II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Ocjena stanja Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.), temeljni je propis kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, korisnici, prava i usluge te postupci za njihovo ostvarivanje, način obavljanja djelatnosti i druga pitanja značajna za djelatnost socijalne skrbi, a stupio je na snagu 1. siječnja 2014. i do sada je osam puta mijenjan i dopunjavan. Predloženi zakon planiran je Planom zakonodavnih aktivnosti za 2021. Socijalna skrb je organizirana djelatnost od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koja uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama u svrhu unaprjeđenja kvalitete života i osnaživanje korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo. Djelatnost socijalne skrbi obavljaju ustanove socijalne skrbi, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, udruge, vjerske zajednice, druge pravne osobe i fizičke osobe koje djelatnost obavljaju pod uvjetima i način propisan Zakonom o socijalnoj skrbi, posebnim zakonima i provedbenim propisima. Djelatnost socijalne skrbi obavlja 82 centra za socijalnu skrb s 56 podružnica, 68 domova i centara za pružanje usluga u zajednici s 18 podružnica i 9 dislociranih jedinica kojima je osnivač Republika Hrvatska, 45 decentraliziranih domova za starije i teško bolesne osobe, 360 pružatelja usluga drugih osnivača s kojima Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) ima sklopljen Ugovor o pružanju socijalnih usluga i 2.577 udomiteljskih obitelji, odnosno sveukupno 3.497 fizičkih i pravnih osoba. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku stopa rizika od siromaštva u Republici Hrvatskoj u 2019. iznosila je 18,3 %, odnosno 23,3 % osoba je bilo u riziku od siromaštva ili socijalnoj isključenosti. Rizik od siromaštva posebno je visok za djecu, osobe starije životne dobi i osobe s invaliditetom. Postojeće zakonske odredbe ne osiguravaju dostatnu skrb najranjivijim, socijalno ugroženim skupinama društva u zadovoljavanju njihovih osnovnih životnih potreba. Stoga je potrebno poduzeti mjere radi poboljšanja adekvatnosti i obuhvata naknada koje pridonose smanjenju rizika od siromaštva i socijalne isključenosti i njihovo usklađivanje s potrebama korisnika u odnosu na dob i specifične potrebe pojedine korisničke skupine. Radi osiguranja iste razine zaštite osobama u riziku od siromaštva na području Republike Hrvatske potrebno je redefinirati naknade koje imaju istu ili sličnu svrhu, koje se ostvaruju na različitim razinama i iz različitih izvora, njihovim objedinjavanjem vodeći računa o indeksu razvijenosti jedinica lokalne samouprave. Analiza postojećeg zakonskog okvira pokazala je da je određena prava iz sustava socijalne skrbi potrebno mijenjati i usklađivati s propisima iz nadležnosti drugih tijela državne uprave kao što je i naknada za troškove prijevoza koju je potrebno uskladiti sa Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“, br. 41/18., 98/19., 30/21. i 89/21. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). Naknada do zaposlenja prestaje postojati kao pravo u sustavu socijalne skrbi, a istu će zamijeniti nova naknada u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nova naknada uredit će se izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, br. 118/18. i 32/20.), a naknadu će moći ostvarivati dosadašnji korisnici prava na naknadu do zaposlenja koji ispunjavaju propisane uvjete. Nadalje, naknade vezane za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom potrebno je uskladiti sa Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja („Narodne novine“, br. 85/14. i 95/15.) i Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, br. 67/17. i 56/18.). Novim normativnim rješenjima potrebno je podržati ostanak osoba s najtežim oštećenjima zdravlja u vlastitoj obitelji. Potrebe za socijalnim uslugama, kao i njihovo financiranje trenutno su definirane u mreži socijalnih usluga iz 2014. u kojoj je utvrđen broj i vrsta socijalnih usluga u Republici Hrvatskoj na razini županija, zasebno za svaku korisničku skupinu. S obzirom da je na snazi Odluka o mreži iz 2014. koja se nije mijenjala, a protekom vremena pojavile su se drukčije potrebe za vrstama socijalnih usluga u mreži, potrebno je pristupiti redefiniranju socijalnih usluga, razvoju novih usluga i povećati ravnomjernu dostupnost socijalnih usluga na području Republike Hrvatske. U svrhu radne aktivacije i socijalne integracije dugotrajno nezaposlenih radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade