/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (kodificirana verzija) (SL L 372, 27.12.2006.), (9) Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (kodificirana verzija) (SL L 111, 5.5.2009.), (10) Direktiva 2011/77/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2011. o izmjeni Direktive 2006/116/EZ o trajanju zaštite autorskog prava i određenih srodnih prava (SL L 265, 11.10.2011.), (11) Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi (SL L 299, 27.10.2012.), (12) Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu (SL L 84, 20.3.2014.) i (13) Direktiva (EU) 2017/1564 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2017. o određenim dopuštenim upotrebama određenih djela i drugih predmeta zaštite koji su zaštićeni autorskim pravom i srodnim pravima u korist osoba koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima i o izmjeni Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 242, Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 6/00 Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 6/00 Tijekom 58. godišnjeg zasjedanja skupština Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) koje je održano u sjedištu WIPO-a u Ženevi u razdoblju od 24. rujna do 2. listopada 2018. izvršeno je u ime Europske unije polaganje isprave o ratifikaciji Marakeškog ugovora, čime su se države članice EU-a pridružile drugim državama strankama tog ugovora. Marakeški ugovor stupio je na snagu u svim državama članicama Europske unije, pa tako i u Republici Hrvatskoj, 1. siječnja 2019. Jedan od prioriteta Europske komisije (EK) u razdoblju od 2014. do 2019. bila je modernizacija propisa Europske unije (EU) u području autorskog prava. Modernizacija je najavljena 2015. u Političkim smjernicama predsjednika Junckera za rad Europske komisije u njegovom mandatu "Novi početak za Europu: moj program za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene", a dalje je naznačena u okviru političko-strateškog dokumenta Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta (Digital Single Market, DSM) od 6. svibnja 2015. Prvi konkretni strateško-planski okvir za modernizaciju područja autorskog prava određen je dokumentom Komunikacija EK-a "Ususret modernom europskom okviru za autorska prava" iz prosinca 2015. u kojem je EK konkretno najavila način na koji namjerava postići dugoročni moderan europski okvir za autorska prava (uključujući i njima srodna prava). U rujnu 2016. EK je objavila daljnje dokumente reforme autorskog i srodnih prava - Komunikaciju "Promicanje pravednog, učinkovitog i konkurentnog europskog gospodarstva utemeljenog na autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu" i četiri zakonodavna prijedloga. Dva zakonodavna prijedloga su se odnosila na implementaciju Marakeškog ugovora12, dok su druga dva činila Prijedlog direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu te Prijedlog uredbe o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za radiodifuziju i reemitiranja televizijskih i radijskih programa13. Kao podloga za pripremu prijedloga modernizacije zakonodavnog okvira Europske unije provedene su detaljne analize koje su potvrdile potrebu za modernizacijom pravnog okvira zaštite autorskog prava i srodnih prava u EU-u, koja se na nacionalnoj razini provodi predmetnim prijedlogom zakona. U radnom dokumentu Europske komisije Ispitivanje procjene učinka modernizacije propisa EU-a o autorskom pravu14 detaljno su razmotreni problemi povezani s funkcioniranjem propisa EU-a o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu, potreba za djelovanjem na razini EU-a, moguća rješenja i učinci tih rješenja. O navedenim prijedlozima modernizacije zakonodavnog okvira EU-a provedene su iscrpne rasprave u institucijama EU-a u razdoblju od 2016. do 2019., u kojima je Republika Hrvatska vrlo aktivno sudjelovala. Obje direktive donesene su i potom objavljene u Službenom listu Europske unije L 130 od 17. svibnja 2019. pod nazivima: (1) Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom prarodnim15 pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2019/790), te (2) Direktiva (EU) 2019/789 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju pravila o ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava koja se primjenjuju na određene internetske prijenose organizacija za radiodifuziju i reemitiranja televizijskih i radijskih programa te o izmjeni Direktive Vijeća 