II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI 1. Ocjena stanja Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 45/09., u daljnjem tekstu: ZOK), na snazi je od 18. travnja 2009. Na temelju ZOK-a donesena su dva provedbena propisa: Pravilnik o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditaciju visokih učilišta („Narodne novine“, broj 24/10., u daljnjem tekstu: Pravilnik o sadržaju dopusnice) i Pravilnik o uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti, uvjetima za reakreditaciju znanstvenih organizacija i sadržaju dopusnice („Narodne novine“, broj 83/10., u daljnjem u tekstu: Pravilnik o uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti). Nakon provedene analize postojećeg stanja u sustavu osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj, postojećeg normativnog okvira, europskih i međunarodnih standarda te komparativnih rješenja u državama članicama Europske unije, utvrđeno je kako je potrebno novim zakonskim rješenjima unaprijediti sustav osiguravanja kvalitete znanosti i visokog obrazovanja Republike Hrvatske te taj sustav centralizirati kroz Agenciju za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija), kao krovno nacionalno i međunarodno priznato tijelo zaduženo za poticanje kontinuiranog razvoja osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti, s ciljem trajnog unaprjeđivanja kvalitete visokih učilišta i znanstvenih organizacija. Navedeno proizlazi iz nužnosti osiguravanja snažnijeg uključivanja hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti u europski obrazovni i istraživački prostor omogućavanjem internacionalizacije istraživanja, poticanja uspostave združenih studija te uvođenja inovacija, kao i drugih modaliteta modernizacije hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja, sukladno strateškim dokumentima i smjernicama na nacionalnoj i europskoj razini, kao što su Smjernice za jačanje društvene dimenzije visokog obrazovanja (Principles and Guidelines to Strengthen the Social Dimension of Higher Education in the EHEA), koje je razvila Radna skupina za socijalnu dimenziju Savjetodavne skupine za praćenje Bolonjskog procesa i Europski pristup osiguravanju kvalitete združenih studija (European Approach for Quality Assurance of Joint Programmes). Nadalje, potreba za izmjenama ZOK-a također se očituje i u sljedećem: - 2015. ministri Europskog prostora visokog obrazovanja su usvojili novu verziju Europskih standarda i smjernica za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, u daljnjem tekstu: ESG), kao i popratni, gore navedeni dokument, Europski pristup osiguravanju kvalitete združenih studija (u daljnjem tekstu: Europski pristup). ESG kao krovni dokument s kojim je Agencija obvezna uskladiti svoj rad donosi niz izmjena, dok Europski pristup pojednostavljuje vrednovanje združenih studija tako da se izbjegava višestruko vrednovanje od strane više agencija, kao i strogo pridržavanje nacionalnih kriterija koji su često međusobno neusklađeni. - 2021. izmijenjen je i dopunjen Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru („Narodne novine“, br. 22/13., 41/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 64/18., 47/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 20/21.), kojim se utvrđuje povezivanje Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (u daljnjem tekstu: HKO) s Europskim kvalifikacijskim okvirom te koji, među ostalim, ima za cilj uspostavljanje koordiniranog sustava osiguravanja kvalitete postojećih i novih kvalifikacija, a što je dodatno osnaženo prijedlogom ovoga zakona koji predviđa usklađivanje studijskih programa sa standardima kvalifikacija upisanih u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Vezano uz navedeno, ESG propisuje da agencije pri vrednovanju programa i visokih učilišta uzimaju u obzir nacionalni i europski kvalifikacijski okvir. - 2021. je provedeno međunarodno vanjsko vrednovanje Agencije od strane Europske udruge za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European Association for Quality Assurance in Higher Education; u daljnjem tekstu: ENQA), koje je rezultiralo izvješćem s cijelim nizom preporuka za