i prevencije sve prisutnijeg nasilničkog ponašanja potrebno je uvođenje novih socijalnih usluga. U Republici Hrvatskoj, sukladno važećem Zakonu o socijalnoj skrbi, djeluju različiti pružatelji socijalnih usluga za različite korisničke skupine. Postojeći način utvrđivanja cijena socijalnih usluga je nestandardiziran te nije razvidna detaljna struktura razvoja poslovanja pružatelja usluga, odnosno nije moguće utvrditi opravdanost i realnost stvarnih troškova u odnosu na propise kojima se regulira obavljanje socijalne skrbi. Stoga je potrebno pristupiti razvoju transparentnog sustava socijalne skrbi s dostupnim informacijama o vrsti i iznosu za svakog pojedinog korisnika kako bi se doprinijelo povećanju dostupnosti socijalnih usluga i njihove kvalitete, a koji bi osigurao jednaki pristup za sve pružatelje socijalnih usluga u mreži. Postupak ugovaranja socijalnih usluga potrebno je pojednostavniti te omogućiti ravnopravno javljanje pružatelja usluga na javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora na način da pružatelji usluga imaju priliku za razvijanje kvalitete usluga i povećanje dobrobiti korisnika. Novim načinom ugovaranja socijalnih usluga omogućit će se jedinstveni pristup mreži za sve korisnike i pružatelje usluga, standardizacija procesa i kvalitete usluga i jednakost i transparentnost u financiranju. Radi poboljšanja učinkovitosti rada centara za socijalnu skrb potrebne su organizacijske promjene i osnivanje novih ustanova koje će pridonijeti kvaliteti stručnosti i zadovoljavanju potreba korisnika sustava socijalne skrbi. Slijedom navedenoga, zakonske promjene nužno je poduzeti radi bolje i učinkovitije organizacije sustava socijalne skrbi s ciljem unaprjeđenja sustava, a osobito smanjenja siromaštva, socijalne ugroženosti, isključenosti i zaštite najosjetljivijih skupina društva kojima je to najpotrebnije. Osnovna pitanja koja se uređuju zakonom Predloženim zakonom zadržane su postojeće naknade u sustavu socijalne skrbi osim naknade do zaposlenja, uvode se promjene u odnosu na postojeću naknadu za troškove stanovanja koja predloženim zakonom obuhvaća i troškove ogrjeva te na plaćanje troškova smještaja u učeničkom domu, koja prestaje biti naknada o kojoj odlučuje centar već troškove smještaja podmiruje Ministarstvo u skladu s odredbama ugovora o smještaju učenika u učenički dom. Također, predloženim zakonom predviđa se usklađivanje zajamčene minimalne naknade s potrebama najosjetljivijih skupina (djece i radno nesposobnih korisnika) kroz promjenu ekvivalentne ljestvice, odnosno povećanje osobnih faktora o kojima ovisi visina naknade. Visina zajamčene minimalne naknade određuje se u postotku od osnovice koju odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske. Prema Odluci o osnovici za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade („Narodne novine“, broj 114/14.), osnovica iznosi 800,00 kuna. Predloženim zakonom je povećan maksimalni iznos zajamčene minimalne naknade za kućanstvo sa 100 % na 150 % bruto iznosa minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Beskućniku koji koristi uslugu prihvatilišta, žrtvi nasilja u obitelji i žrtvi trgovanja ljudima kojima je priznata usluga privremenog smještaja u kriznim situacijama priznaje se 50 % iznosa zajamčene minimalne naknade. Ako se korisnik zajamčene minimalne naknade zaposli u neprekidnom trajanju od najmanje šest mjeseci, pravo ne prestaje već se u prva tri mjeseca rada naknada umanjuje za 50 % iznosa. Vlasništvo osobnog vozila više nije zapreka za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu ako njegova vrijednost ne prelazi iznos od 40 osnovica za izračun drugih prava iz sustava socijalne skrbi koju odlukom određuje Vlada Republike Hrvatske, osim vozila koje služi za prijevoz samca ili člana kućanstva korisnika prava po osnovi invaliditeta, starije i teško pokretne osobe ili je prema procjeni stručnoga radnika vozilo nužno radi prometne izoliranosti. Prema Odluci o osnovici za izračun drugih prava iz sustava socijalne skrbi („Narodne novine“, broj 114/14.), osnovica iznosi 500,00 kuna. Radi smanjenja rizika od energetskog siromaštva i osiguranja prava na naknadu za troškove stanovanja svim korisnicima zajamčene minimalne naknade redefinira se naknada za troškove stanovanja kao naknada koja obuhvaća sve izvore i načine grijanja, osim električne energije koja će se i nadalje podmirivati iz naknade za ugroženog kupca energenata. Budući da troškovi ogrjeva postaju dio troškova stanovanja, predloženim zakonom se više ne propisuje naknada za