93/83/EEZ (u daljnjem tekstu: Direktiva 2019/789). Obje direktive obvezuju države članice Europske unije da usvoje odgovarajuće zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s direktivama do 7. lipnja 2021. Radi se o direktivi i uredbi koje su imale za cilj implementaciju Marakeškog ugovora; u Narodnim novinama, broj 96/18 objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kojim su implementirane odredbe navedene direktive. Tijekom zakonodavne procedure u institucijama EU-a odlučeno je da je direktiva u konkretnom slučaju primjereniji pravni oblik nego uredba. Dokument oznake SWD (2016) 301 final od 14.9.2016. Ispravak naslova objavljene Direktive 2019/790 na hrvatskom jeziku objavljen je u Službenom listu Europske unije L 134 od 22. svibnja 2019. S obzirom na opseg modernizacije sustava zaštite autorskog prava i srodnih prava koju je potrebno provesti radi provedbe Direktive 2019/790 i Direktive 2019/789 na nacionalnoj razini, te uzimajući u obzir da je važeći Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. višekratno mijenjan i dopunjavan, pri čemu nije utvrđen pročišćeni tekst, sukladno odredbama mjerodavnih propisa bilo je potrebno pristupiti izradi novog zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. 2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom Sustav zaštite autorskog prava i srodnih prava ima za cilj osigurati poticaj za stvaranje autorskih djela, kao i za ulaganje u stvaranje autorskih djela i drugih predmeta zaštite te u osiguravanje pristupa javnosti tim djelima, odnosno predmetima zaštite, na način da se naknadama od korištenja djela i drugih predmeta zaštite osigura povrat ulaganja u njihovo stvaranje i osiguravanje pristupa javnosti, odnosno osigura financijska osnova za daljnje bavljenje kreativnim djelatnostima. Međutim, kako se način korištenja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava bitno izmijenio u kontekstu razvoja digitalnih i informacijskih tehnologija, pokazalo se potrebnim osuvremeniti pravni okvir za zaštitu autorskog prava i srodnih prava i prilagoditi ga digitalnom društvu. U tom smislu predloženim zakonom se na nacionalnoj razini nastoje osigurati bolji pravni instrumenti za daljnji razvoj kreativnih, kulturnih i medijskih industrija koje znatno doprinose nacionalnom i europskom gospodarstvu. O značajnom gospodarskom i društvenom doprinosu autorskog prava i srodnih prava svjedoči, između ostaloga, studija "Industrije koje se intenzivno koriste pravima intelektualnog vlasništva i ekonomska učinkovitosti u Europskoj uniji" iz rujna 2019.16. Studija sadrži procjenu ukupnog doprinosa industrija koje se intenzivno koriste različitim vrstama prava intelektualnog vlasništva gospodarstvu EU-a u cjelini i gospodarstvima pojedinačnih europskih zemalja17. Prema podacima iz studije iz 2019. koja obuhvaća podatke za razdoblje od 2014. do 2016. doprinos industrija koje intenzivno koriste autorsko pravo i srodna prava u Republici Hrvatskoj iznosio je 4,6 % u ukupnoj zaposlenosti te 6,3 % u bruto domaćem proizvodu. Doprinos industrija koje intenzivno koriste autorsko pravo i srodna prava u EU-u je u prosjeku još veći te iznosi 5,5 % u ukupnoj zaposlenosti i 6,9 % u bruto domaćem proizvodu. Studija "Mapiranje kreativnih i kulturnih industrija"18 koju je 2015. izradio Ekonomski institut Zagreb za Hrvatski klaster konkurentnosti kreativnih i kulturnih Navedena studija je zajednički projekt Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i Europskog patentnog ureda (EPO), uz doprinos drugih ureda za intelektualno vlasništvo, službi Europske komisije i međunarodnih organizacija. Studija je u cjelini dostupna putem poveznice: https://euipo.europa.eu/tunnel- web/secure/webdav/guest/document_library/observatory/documents/IPContributionStudy/IPR- intensive_industries_and_economicin_EU/WEB_IPR_intensive_Report_2019.pdf Informativne grafike koje sadrže podatke za Republiku Hrvatsku dostupne su putem poveznice: https://euipo.europa.eu/tunnel- web/secure/webdav/guest/document_library/observatory/documents/IPContributionStudy/IPR- intensive_industries_and_economicin_EU/infographics/Croatia_hr.pdf U prvoj studiji koja se odnosi na razdoblje od 2008. do 2011. navedeno je da su industrije koje intenzivno koriste autorsko pravo i srodna prava u razdoblju od 2008. do 2011. doprinosile ukupnoj zaposlenosti u Europskoj uniji s 3,2 %, dok je njihov udio u bruto domaćem