unaprjeđenje, kako rada Agencije, tako i cijelog sustava, od kojih neke zahtijevaju zakonske izmjene. U izvješću ENQA-e osobito se ističe da je potrebno dodatno osnažiti neovisnost Agencije tako da Agencija donosi konačne odluke o ishodu vrednovanja u postupku reakreditacije visokih učilišta te da se provedba HKO-a poveže s akreditacijom, posebice u slučaju inicijalne akreditacije studijskih programa. Osim toga, prema ESG-u, ključni standard 3.3. koji navodi da agencije moraju biti neovisne i samostalne u svom radu te u potpunosti odgovarati za svoje aktivnosti i njihove ishode, bez utjecaja trećih strana, određuje da je za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju ključna neovisnost tijela (agencije za osiguravanje kvalitete) koje provodi postupke vrednovanja, što uključuje i zahtjev da konačnu odluku o akreditaciji donose same agencije. Predloženim zakonom će se osigurati potpuna usklađenost s navedenim, tako da konačne akte u postupcima vrednovanja ubuduće izdaje Agencija, a ne kao do sada, Ministarstvo znanosti i obrazovanja. - 2016. je završen prvi ciklus reakreditacija, koji je rezultirao analizom cijelog sustava, a u tijeku je i drugi ciklus reakreditacije svih visokih učilišta u Republici Hrvatskoj pa je potrebno model vanjskog vrednovanja prilagoditi spoznajama iz prvog i drugog ciklusa. Jednu od prepreka u osnivanju novih visokih učilišta, kao i donošenju novih studijskih programa, predstavljala je i obveza donošenja mišljenja Agencije o usklađenosti osnivanja novog visokog učilišta, odnosno pokretanju novog programa, sa strateškim dokumentom - Mreža visokih učilišta i studijskih programa u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Mreža) koje je, sukladno važećim odredbama ZOK-a, donio Hrvatski sabor na prijedlog Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (u daljnjem tekstu: Nacionalno vijeće). U dosadašnjem razdoblju provedbe Mreže zaprimljeno je 260 zahtjeva javnih sveučilišta, od čega je 249 studijskih programa dobilo pozitivno mišljenje, a 11 negativno. Naknadno je na temelju dopunjene dokumentacije i za tih 11 programa izdano pozitivno mišljenje o usklađenosti s Mrežom. Sve to ukazuje da Mreža nije ostvarila svrhu tako da bi učinkovito filtrirala donošenje odluke za koje programe postoji opravdani razlog za pokretanje studijskog programa, a za koje takav razlog ne postoji ili barem ne u dovoljnoj mjeri da bi se program osnovao. Imajući na umu navedeno, napušten je institut Mreže te će se osnivanje visokih učilišta i pokretanje studijskih programa vezati uz mišljenje Nacionalnog vijeća te temeljiti na Standardima vrednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koje će donijeti Agencija. Nastavno na navedene Standarde vrednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, predloženim zakonom će se unaprijediti osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju kroz bolju usklađenost s krovnim europskim propisom o provođenju osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju - Agencija je 2010. primljena u punopravno članstvo Europske udruge za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA), a 2011. uvrštena je u Europski registar agencija za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (EQAR). U svrhu obnove članstva u ENQA-i, Agencija svakih pet godina prolazi postupak međunarodnog vanjskog vrednovanja te je ove godine Agencija uspješno prošla još jedan takav postupak. Time je potvrdila vjerodostojnost i kvalitetu svoga rada, odnosno postupaka vanjskog osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju koje provodi te se prema nalazu navedenog vrednovanja pozicionirala među najbolje ocijenjene agencije u Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA). Predloženi zakon usmjeren je na pojednostavljenje procedure osiguravanja kvalitete, no ujedno i na stvaranje zakonodavnog okvira kako bi se Agenciji mogla dodijeliti nova zaduženja u postupku implementacije sustava programskog financiranja i vanjskog osiguravanja kvalitete. Važno je naglasiti da je na temelju provedenih analiza o provođenju online nastave na visokim učilištima tijekom pandemije bolesti COVID-19, utvrđena