II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2017/2402 o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju („Narodne novine“, broj 63/20., u daljnjem tekstu: važeći Zakon) sadrži odredbe kojima se: - utvrđuju tijela nadležna za provođenje nadzora sukladno odredbama Uredbe (EU) 2017/2402 o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (SL L 347, 28.12.2017.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2017/2402), njihova podjela nadležnosti, djelokrug rada i ovlasti te suradnja između nadležnih tijela - određuju se prekršaji za postupanje protivno Uredbi (EU) 2017/2402 i visina novčane kazne za pojedine prekršaje pravnih i fizičkih osoba na koje se Uredba (EU) 2017/2402 primjenjuje te odredbe vezane za transparentnost kod privatnih sekuritizacija. Uredba (EU) 2017/2402 objavljena je u Službenom listu Europske unije 28. srpnja 2017., a stupila je na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije te se primjenjuje se od 1. siječnja 2019. Uredba (EU) 2017/2402 donesena je između ostaloga kako bi se pokrenulo održivo tržište sekuritizacije za poboljšanje financiranja gospodarstva Europske unije, a istodobno osigurala financijska stabilnost i zaštita ulagača. Nakon financijske krize, Europska unija težila je ojačati zakonodavni okvir u cilju rješavanja rizika svojstvenih iznimno složenim, netransparentnim i rizičnim sekuritizacijama. Stoga je bilo nužno osigurati donošenje pravila kojima će se jednostavni, transparentni i standardizirani proizvodi bolje diferencirati od složenih, netransparentnih i rizičnih instrumenata te primijeniti bonitetni okvir osjetljiviji na rizik. Uredbom (EU) 2017/2402 utvrđen je opći okvir za sekuritizaciju, definirana je sekuritizacija te su utvrđeni zahtjevi za dubinsku analizu, zadržavanje rizika i transparentnost za stranke uključene u sekuritizacije, kriteriji za odobravanje kredita, zahtjevi za prodaju sekuritizacija malim ulagateljima, zabrana resekuritizacije, zahtjev za sekuritizacijski subjekt posebne namjene („SSPN“) kao i uvjeti i postupci za sekuritizacijske repozitorije. Utvrđen je i okvir za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu („STS”) sekuritizaciju. Uredbom (EU) 2017/2402 uvedena je i zabrana resekuritizacije kojom bi se mogla omesti razina transparentnosti koja se pokušava uspostaviti tom Uredbom. Stoga bi resekuritizacija trebala biti dopuštena samo u posebnim slučajevima. Također, Uredbom (EU) 2017/2402 se propisuje obveza primjerene dubinske analize koju provode ulagatelji u pogledu STS sekuritizacija. Ulagatelji mogu prikupiti informacije koje objavljuju stranke sekuritizacije, osobito STS obavijest i povezane informacije objavljene u tom kontekstu. Na taj način dobivaju relevantne informacije o načinu ispunjavanja STS kriterija. Prema odredbama Uredbe (EU) 2017/2402, sposobnost ulagatelja i potencijalnih ulagatelja u svezi provođenja dubinske analize i temeljem nje donošenja utemeljene procjene kreditne sposobnosti određenog sekuritizacijskog instrumenta ovisi o njihovu pristupu informacijama o tim instrumentima. Time se uspostavlja sveobuhvatan sustav u okviru kojega će ulagatelji i potencijalni ulagatelji imati pristup svim relevantnim informacijama tijekom cijelog razdoblja trajanja transakcija, kako bi se smanjile obveze izvješćivanja inicijatora, sponzora i SSPN-a te omogućio trajan, jednostavan i slobodan pristup ulagatelja pouzdanim informacijama o sekuritizacijama. U svrhu postizanja bolje tržišne transparentnosti odredbama Uredbe (EU) 2017/2402 uspostavlja se okvir za repozitorij podataka o sekuritizaciji kako bi se prikupljala odgovarajuća izvješća prije svega o odnosnim izloženostima u sekuritizacijama. Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), osnovano Uredbom (EU) 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća, odobrava i nadzire takve registre podataka o sekuritizaciji. Nadalje, kriza koja je uzrokovana pandemijom COVID-19 ima velike posljedice na ljude, poduzeća i gospodarstva država članica u cjelini, stoga je Europska komisija još u svojoj komunikaciji od 27. svibnja 2020. „Europa na djelu: oporavak i priprema za sljedeću generaciju“ naglasila da će pristup financiranju i likvidnost i dalje biti izazov u narednom periodu te je od iznimnog značaja poduprijeti oporavak od ozbiljnog gospodarskog šoka. Na razini Europske unije poduzete su brojne mjere potpore kućanstvima i poduzećima kako bi se što prije prebrodilo usporavanje gospodarske aktivnosti te posljedično i manjak likvidnosti. Osim postojećih regulatornih pravila Europske unije, izmjenama Uredbe (EU) 2017/2402 osigurava se da se dopunom europskog okvira za sekuritizaciju pruži dodatni alat gospodarskog oporavka nakon krize uzrokovanje bolešću COVID-19. Kriza uzrokovana bolešću COVID-19 mogla bi izazvati povećanje broja neprihodujućih izloženosti kao i intenzivirati aktivnosti institucija da upravljaju svojim neprihodujućim izloženostima. Jedan od načina jest putem trgovanja neprihodujućim izloženostima na tržištu poput sekuritizacije. Tu je ključno da se rizici uklone iz sistemski važnih dijelova financijskog sustava i da se ojačaju kapitalne pozicije zajmodavcima. Jedan od načina kako bi se to moglo postići jest sintetska sekuritizacija kao i prikupljanje novih vlastitih sredstava. Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) istaknulo je u svojem mišljenju o regulatornom tretmanu sekuritizacije neprihodujućih izloženosti da su rizici povezani s imovinom kojom se osiguravaju sekuritizacije neprihodujuće izloženosti ekonomski različiti od rizika sekuritizacija prihodujuće imovine. Prije financijske krize 2008. neke sekuritizacijske aktivnosti slijedile su model „iniciraj i distribuiraj“ gdje je imovina lošije kvalitete odabrana za sekuritizaciju na štetu ulagatelja koji su na kraju preuzeli više rizika nego su to namjeravali. Kako bi se spriječile takve prakse u budućnosti uvedeni su zahtjevi za provjeru standarda za odobravanje kredita koji se primjenjuje pri stvaranju sekuritizirane imovine. Međutim u slučaju sekuritizacija neprihodujućih izloženosti, standardi koji se primjenjuju pri iniciranju sekuritizirane imovine od manje su važnosti zbog posebnih okolnosti koje uključuju kupnju te neprihodujuće imovine i vrstu sekuritizacije. Stoga je ovdje važniji čimbenik primjene pouzdanih standarda u odabiru i određivanju cijena izloženosti. U tom je slučaju bitno da za sekuritizaciju neprihodujućih izloženosti nadležna tijela preispitaju primjenu standarda za odabir i određivanje cijene. Ovim Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi Uredbe (EU) 2017/2402 o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) osiguravaju se pretpostavke za provedbu izmjena i dopuna Uredbe (EU) 2017/2402, koje su stupile na snagu početkom travnja 2021. Naime, Uredba (EU) 2021/557 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2021. o izmjeni Uredbe (EU) 2017/2402 o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju radi potpore oporavku od krize uzrokovane bolešću COVID-19 (SL L 116 6.4.2021.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2021/557) ima za cilj proširenje okvira STS sekuritizacije na sintetske sekuritizacije i uklanjanje regulatornih prepreka sekuritizaciji neprihodujućih izloženosti radi dodatnog povećanja kapaciteta za kreditiranje bez snižavanja bonitetnih standarda za bankovno kreditiranje te razvoj održivog sekuritizacijskog okvira. Sintetska sekuritizacija uključuje prijenos kreditnog rizika skupa zajmova, obično velikih poduzeća ili zajmova za mala i srednja poduzeća, putem ugovora o kreditnoj zaštiti kada nalogodavac kupuje kreditnu zaštitu od investitora. Kreditna se zaštita postiže uporabom financijskih jamstava ili kreditnih derivata, dok vlasništvo nad imovinom ostaje kod nalogodavca i ne prenosi se na sekuritizacijski subjekt posebne namjene, kao što je to slučaj u tradicionalnim sekuritizacijama. Kako bi se proširio okvir sekuritizacije STS-a na sintetetsku sekuritizaciju, nove odredbe osigurale su posebne zahtjeve za STS bilančne sekuritizacije. Zahtjevi za STS bilančne sekuritizacije trebali bi biti u velikoj mjeri u skladu sa STS kriterijima za tradicionalne sekuritizacije, kako se ne bi davali regulatorni poticaji za inicijatore koji preferiraju sintetetsku sekuritizaciju u odnosu na tradicionalnu sekuritizaciju. Međutim, postoje određeni zahtjevi za tradicionalne STS sekuritizacije koji nisu prikladni za STS sintetske bilančne sekuritizacije zbog razlika između te dvije vrste sekuritizacije, posebno zbog činjenice da se u sintetetskim sekuritizacijama prijenos rizika postiže sporazumom o kreditnoj zaštiti umjesto prodajom temeljne imovine. U tom smislu Uredba (EU) 2021/557 uvodi odredbe koje se odnose na zahtjeve za jednostavne, transparentne i standardizirane bilančne sekurizitacije koji predviđaju režim i skup novih zahtjeva primjerice jednostavnost (novi članak 26.b Uredbe (EU) 2017/2402), standardizaciju (novi članak 26.c Uredbe (EU) 2017/2402) i transparentnost (novi članak 26.d Uredbe (EU) 2017/2402) specifične samo za bilančne sintetske sekuritizacije, koji će osigurati, između ostalog, da je ugovor o kreditnoj zaštiti strukturiran tako da na odgovarajući način štiti položaj i inicijatora i investitora. Tim novim skupom zahtjeva trebalo bi se riješiti pitanje kreditnog rizika druge ugovorne strane i za inicijatora i za ulagatelja. Sukladno Uredbi (EU) 2021/557 države članice moraju imenovati nadležna tijela odgovorna za nadzor zahtjeva koje bilančna sintetska sekuritizacija mora ispuniti kako bi dobila oznaku STS. S obzirom da nadležno tijelo može biti isto ono koje je imenovano za nadzor usklađenosti inicijatora, sponzora i sekuritizacijskih subjekata posebne namjene sa zahtjevima koje tradicionalne sekuritizacije moraju ispuniti kako bi dobile oznaku STS, u Republici Hrvatskoj su to Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga i Hrvatska narodna banka, sukladno njihovim područjima nadležnosti. Stoga je ovim Prijedlogom zakona, dodana nadležnost Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga i Hrvatske narodne banke nad člancima 26.a do 26.e Uredbe (EU) 2017/2402 u pogledu zahtjeva za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu bilančnu sintetsku sekuritizaciju te u pogledu zahtjeva u vezi s ugovorom o kreditnoj zaštiti, agentom treće strane za provjeru i sintetskim viškom raspona kao i pripadajuće prekršajne odredbe. Republika Hrvatska će donošenjem ovoga Prijedloga zakona ispuniti obveze propisane Uredbom (EU) 2017/2402 i Uredbom (EU) 2021/557. Također, njegovim će donošenjem uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije te na taj način ispuniti dio preuzetih obveza.