proizvodu iznosio 4,2 %. Druga studija iz listopada 2016., kojom su ažurirani podaci iz prethodne studije za razdoblje od 2011. do 2013. te uključeni podaci za Republiku Hrvatsku kao tada novu članicu EU-a, ukazali su na još znatniji doprinos tih industrija u Europskoj uniji - 5,4 % u ukupnoj zaposlenosti i 6,8 % u bruto domaćem proizvodu. Studija je u cjelini dostupna putem poveznice: https://hkkkki.eu//dokumenti/mapiranje.pdf industrija (HKKKKI) također je ukazala na značajan ekonomski potencijal kulturnih i kreativnih industrija u Republici Hrvatskoj - sektor može biti predvodnik jačanja "kulture stvaranja" i "kreativne ekonomije" u hrvatskome gospodarstvu, sudjelovati u inovacijskim i razvojnim procesima ostalih sektora te u modernizaciji hrvatske gospodarske strukture, a u pojedinim podsektorima utvrđen je potencijal za konkuriranje na stranim tržištima na osnovi cjenovne konkurentnosti. Slijedom prethodno navedenog, predloženi zakon ima prvenstveno za cilj prilagoditi postojeći pravni okvir tehnološkom razvoju koji je izmijenio način stvaranja, proizvodnje, distribucije i iskorištavanja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava te u formalnom smislu uskladiti nacionalni propis koji uređuju područje autorskog prava i srodnih prava s odredbama Direktive 2019/790 i Direktive 2019/789, koje unose novine u ovom pravnom području. Pitanja koja se uređuju predloženim zakonom temeljem Direktive 2019/790 mogu se podijeliti na više područja. Prvo područje uređenja čini otklanjanje dosadašnje pravne nesigurnosti vezane za određena korištenja iznimaka i ograničenja od autorskog i srodnih prava u kontekstu novih načina korištenja autorskih djela i drugih zaštićenih sadržaja (npr. automatizirane računalne analize velikih količina informacija u digitalnom obliku koje omogućava primjena suvremenih digitalnih tehnologija, provedba nastave u digitalnom okruženju i korištenje autorskih djela i drugih predmeta zaštite u provedbi digitalne nastave, masovna i sustavna digitalizacija zaštićenih i drugih sadržaja od strane knjižnica i drugih ustanova za zaštitu kulturne baštine) te njihovu prilagodbu digitalnom i prekograničnom okruženju. U tom smislu predloženim zakonom reguliraju se sljedeće obvezne iznimke: (i) iznimka za automatizirane računalne analize informacija u digitalnom obliku (tzv. rudarenje teksta i podataka, engl. data mining), (ii) iznimka za korištenje zaštićenih sadržaja u digitalnoj i prekograničnoj nastavi i (iii) iznimka u svrhu očuvanja kulturne baštine. Drugo područje uređenja odnosi se na poboljšanje praksi licenciranja i osiguravanje šireg pristupa zaštićenom sadržaju na način da se: (i) regulira korištenje djela i drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu od strane institucija koje čuvaju kulturnu baštinu i (ii) olakšava pristup audiovizualnim djelima na platformama za tzv. video na zahtjev. Treće područje uređenja odnosi se na stvaranje tržišta autorskih prava koje dobro funkcionira te se u predloženom zakonu: (i) propisuje zaštita prava izdavača informativnih publikacija u pogledu internetskih korištenja takvih publikacija i (ii) uređuje korištenje autorskim ili srodnim pravima zaštićenih sadržaja od strane pružatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta. Četvrto područje uređenja odnosi se na osiguravanje pretpostavki za pravičnu naknadu autorima i izvođačima u ugovorima kojima isti ustupaju svoja prava radi korištenja njihovih djela ili drugih predmeta zaštite, na način da se u predloženom zakonu: (i) propisuje načelo odgovarajuće i razmjerne naknade, (ii) uvodi obveza vezana za transparentnost informacija o korištenju predmeta zaštite, (iii) propisuje mehanizam za prilagodbu ugovora u slučaju da se izvorno propisana naknada pokaže nerazmjerno niska u odnosu na prihode od korištenja te (iv) autorima i izvođačima omogućuje opoziv isključive licencije ako nije došlo do iskorištavanja djela ili drugog predmeta zaštite. Temeljem Direktive 2019/789, kojoj je cilj osigurati povoljnije uvjete za širenje u državama članicama EU-a televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica na način da se olakša licenciranje autorskog prava i srodnih prava, u predloženom zakonu se uređuju sljedeća pitanja: (i) na odgovarajući način utvrđuje se primjena načela zemlje podrijetla kada organizacije za emitiranje žele prekogranično pružati određene internetske usluge kao