troškove ogrjeva. Objedinjavanjem naknade za troškove stanovanja i naknade za troškove ogrjeva kao naknada s istom ili sličnom namjenom smanjuje se administrativno opterećenje, rizik od siromaštva i osigurava ista razina zaštite svim korisnicima zajamčene minimalne naknade. Predloženim zakonom se povećava iznos naknade za osobne potrebe korisnika prava na uslugu smještaja ili organiziranog stanovanja prema potrebama pojedinih korisničkih skupina za razliku od dosadašnjeg dugogodišnjeg jedinstvenog iznosa naknade za sve korisnike u visini od 100,00 kuna. Predloženim zakonom se proširuje krug osoba kojima se može priznati pravo na status njegovatelja čime se potiče ostanak djeteta s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom u vlastitom domu i sprječava njihova institucionalizacija. Također, roditelj njegovatelj i njegovatelj imaju pravo na veći iznos naknade ako dijete s teškoćama u razvoju i osobu s invaliditetom zbog zdravstvenog stanja nije moguće uključiti u programe i usluge u zajednici, a roditelju koji samostalno njeguje dvoje ili više djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom naknada se dodatno uvećava. Radi zaštite djeteta s teškoćama u razvoju, odnosno osobe s invaliditetom, propisani su uvjeti za roditelja njegovatelja, odnosno njegovatelja. Propisana je obustava isplate naknade za vrijeme korištenja rodiljnog, roditeljskog ili posvojiteljskog dopusta roditelja njegovatelja za drugo dijete. Radi sveobuhvatnije pomoći korisnicima propisuju se nove usluge kao što su sveobuhvatna procjena i planiranje, stručna procjena, socijalno mentorstvo i psihosocijalni tretman radi prevencije nasilničkog ponašanja, a preciznije se propisuje sadržaj, trajanje i korisnici postojećih socijalnih usluga. Nadalje, usluga savjetovanja i pomaganja redefinira se na dvije usluge - savjetovanje i psihosocijalno savjetovanje, a usluga psihosocijalne podrške proširuje se u odnosu na sadržaj i korisnike. Novim zakonskim prijedlogom propisuje se da Ministarstvo utvrđuje ispunjavanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga za Zavod i Obiteljski centar dok jedinice područne (regionalne) samouprave utvrđuju ispunjavanje uvjeta za pružanje socijalnih usluga za sve druge pružatelje usluga, a rješenja će donositi na rok do tri godine. Nastavno, istima je propisana obveza kontroliranja ispunjavanja uvjeta u skladu s donesenim rješenjem i obavještavanje Ministarstva u slučaju utvrđenih odstupanja, kao i obveza suorganiziranja edukacija za pružatelje usluga. Navedeno će doprinijeti poboljšanju kvalitete skrbi za korisnika i zakonitom pružanju socijalnih usluga. Prateći kvalitetu pružanja usluge smještaja u obiteljskim domovima Ministarstvo je utvrdilo da većina obiteljskih domova nije ostvarila zadani cilj, a to je obiteljski način života unutar obiteljskog doma, a niti je bila u mogućnosti pružati očekivanu razinu kvalitete usluge koju primjerice ustanove u sustavu socijalne skrbi pružaju i to zbog premalog broja pružatelja usluga posebice stručnjaka koji su potrebni korisničkim skupinama uključenim u obiteljske domove ili neadekvatne infrastrukture u kojoj se pružala usluga. Smatra se da će razdoblje od pet godina biti dovoljno da se obiteljski domovi preorganiziraju u ustanovu u sustavu socijalne skrbi poštujući sva definirana pravila o prostornim i kadrovskim uvjetima kako bi i dalje mogli pružati uslugu smještaja. Obiteljski domovi s manjim brojem korisnika nakon isteka roka od pet godina, u slučaju da nisu u mogućnosti osnovati ustanovu, imat će mogućnost bavljenja udomiteljstvom bilo kao tradicionalni udomitelji ili standardni udomitelji (odnosno profesionalni udomitelji) sukladno zakonu kojim se uređuje udomiteljstvo. Novim načinom ugovaranja socijalnih usluga pojednostavnit će se postupak javnog poziva za podnošenje ponuda i sklapanja ugovora te će se omogućiti jedinstveni pristup mreži za pružatelje usluga, zatim standardizacija procesa i kvalitete usluga, jednakost i transparentnost u financiranju. Nadalje, predlaže se osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod) kao javne ustanove koja će poslove iz svoje djelatnosti obavljati u središnjoj i područnim jedinicama umjesto sadašnjih centara za socijalnu skrb. Zavod će se sastojati od središnje službe, područnih službi (21 centar za socijalnu skrb u sjedištu županije), 75 područnih ureda (75 centara za socijalnu skrb) i ispostava (22 podružnice centara za socijalnu skrb). Navedenim ustrojem smanjuje se broj ravnatelja i upravnih vijeća s dosadašnjih 82 na samo jednog