potreba i za unaprjeđenjem sustava osiguravanja kvalitete studijskih programa kada se oni izvode uz korištenje informacijsko- komunikacijskih alata. Navedeno je također vezano uz nova zaduženja Agencije koja će izdavati odobrenje za izvođenje studijskog programa na daljinu kako je to predviđeno prijedlogom zakona koji uređuje visoko obrazovanje i znanstvenu djelatnost te temeljem kojeg su potrebne i izmjene povezanih propisa, među kojima je i predloženi zakon. Analizom postojećeg stanja sustava znanosti i visokog obrazovanja, posebice u dijelu koji se odnosi na broj akreditiranih studijskih programa te broj visokih učilišta, razvidno je kako je sustav osiguranja kvalitete nužno usmjeriti prema racionalizaciji kao osnovnoj pretpostavci podizanja razine kvalitete visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Prema dostupnim podacima, u Republici Hrvatskoj je samo na javnim sveučilištima u ovom trenutku akreditirano 1.432 studijska programa, a na javnim visokim školama i veleučilištima 93 studijska programa. Osim navedenoga, analiza provedbe vrednovanja studijskih programa prema ZOK-u je pokazala da je od 2010., u okviru internog postupka vrednovanja koje provode javna sveučilišta, samoakreditirano 367 studijskih programa na javnim sveučilištima što izravno utječe na znatan porast broja novih studijskih programa u Republici Hrvatskoj. Kada se tome pridodaju studijski programi privatnih visokih učilišta, razvidno je kako u Republici Hrvatskoj ima preko 1.700 akreditiranih studijskih programa. Usporedbom s akreditiranim studijskim programima na visokim učilištima u Europi, ovaj broj se također pokazuje kao visok. Primjerice, Austrija bilježi 2.387 akreditiranih studijskih programa na 8.932.664 stanovnika, dok Republike Hrvatska sa skoro trećinom stanovnika od 3.888.529 bilježi neproporcionalno manji broj od 1.734 akreditiranih studijskih programa (Graf 1). Graf 1 - Broj studijskih programa u zemljama Europske unije u odnosu na broj stanovnika Navedeno ukazuje na nužnu potrebu da se odluka o pokretanju novih studijskih programa više ne donosi samo na temelju odluka senata javnih sveučilišta, a kako je to riješeno važećim ZOK-om, već na temelju postupka inicijalne akreditacije koje provodi Agencija, kako za javna tako i za privatna visoka učilišta. Pored ekspanzije studijskih programa, dodatno zabrinjava i brojnost visokoobrazovnih institucija kojih je u Republici Hrvatskoj trenutno preko 130. Usporedbe radi, u Austriji su registrirane 82 visokoobrazovane institucije, u Češkoj 69, Sloveniji 61, a u Irskoj tek 34 (Graf 2). Graf 2 - Usporedba broja visokih učilišta u zemljama Europske unije Na brojnost visokoobrazovnih institucija u Republici Hrvatskoj prilično utječe i dezintegriranost pojedinih sveučilišta, s obzirom na to da se na europskoj razini fakulteti i sastavnice pojedinih sveučilišta ne bilježe kao zasebne institucije kao što je to slučaj u Republici Hrvatskoj. Unatoč tome, gore izneseni podaci upućuju na potrebu ozbiljne racionalizacije sustava visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, ponajprije primjenom odgovarajućih alata sustava osiguranja kvalitete (unutarnjeg i vanjskog vrednovanja, tematskog vrednovanja i drugo), kako bi se postojeći sustav racionalizirao te kako bi se sredstva oslobođena racionalizacijom preusmjerila u razvoj kvalitete visokih učilišta koji svojim izvedbenim pokazateljima mogu konkurirati odgovarajućim institucijama u okviru europskog obrazovnog i istraživačkog prostora. Prema dostupnim podacima, razvidno je da se ukupan broj studenata na javnim visokim učilištima od akademske godine 2016./2017. do 2021./2022. smanjio za 12.507 studenata (Graf 3), a broj studenata upisanih prvi puta na prvu godinu integriranog preddiplomskog i diplomskog te preddiplomskog studija smanjio se za 3.869 studenta (Graf 4). Graf 3 – Broj studenata na javnim visokim učilištima od 2016./2017. do 2021./2022. Graf 4 - Broj studenata upisanih prvi puta na 1. godinu integriranog preddiplomskog i diplomskog te preddiplomskog studija na javnim visokim učilištima od 2016./2017. do 2021./2022. Paralelno sa smanjenjem broja studenata primijećen je