prateće usluge radiodifuzijskom emitiranju, (ii) proširuje se obavezno kolektivno ostvarivanje prava (reguliranje prava isključivo putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, a ne pojedinačno s nositeljima prava) na sve vrste reemitiranja programa i (iii) uvode se jasna pravila reguliranja autorskog i srodnih prava u situacijama prijenosa programskih signala putem tehničkog postupka izravnog protoka (eng. direct injection). Pored navedenih izmjena u predloženom zakonu izvršene su i određene daljnje izmjene i/ili dopune uređenja pojedinih pitanja temeljem uočenih problema ili nedostatka u primjeni dosadašnjeg propisa, što će pridonijeti većoj jasnoći te jednostavnijoj i učinkovitijoj primjeni zakona. Navedeno se primjerice odnosi na: autorska djela stvorena u radnom odnosu, u državnoj ili javnoj službi, ugovore o stvaranju autorskog djela po narudžbi, ugovore o stvaranju i korištenju autorskih djela te drugih predmeta zaštite u pojedinim specifičnim područjima, opsežnije uređenje prava nakladnika informativnih publikacija, detaljnije uređenje uvjeta za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava od strane neovisnih upravljačkih subjekata, jasnije reguliranje prerada djela, detaljnije definiranje autorskih i srodnih prava koja se ostvaruju u sustavu kolektivne zaštite, izmjene i dopune prekršajnih odredbi te druge manje izmjene. Također, uvedena su određena jezična i nomotehnička poboljšanja teksta zakona, osobito u smislu uvođenja primjerenijeg nazivlja u pojedinim područjima uređenja (primjerice, organizacija za radiodifuziju sada se navodi kao organizacija za emitiranje, izričaj pravo stavljanja na raspolaganje javnosti mijenja se u pravo činjenja dostupnim javnosti i dr.). 3. Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Očekuje se da će donošenje predloženog zakona osigurati jasnija pravila zaštite autorskog prava i srodnih prava prikladna za primjenu u digitalnom okruženju, kojima će se postići veća pravna sigurnost te doprinijeti gospodarskoj održivosti kreativnih, kulturnih i medijskih industrija i očuvanju kulturne baštine, ne narušavajući pritom slobodu izražavanja i druge interese korisnika digitalnih sadržaja i usluga niti postavljajući neopravdana opterećenja na poslovanje pružatelja usluga informacijskog društva. U tom smislu donošenjem predloženog zakona povećat će se pravna sigurnost u području djelatnosti istraživačkih organizacija, institucija kulturne baštine i obrazovnih institucija s obzirom na to da se predloženim zakonom propisuju obvezna sadržajna ograničenja autorskog i srodnih prava za potrebe rudarenja teksta i podataka, zatim za potrebe korištenja djela i drugih predmeta zaštite u digitalnoj i prekograničnoj nastavi te za potrebe očuvanja kulturne baštine. Za područje djelatnosti institucija kulturne baštine predloženim zakonom osigurat će se i jasan okvir za reguliranje autorskog prava i srodnih prava kako bi se olakšala digitalizacija i širenje djela ili drugih predmeta zaštite koji se smatraju nedostupnima na tržištu. Predloženi zakon uvodi mjere kojima će se olakšati licenciranje prava radi dostupnosti audiovizualnih djela na platformama za video na zahtjev, što će u konačnici doprinijeti većoj dostupnosti hrvatskih i europskih djela na tim platformama. Predloženim zakonom propisuje se novo pravo srodno autorskom pravu za izdavače informativnih publikacija (primjerice izdavače dnevnih novina, tjednih ili mjesečnih časopisa i sl.). Time se očekuje prvenstveno rješavanje problema ovih izdavača u slučajevima kada tzv. agregatori sadržaja (poput primjerice Google news i dr.) koriste u svojim objavama informativne publikacije, u izdavanje kojih ulažu izdavači, i od toga zarađuju, a da pritom s izdavačima ne dijele (ili barem ne u odgovarajućem iznosu) tako stečenu financijsku dobit, kao i u drugim slučajevima koji negativno utječu na povrat ulaganja u izdavačku djelatnost. Nadalje, prema sadašnjem pravnom uređenju ne propisuje se na jasan način odgovornost davatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta (primjerice Facebook, Google, Amazon) za sadržaje koji se putem njihovih platformi prenose, pohranjuju i dijele. Predloženim zakonom uvode se promjene u ovom području na način da se jasno propisuje odgovornost davatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta za zaštićene sadržaje koji se putem njihovih platformi prenose, pohranjuju i