ravnatelja i jedno upravno vijeće Zavoda. Zavod će preuzeti javne ovlasti, kao i druge stručne poslove centara za socijalnu skrb. Zavod će, također, preuzeti i stručne te druge radnike centra za socijalnu skrb kao temeljne ustanove u sustavu socijalne skrbi. Osnivanje Zavoda predlaže se radi jačanja i unaprjeđenja stručnog rada, ujednačavanja stručnog postupanja, osiguranja stručnog nadzora te obavljanja stručno analitičkih, administrativnih, pravnih ekonomskih i drugih poslova u jedinstvenoj stručnoj službi. Radi provođenja aktivnosti i programa usmjerenih na preventivne, tretmanske i razvojne aktivnosti za djecu, mlade i obitelj te jačanja usluga za djecu, mlade i obitelj predlaže se odvajanje obiteljskih centara od centara za socijalnu skrb. Stoga se predlaže osnivanje Obiteljskog centra, kao samostalne ustanove koja će svoju djelatnost obavljati u 21 podružnici u sjedištu županije. Obiteljski centri su 2014. pripojeni centrima za socijalnu skrb i djeluju kao podružnice centara za socijalnu skrb. Razdvajanje obiteljskih centara od centara za socijalnu skrb predlaže se radi odvajanja preventivne, savjetodavne i tretmanske uloge obiteljskog centra od kontrolne uloge Zavoda i poduzimanja mjera iz nadležnosti Zavoda što dovodi do osnaživanja i smanjenja rizika u obitelji. Obiteljski centar provodit će različite oblike preventivnih programa, individualnih i grupnih tretmana, savjetovanja, obiteljske medijacije, podrške roditeljstvu, jačanja obiteljskih i roditeljskih kompetencija, edukacije i grupne podrške posvojitelja, podrške i osnaživanja žrtava obiteljskog nasilja i članova obitelji osobito djece, prevencije zlostavljanja i zanemarivanja, problema u ponašanju i ovisnosti djece i mladih, psihosocijalnog tretmana prevencije nasilničkog ponašanja, poticanja i razvoja programa u zajednici, volonterskog rada i rada udruga koje su potpora roditeljima, obitelji, djeci, mladima i drugim socijalno osjetljivim skupinama. Nadalje, predlaže se osnivanje Akademije socijalne skrbi, kao javne ustanove u svrhu organiziranja i provođenja stručnog usavršavanja stručnih i drugih radnika u sustavu socijalne skrbi te standardizacije obveznih i specijaliziranih programa stručnog usavršavanja. Stručno usavršavanje odnosi se na usavršavanje vježbenika, početno i kontinuirano usavršavanje ravnatelja, stručnih i drugih radnika Zavoda, Centra za posebno skrbništvo, Obiteljskog centra, kod pružatelja usluga, voditelja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, skrbnika, udomitelja i dr. Također, Akademija socijalne skrbi će provoditi organizacijske, timske i metodske supervizije u sustavu socijalne skrbi. Također, predlaže se osnivanje Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva, a vezano za postupak ili propuštanje postupanja osoba u djelatnosti socijalne skrbi. Povjerenstvo se sastoji od predstavnika građana koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili na javni poziv. Navedeno pridonosi boljoj zaštiti prava korisnika u sustavu socijalne skrbi. Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Predloženim zakonom povećava se dostupnost, transparentnost, adekvatnost i obuhvat socijalnih naknada koje pridonose smanjenju rizika od siromaštva, socijalne ugroženosti i isključenosti korisnika, kao i smanjenju administrativnog opterećenja, poboljšava se kvaliteta života osoba s invaliditetom i podržava njihov ostanak u obitelji. Predloženim zakonom se osiguravaju nove socijalne usluge u skladu s potrebama obitelji, djece, mladih i drugih socijalno osjetljivih skupina. Uslugom socijalnog mentorstva dodatno se poboljšava aktivacija nezaposlenih radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade i utječe na njihovo socijalno uključivanje. Osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, osigurava se učinkovitije obavljanje povjerenih poslova koji su bili u nadležnosti centra za socijalnu skrb i unaprjeđenje stručnog rada u sustavu socijalne skrbi. Predloženim zakonom se također uređuje osnivanje Obiteljskog centra, kao samostalne ustanove socijalne skrbi radi provođenja savjetodavnih i preventivnih programa te tretmanskog rada s ciljem osnaživanja obitelji i podrške roditeljstvu, kao i prevenciji rizičnog ponašanja. Osnivanjem Akademije socijalne skrbi osigurava se kontinuirano stručno usavršavanje stručnih i drugih radnika u sustavu i podizanje kvalitete stručnog rada. Navedene promjene pridonose jačanju sustava socijalne skrbi, boljoj organizaciji, sveobuhvatnijoj zaštiti korisnika te boljoj kvaliteti i dostupnosti usluga.