porast broja studijskih programa te trenutno u Republici Hrvatskoj ima preko 1.700 studijska programa i 154.947 studenata na javnim i privatnim visokim učilištima. U tom smislu, predloženim zakonom nužno je modernizirati reakreditacijske procedure i uskladiti ih sa suvremenim potrebama sustava te stvoriti okvir za izradu jasnih, nacionalnih kvalitativnih kriterija kojima će se provesti evaluacija postojećih institucija i studijskih programa. Predloženim zakonom nužno je propisati i mjere i mehanizme čijom će se primjenom efikasno provesti postupna racionalizacija sustava, temeljem ishoda gore navedenih postupaka vrednovanja. Potrebno je učinkovitije zaštiti pravo studenata na kvalitetno visoko obrazovanje te u interesu studenata, ali i poslodavaca unaprijediti kvalitetu kvalifikacija, što se postiže ciljanim, jasnim i jednakim kriterijima za vrednovanje kvalitete studijskih programa, kako na privatnim, tako i na javnim visokim učilištima. Nužna je snažnija integracija u europski sustav visokog obrazovanja i znanosti osnaživanjem internacionalizacije te uklanjanjem prepreka za provedbu združenih studija u kojima hrvatska visoka učilišta osiguravaju visoko obrazovanje u suradnji sa stranim visokim učilištima te čije se vrednovanje mora prilagoditi europskim kriterijima. Sustav znanstvenih organizacija Republike Hrvatske čini 191 ustanova upisana u Upisnik znanstvenih organizacija, među kojima je 95 visokih učilišta, 25 javnih znanstvenih instituta, 3 ustanove od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu), 34 ustanove iz sustava zdravstva te 34 javnih i privatnih ustanova te trgovačkih društava koja su akreditirana za znanstvenu djelatnost (Graf 5). Graf 5 - Broj ustanova upisanih u Upisnik znanstvenih organizacija prema vrsti Od stupanja na snagu ZOK-a, Agencija je provela sljedeća vrednovanja znanstvenih organizacija: - tematsko vrednovanje javnih znanstvenih instituta - reakreditaciju javnih znanstvenih instituta - reakreditaciju znanstvenih organizacija izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstvenih instituta - inicijalne akreditacije znanstvenih organizacija. Agencija je za razdoblje 2010. - 2015. provela prvi ciklus reakreditacije visokih učilišta te objavila Analizu petogodišnjeg ciklusa reakreditacije visokih učilišta 2010. - 2015. s preporukama poboljšanja i uklanjanja nedostataka. U odnosu na tematsko vrednovanje, Ministarstvo znanosti i obrazovanja prepoznalo je važnost doktorskih studija te je u rujnu 2012. zatražilo od Agencije provedbu tematskog vrednovanja svih doktorskih studija u Republici Hrvatskoj. Svrha tematskog vrednovanja doktorskih studija bila je utvrđivanje kvalitete, svrsishodnosti i učinkovitosti doktorskih studija. Oba provedena vrednovanja, i tematsko vrednovanje i reakreditacija visokih učilišta, u prvom ciklusu upozorila su na određene nedostatke i probleme kod provedbe doktorskih studija. Zbog navedenog, odlučeno je pokrenuti zasebnu reakreditaciju svih doktorskih studija u Republici Hrvatskoj i ona je provedena u razdoblju od 2016. do 2019. (pregled nalaza reakreditacije dostupan je u dokumentu Pregled reakreditacije doktorskih studija u Republici Hrvatskoj, na mrežnim stranicama Agencije ). U konačnici, kroz dosad provedena vrednovanja kvalitete doktorskih studija, evidentno je da bi promjena načina financiranja iz samofinanciranja u kompetitivno financiranje te promjena načina praćenja njihove kvalitete kroz znanstveni kapacitet institucije, mentora te samih doktoranada značajno unaprijedila kvalitetu doktorskih studija u Republici Hrvatskoj. Agencija je 2010. započela i postupak Tematskog vrednovanja javnih znanstvenih instituta, a cilj tematskog vrednovanja javnih znanstvenih instituta je bio ustanoviti racionalnost i efikasnost svih javnih znanstvenih organizacija u Republici Hrvatskoj. Tematsko vrednovanje završilo je 2012., a rezultat vrednovanja je Sinteza tematskog vrednovanja javnih znanstvenih instituta. Zaključak tematskog vrednovanja je da javni znanstveni instituti ne ispunjavaju svoju zadaću u potpunosti. Reakreditacija javnih znanstvenih instituta započela je 2013., a svrha reakreditacije javnih