dijele. Posljedica te odgovornosti je obveza navedenih davatelja usluga da za korištenje zaštićenih sadržaja ishode od nositelja prava potrebna odobrenja (primjerice, tako da sklapaju ugovore o licenciranju u svrhu priopćavanja javnosti ili činjenja dostupnim javnosti autorskog djela ili drugih predmeta zaštite), kako bi nositelji prava primili odgovarajuću naknadu za korištenja djela ili drugih predmeta zaštite putem interneta, odnosno da u suprotnome onemoguće neovlašteno korištenje zaštićenih sadržaja. Predloženi zakon uvodi i odredbe kojima se osiguravaju pretpostavke za pravičnu naknadu autorima i izvođačima u ugovorima kojima isti ustupaju svoja prava radi korištenja njihovih djela ili drugih predmeta zaštite, kao i odredbe kojima se detaljnije propisuju pitanja vezana uz ugovore koji se sklapaju radi stvaranja i korištenja autorskih djela te drugih predmeta zaštite u pojedinim specifičnim područjima. Također, s obzirom na to da se predloženim zakonom olakšava licenciranje autorskog prava i srodnih prava za djela i druge predmete zaštite koji su sadržani u emitiranjima određenih vrsta televizijskih i radijskih programa (propisivanjem primjene načela zemlje podrijetla na prateće internetske usluge i proširenjem obaveznog kolektivnog ostvarivanja prava na sve vrste reemitiranja programa), a propisuju se i jasna pravila u slučaju kada se prijenos programskih signala obavlja pomoću tehničkog postupka izravnog protoka, očekuje se kao posljedica uvođenja ovih novina lakše širenje u državama članicama EU-a nacionalnih televizijskih i radijskih programa, kao i veća dostupnost u Republici Hrvatskoj televizijskih i radijskih programa koji potječu iz drugih država članica. Nadalje, detaljnijim reguliranjem prava u pogledu autorskih djela stvorenih u radnom odnosu postići će se veća pravna sigurnost, kako za poslodavca tako i za autora koji je stvorio autorsko djelo izvršavajući svoje obveze iz ugovora o radu i/ili po uputama poslodavca. Veća pravna sigurnost posljedica je koja će nastupiti i u pogledu jasnijeg i detaljnijeg reguliranja: autorskih djela stvorenih u državnoj ili javnoj službi, autorskih djela stvorenih na javnim visokim učilištima u znanstvenom, umjetničkom i nastavnom radu, autorskih prava studenata na autorskim djelima koja su oni stvorili na visokim učilištima u izvršavanju svojih studentskih obveza te prava i obveza stranaka prema ugovoru o stvaranju autorskog djela po narudžbi. Ocjenjuje se da će preciznije uređenje uvjeta za obavljanje djelatnosti neovisnih upravljačkih subjekata, koji kao i organizacije za kolektivno ostvarivanje prava obavljaju djelatnost kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava, pridonijeti većoj transparentnosti u njihovom poslovanju i ukupnoj djelotvornosti sustava kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava u Republici Hrvatskoj. Detaljnije uređenje opsega autorskih prava i srodnih prava koja se kolektivno ostvaruju doprinijet će većoj sigurnosti za korisnike predmeta zaštite i nositelje prava. Jasnije definiranje prerada djela razriješit će određene nejasnoće do kojih je dolazilo u praktičnoj primjeni kod korisnika predmeta zaštite te time pridonijeti većoj pravnoj sigurnosti kod svih dionika na tržištu. Ista posljedica očekuje se i u pogledu reguliranja situacije kada fizičke ili pravne osobe temeljem vlastite inicijative dostavljaju nakladniku informativnih publikacija ili organizaciji za emitiranje autorsko djelo ili predmet srodnih prava sa svrhom objave vijesti i informiranja javnosti o aktualnim vijestima. Također, uređenjem postojećih otvorenih autorskopravnih pitanja u vezi s audiovizualnim djelima koja se nalaze u arhivi Hrvatske radiotelevizije, a nastala su prije 1990. osigurat će se preduvjeti za njihovo uređeno korištenje. Uvođenje šireg opsega predmeta posredovanja koji se predloženim zakonom dodjeljuje Vijeću stručnjaka za naknade na području autorskog prava i srodnih prava u odnosu na propisano u važećem Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, a koje je proširenje nužno zbog usklađenja s Direktivom 2019/789 i Direktivom 2019/790, imat će za posljedicu mogućnost da suprotstavljene strane predmetne sporove riješe mirnim putem pred nepristranim tijelom, izvan suda. U predloženom zakonu se uvode i nove prekršajne odredbe s obzirom na moguću povredu novih vrsta prava koja proizlaze iz Direktive 2019/789 i Direktive 2019/790.