znanstvenih instituta je vanjsko vrednovanje kvalitete s temeljnim ciljem osiguravanja, ali i unaprjeđenja kvalitete znanstvene djelatnosti. Reakreditacijom je obuhvaćeno 25 javnih znanstvenih instituta. Ministarstvo znanosti i obrazovanja zatražilo je 2018. Agenciju mišljenje o dostavljenim akcijskim planovima nakon provedenog postupka reakreditacije instituta te je Povjerenstvo za naknadno praćenje u postupcima reakreditacije donijelo mišljenje za svaki institut, uzimajući pritom u obzir sve dokumente iz reakreditacije instituta, kao i dostavljene izvještaje o postignutim unaprjeđenjima. Agencija je temeljem svih navedenih dokumenata izradila Analizu postupka reakreditacije javnih znanstvenih instituta 2013. - 2017. iz koje, među ostalim, proizlazi kako su donošenjem ZOK-a i njemu podređenih pravilnika postavljeni minimalni institucijski uvjeti koje značajan dio instituta nije bio u mogućnosti ostvariti. Ishodi su reakreditacije pokazali kako ni 2014. većina od deset instituta nije uspjela doseći institucijske pretpostavke Pravilnika o uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti u pogledu broja znanstvenika indikativno navodeći (ne)primjerenost zakonske regulative kao jedan od uzroka. Visoka učilišta i znanstvene organizacije dužna su razvijati i stalno unaprjeđivati kvalitetu svoje djelatnosti jer time ispunjavaju svoju odgovornost prema društvu. U tom smislu nužno je uspostavljanje učinkovitog unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete koji nisu na svim visokim učilištima uspostavljeni tako da učinkovito vode računa o nacionalnim i ESG kriterijima ili se uspostavljaju ad hoc kako bi se uspješno ispunio jedan od standarda koji se procjenjuje u reakreditaciji. Stoga je nužno potaknuti visoka učilišta na sustavniji pristup osiguravanju kvalitete uz uvođenje zakonske obveze na ustrojavanje jedinica osiguravanja kvalitete. Također, donošenje predloženog zakona nužno je radi povezivanja sustava osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju s donošenjem strateških odluka i politika na razini visokog obrazovanja. Zbog planiranog donošenja novog zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, potrebna je i izmjena povezanih propisa, među kojima je i predloženi zakon. Unaprjeđenja predviđena predloženim zakonom proizlaze i iz strateških odrednica Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije („Narodne novine“, broj 124/14.), kao i Strateškog plana Ministarstva znanosti i obrazovanja 2020. - 2022., kojima se promiče ujednačavanje postupaka vanjskog vrednovanja za sve vrste visokih učilišta i programa, kvalitativna evaluacija ishoda visokog obrazovanja i njihovo povezivanje s HKO-om, vanjsko vrednovanje znanstvene djelatnosti utemeljeno na rezultatima i internacionalizaciji znanstvenog rada te konačno povezivanje vanjskog vrednovanja znanstvenih i visokoobrazovnih institucija sa sustavom programskog financiranja, utemeljenog na učincima, izvedbi, odnosno ostvarenju temeljnih i razvojnih ciljeva zacrtanih programskim sporazumima. Izrada predloženog zakona ključna je točka provedbe reforme planirane u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021. - 2026. s ciljem podizanja istraživačkog i inovacijskog potencijala. 2. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom Predloženim zakonom se nastoji osigurati ostvarivanje sljedećih ciljeva: - unaprjeđenje i daljnji razvoj hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti u skladu sa strateškim odrednicama usvojenim na nacionalnoj i europskoj razini - usvajanje novog sustava osiguranja kvalitete, utemeljenog na suvremenim kriterijima, posebice u pogledu diplomskih i poslijediplomskih studija, s ciljem poticanja osnivanja i razvoja studijskih programa u područjima relevantnima za razvoj gospodarstva i društva - ujednačavanje okvira sustava osiguranja kvalitete koji će biti jednako primjenjiv na javna i privatna visoka učilišta, kao i postavljanje okvira za usvajanje sustava vrednovanja kojim će se osigurati primjena jednakih kvalitativnih standarda bez obzira na vrstu studijskih programa - uspostava okvira kojim će se ojačati komponenta institucijskog strateškog planiranja, u svrhu poticanja institucija znanosti i visokog obrazovanja u smjeru definiranja strateških razvojnih ciljeva - uspostava okvira kojim će se u okviru postupaka vrednovanja posebice uvažavati strateški ciljevi usvojeni na nacionalnoj razini, odnosno ciljevi definirani nacionalnim strategijama i strateškim planovima - uspostava okvira kojim će se ujednačiti procedure akreditacijskog vrednovanja prilikom osnivanja novih privatnih i javnih znanstvenih i visokoobrazovnih institucija - uspostava nacionalnog sustava akreditacijskog i reakreditacijskog vrednovanja studijskih programa, kako bi se unaprijedilo postupke osnivanja novih studijskih programa te racionaliziralo i kvalitativno unaprijedilo postojeće studijske programe - povezivanje znanstvenih i visokoobrazovnih ishoda sa zacrtanim nacionalnim i institucijskim strateškim ciljevima te izvedbenim učincima zacrtanim programskim sporazumima. Predloženim zakonom se propisuju vrste postupaka koje se provode u cilju unutarnjeg i vanjskog osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete visokog obrazovanja i znanosti, što uključuje i kriterije te postupak za provođenje takvih vrednovanja. Odredbama predloženog zakona propisane su aktivnosti i predmet te provedba sustava unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete. U skladu s predloženim zakonom, visoko učilište, odnosno znanstveni institut obvezni su ustrojiti ustrojstvenu jedinicu za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete u roku šest mjeseci od stupanja na snagu predloženog zakona. Propisana je i obveza ustrojstvenih jedinica za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete da, u skladu s internim općim aktom kojim je uređen sustav unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete, podnose godišnje izvješće senatu, fakultetskom vijeću, akademijskom vijeću ili upravnom vijeću visokog učilišta, odnosno znanstvenom vijeću znanstvenog instituta. Odredbama predloženog zakona koje uređuju sustav vanjskog vrednovanja kvalitete propisani su predmet i standardi te vrste postupaka kroz koje se provodi vanjsko vrednovanje kvalitete. Prema predloženom zakonu, sustav vanjskog vrednovanja kvalitete provodi se vrednovanjem kvalitete u postupku inicijalne akreditacije, reakreditacije, izvanrednog vrednovanja i tematskog vrednovanja visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta te u postupku inicijalne akreditacije studija. Osim postupaka vrednovanja, predloženim zakonom se uređuje djelokrug rada, ustroj i tijela Agencije, kao pravne osobe koja je na nacionalnoj razini nadležna za provođenje vanjskih vrednovanja. Odredbama predloženog zakona propisani su poslovi Upravnog vijeća Agencije, ravnatelja Agencije, Akreditacijskog savjeta, Povjerenstva za prigovore i Povjerenstva za praćenje te obveza dostavljanja godišnjeg izvješća o radu Agencije Ministarstvu znanosti i obrazovanja, koje nadzire primjenu odredbi predloženog zakona i propisa donesenih na temelju predloženog zakona. Predloženim zakonom je dana i jasna ovlast Agenciji za provođenje postupaka vrednovanja visokih učilišta i znanstvenih instituta u inozemstvu kada to zatraže inozemne ustanove za potrebe vlastite akreditacije te je propisana inicijalna akreditacija združenog studija domaćeg i stranog visokog učilišta prema europskom pristupu osiguranja kvalitete. Prijelazne i završne odredbe predloženog zakona propisuju način i rokove za usklađivanje ustroja i poslovanja, što uključuje i usklađivanje postojećih propisa kojima je regulirano unutarnje i vanjsko osiguravanje kvalitete. Dodatno, propisan je i način na koji će se dovršiti postupci vrednovanja započeti do stupanja na snagu predloženog zakona. 3. Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Predloženim zakonskim rješenjem ujednačit će se uvjeti za vrednovanje kvalitete studijskih i obrazovnih programa visokih učilišta, postupcima vanjskog vrednovanja te će se ostvariti administrativna rasterećenja za sve sudionike procesa. Predloženo zakonsko rješenje ponudilo bi optimalno rješenje za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj, usklađeno s europskim i međunarodnim standardima kojim će se osigurati povezanost i uklopljenost hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti u Europski prostor visokog obrazovanja (European Higher Education Area - EHEA) i Europski istraživački prostor (European Research Area - ERA). Optimizaciji postupaka, prije svega, vanjskog vrednovanja kvalitete, pridonijet će ukidanje traženja mišljenja Agencije o usklađenosti s Mrežom, pri pokretanju novog visokog učilišta, kao i pri pokretanju novog ili bitno izmijenjenog postojećeg studijskog programa, a umjesto navedenog, od visokog učilišta se u okviru Elaborata i prijedloga studijskog programa, kao dokaz traži mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o usklađenosti studija s potrebama tržišta rada, odnosno mišljenje Nacionalnog vijeća o potrebi osnivanja javnog visokog učilišta. Osim navedenoga, bitna promjena u odnosu na važeći ZOK jest da se zahtjevi za pokretanje pojedinog postupka vanjskog vrednovanja, sukladno predloženom zakonu, podnose Agenciji, a ne Ministarstvu znanosti i obrazovanja te da konačnu odluku u tim postupcima također donosi Agencija, a ne spomenuto Ministarstvo. Kod osnivanja novih visokih učilišta više ne postoji obveza dvogodišnjeg zajedničkog izvođenja postojećeg programa s mentorskom ustavnom, već se visoka učilišta mogu osnovati ishođenjem dopusnica za rad, odnosno obavljanje znanstvene djelatnosti. U svrhu praćenja rada visokog učilišta, odnosno rada znanstvenog instituta ili za praćenje izvođenja studija osniva se povjerenstvo koje prati rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta tri godine, a izvođenje studija tijekom prvoga ciklusa izvođenja cjelovitoga studija. Postupak dobivanja dopusnice za izvođenje studijskih programa, kao i kriteriji u njihovom vrednovanju se ujednačuju za sve vrste visokih učilišta te obuhvaćaju i usklađenost studijskog programa sa standardom kvalifikacije upisanim u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, ako je standard kvalifikacije upisan. Uvođenje kriterija usklađenosti studijskog programa sa standardom kvalifikacije upisanim u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira kroz redovni postupak izrade i odobravanja studijskih programa temeljenih na procjenama sadašnjih i budućih potreba tržišta rada, društva i pojedinaca, strateška je obveza Ministarstva znanosti i obrazovanja. Na taj se način ostvaruje prvi cilj Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, u dijelu koji se odnosi na visoko obrazovanje, a koji se odnosi na „unaprjeđenje studijskih programa dosljednom provedbom postavki Bolonjske reforme i redefiniranje kompetencija koje se njima stječu“. Uvođenjem HKO-a kao kriterija vrednovanja novih studijskih programa, kao standarda relevantnosti i kvalitete studijskih programa omogućit će se da se studijski programi razvijaju na kvalitetnim analitičkim podlogama temeljem kojih se propisuju ishodi učenja koje studenti moraju steći i dokazati postupcima vrednovanja kako bi stekli kvalifikaciju. Standardi kvalitete na koje se naslanjaju studijski programi omogućit će da, u postupcima vrednovanja propisanima predloženim zakonom, tijela koja su za to zadužena, na transparentan, konzistentan i pouzdan način vrednuju studijske programe u odnosu na dogovorene standarde. Isto je već naglašeno u okviru Bolonjske reforme, s obzirom na to da ESG izrijekom navodi da agencije moraju vrednovati programe u kontekstu nacionalnog kvalifikacijskog okvira. Za razliku od trenutačno važećeg zakonodavnog okvira, u kojem javna sveučilišta sama odobravaju i donose odluke o izvođenju novih studijskih programa, dok druga prolaze vanjsko vrednovanje od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja i Agencije, predloženim zakonom se svi novi studijski programi prethodno akreditiraju i to po ujednačenim kriterijima za sve vrste visokih učilišta, bila ona privatna, javna, odnosno izvodila sveučilišne ili stručne programe (suglasnost za stručne studijske programe prema trenutnom zakonskom okviru daje Nacionalno vijeće). Ujedno, kriteriji vrednovanja kao i sadržaj dopusnice, sada su jasno definirani predloženim zakonom, umjesto Pravilnikom o sadržaju dopusnice čije je donošenje bilo u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, dok će oblik i detaljniji sadržaj dopusnice za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta te dopusnice za izvođenje studija propisati Agencija odlukom, a u skladu s novim nadležnostima koji proizlaze iz predloženog zakona. Vodeći se načelom centraliziranja sustava vanjskog vrednovanja, Agencija ujedno i odobrava studijske programe koji se provode kao učenje na daljinu. Jasno su propisani i uvjeti za akreditaciju združenog studija. Prijedlogom zakona jača se uloga Agencije te se propisuju i nove ovlasti vezane za vrednovanje provedbe programskih ugovora, čime se ispunjava jedan od ključnih zahtjeva provedbe vanjskog osiguravanja kvalitete u skladu s europskim standardima - povezivanje postupaka osiguravanja kvalitete s politikama u visokom obrazovanju i znanosti. Uspostavom efikasnog sustava povezivanja vanjskog vrednovanja znanstvenih i visokoobrazovnih institucija sa sustavom programskog financiranja, utemeljenog na učincima, izvedbi, odnosno ostvarenju temeljnih i razvojnih ciljeva zacrtanih programskim sporazumima, postić će se podizanje razine kvalitete znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Donošenjem predloženog zakona stvorit će se suvremen formalnopravni okvir za povećavanje broja visokoobrazovanih građana, u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske koja ima za cilj podići postotak visokoobrazovanih građana u dobnoj skupini 30 - 34 godine na prosjek Europske unije (koji je 2019. bio 41,6 %), uzimajući u obzir i mjere kojima će se upisna politika usklađivati s potrebama razvoja tržišta rada, gospodarstva i društva. U Republici Hrvatskoj je postotak visokoobrazovanih 33,1 % (2019.). Unaprijedit će se sustav osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti te, posljedično i sama kvaliteta djelatnosti visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti, primarno ostvarenjem sljedećih ciljeva: - uvođenje zahtjevnijih temeljnih (minimalnih) nacionalnih akreditacijskih kriterija, koji će se jednako primjenjivati na javna i privatna visoka učilišta i znanstvene institute - uvođenje zahtjevnijih temeljnih (minimalnih) reakreditacijskih kriterija koji će predstavljati temelj za vrednovanje i racionalizaciju sustava znanosti i visokog obrazovanja u institucionalnom i programskom smislu - proširivanje uloge i ingerencija Agencije u odnosu na sustav programskog financiranja, poglavito u pogledu evaluacije institucijskih strateških ciljeva, analize programskih indikatora te pružanja odgovarajuće podatkovne potpore - proširivanje nadležnosti Agencije u pogledu postupaka vrednovanja u odnosu na utvrđene minimalne akreditacijske i reakreditacijske kriterije u postupcima osnivanja i vrednovanja institucija i studijskih programa - uspostava fleksibilnog okvira sustava osiguravanja kvalitete kako bi se mogao prilagođavati odgovarajućim nacionalnim i europskim strateškim odrednicama, a sve u svrhu podizanja ukupne razine konkurentnosti sustava znanosti i visokog obrazovanja, njegovog usklađivanja s potrebama tržišta rada, gospodarstva i društva u cjelini te njegove snažnije uključenosti u europski prostor istraživanja i obrazovanja - povezivanje sustava osiguravanja kvalitete s potrebama društva i gospodarstva kroz usklađivanje novih studijskih programa sa standardima kvalifikacija i standardima zanimanja u okviru HKO-a. Predloženi zakon će neizravno doprinijeti postizanju cilja vezano uz udio ukupnih izdataka za istraživanje i razvoj (GERD) u BDP-u s 1,11 (2019.) na 3,0 % do 2030. Zaključno, predloženi zakon će doprinijeti i ostvarenju vizije Republike Hrvatske 2030. navedene u Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske, točnije razvojnog smjera Održivo gospodarstvo i društvo ostvarivanjem prvenstveno strateškog cilja 2. Obrazovni i zaposleni ljudi, ali i strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo kroz unaprjeđenje pravnog okvira znanosti i visokog obrazovanja kojim će se osigurati kvaliteta te kroz provođenje mjera kojima će se upisna politika usklađivati s potrebama razvoja tržišta rada, gospodarstva i društva.